Osobe sa invaliditetom za normalan i funkcionalan život, u stvari, ne trebaju mnogo. Međutim, nemaju ni to malo što im je neophodno. Kako bi obavljali svoje osnovne potrebe, odlazili doktoru, na posao ili na fakultet, potrebno im je adekvatno vozilo, odnosno kombi. Prema podacima Centra za socijalni rad Banja Luka, oko 1.000 ljudi dnevno treba ovakvu vrstu pomoći.
Izvršna direktorica humanitarne organizacije „Partner“ Vanja Čolić kaže da trenutno posjeduju samo jedan kombi prilagođen licima sa invaliditetom. Osim toga, koriste i „Reno Kango“ koji, kako kaže Čolićeva, služi za prevoz osoba sa lakšim invaliditetom i kojima je potrebna manja pomoć. Ta vozila prvenstveno koriste njihovi članovi, ali im se za pomoć mogu obratiti sve osobe sa invaliditetom. Jedini uslov je da se najmanje dan ranije najave za prevoz.
„Vozila Organizacije su prije svega namijenjena članovima Organizacije, odnosno korisnicima personalne asistencije i pomoći u kući koje pružamo u saradnji sa Centrom za socijalni rad Banja Luka, kao i sa centrima za socijalni rad Gradiška i Kozarska Dubica“, kazala je Čolićeva za eTrafiku.
Centar za socijalni rad Banja Luka već duži niz godina sarađuje sa HO „Partner“ na razvoju usluga za lica sa invaliditetom koje su prvenstveno kreirane kao podrška samostalnom životu i uključivanju u aktivnosti svakodnevnog života.
“Krajem 2007. godine potpisan je Memorandum o razumijevanju i saradnji na osnovu koga smo prvenstveno krenuli sa uslugom personalne asistencije nakon jednogodišnje zajedničke projektne aktivnosti testiranja modela pružanja usluga. Sredstva za realizaciju usluge personalne asistencije isplaćuju se na osnovu potreba korisnika na mjesečnom nivou i HO ‘Partner’ ova sredstva raspoređuje na troškove personalnih asistenata od kojih je jedan vozač koji im pomaže za odlazak na posao ili ljekaru”, rekla nam je Sanja Malić, ispred Centra za socijalni rad Banja Luka.
Kako saznajemo, Centar za socijalni rad ne finansira prevoz tj. troškove goriva, održavanja vozila i slično. Njihova dva radnika koji dolaze na posao tim prevozom plaćaju gorivo za njega.
Prevoz HO „Partner“ svakog dana koristi pet osoba za najosnovnije potrebe, kao što je odlazak na posao, u školu, na fakultet. Osim toga, vrše prevoz članova na seminare, posjete drugim organizacijama i slično. Prilikom ulaska i izlaska iz vozila, korisnicima kolica je potrebna pomoć druge osobe.
„HO ‘Partner’ obezbjeđuje personalnu asistenciju za oko 30 lica sa invaliditetom. U slučaju korištenja prevoza, pomaže im njihov asistent. Međutim, veći dio naših članova nema perosnalnog asistenta, tako da je vozač našeg kombija ujedno i vozač i asistent, koji korisnika odvede gdje treba, asistira mu, i kada korisnik obavi ono zbog čega mu je trebao prevoz, vozač ga vraća kući“, rekla je Čolićeva.
Personalna asistencija podrazumijeva pružanje pomoći osobama sa invaliditetom u svakodnevnim aktivnostima, koje one zbog svog invaliditeta ne mogu da obavljaju samostalno.
Jedna od članica HO „Partner“ Dušica Lipovac podijelila je sa eTrafikom svoja iskustva u vezi sa prevozom, i na koji način dolazi do njega.
„Najčešće me moj otac svojim privatnim vozilom vozi gdje god treba. Dok sam studirala, on me je u vijek odvozio i dovozio sa predavanja. Ako on nije u mogućnosti, onda zovnem taksi ili odem gradskim autobusom sa mojim personalnim asistentom. Vozila HO ‘Partner’ koristim kad imam neke aktivnosti u organizaciji ili idemo na neki seminar van Banja Luke. Dva-tri puta sam se obratila drugim organizacijama, ali nisu došli po mene. Rečeno mi je da se moram naručiti dan prije kako bi došli po mene ili da ih nazovem za 15-ak minuta, pa ako mognu da će doći po mene i odvesti me gdje treba. To se nije desilo“, rekla nam je ona.
Od aprila prošle godine osobe sa invaliditetom su mogle koristiti usluge „Patrol“ taksija, ali su oni u februaru prestali da vršiti takvu vrstu prevoza. Taksi prevoz je više namijenjen za neke slobodne aktivnosti kao što je odlazak u grad, posjete prijateljima, odlazak u nabavku i slično.
„U februaru smo obaviješteni i mi, a i druge organizacije osoba sa invaliditetom, da ‘Patrol taksi’ ne može više da pruža usluge prevoza licima sa invaliditetom, jer zbog malog prometa i nedovoljne iskorištenosti vozila, ne mogu pokriti ni osnovne troškove kao što su plate vozača sa porezima i doprinosima, održavanje vozila, nabavka zimskih i ljetnih guma… Postavlja se pitanje zašto se nije obezbjedila veća iskorištenost vozila, zar kombi nije mogao da se koristi i za druge vožnje, kad dolaze grupe turista, sportista u naš grad i slično? Samim tim što se vozilo koristi isključivo i samo za prevoz lica sa invaliditetom, ponovo nas isključuje i odvaja od naših sugrađana“, ističe Čolićeva.
Odgovor iz “Patrol taksija” nismo dobili, ali Grad im je obećao materijalnu podršku. Sredinom aprila gradonačelnik Banja Luke Slobodan Gavranović rekao je da je “Grad spreman da izdvoji dio sredstava za subvenciju plaćanja usluga taksi-prevoza za osobe sa invaliditetom ako ponuda ‘Patrol taksija’ bude prihvatljiva”, piše Press RS.
Nenad Bosnić, još jedan građanin Banja Luke koji se susreće sa ovim problemom, predložio nam je rješenje usluge taksi prevoza.
“Da živimo u državi, entitetu i gradu koji zaista teže tome da vode računa o svim građanima, onda bi jedna prava taksi služba trebalo da bude organizovana od strane same gradske uprave. Trebala bi biti dostupna bilo kog dana i u bilo koje doba, sa jednom povlašćenom tarifom za prevoze u svrhu obrazovanja ili liječenja, a drugom redovnom, za sve ostale svrhe. Ako je to toliko neostvarivo od strane same lokalne uprave, onda se treba ići na partnerstvo sa nekom kompanijom, što je realna opcija. Takva investicija ne bi bila velika na godišnjem nivou, a omogućila bi svim građanima da u praksi zaista ostvare svoje Ustavom garantovano pravo slobode kretanja”, istakao je Bosnić.
O ovom problemu eTrafika razgovarala je sa još jednim članom HO “Partner”, Željkom Vidovićem. On kaže da su vozila neophodna, te da je to nasušna potreba lica sa invaliditetom.
“ Koristim vozila HO ‘Partner’ za lične potrebe, a i kada idem da radim u organizaciji. Koristio sam nekoliko puta i vozilo u okviru Patrol taksija, koje je bilo aktivno jedno određeno vrijeme. Koristim i prevoz drugih lica, rodbine, prijatelja, naročito ako negdje idem u privatne svrhe kao što su odlazak u selo, u goste, putovanje na more, u prirodu na druženje i roštiljanje, i tako dalje”, kazao je Vidović.
Humanitarna organizacija “Partner” trenutno nije u mogućnosti da izdvoji novac za novo vozilo. Zato je tokom aprila bio aktivan humanitarni broj 1415 putem koga su prikupljali sredstva za nabavku novog vozila prilagođenog za lica koja koriste invalidska kolica.
„Više vozila zahtijeva i zapošljavanje dodatnog osoblja (vozača), što nažalost sada nismo u mogućnosti. Sredstva za prevoz članova obezbjeđujemo dijelom putem Centara za socijani rad sa kojima sarađujemo, kao i putem projekata kojih je nažalost sve manje. Smatramo da bi se trebalo raditi na tome da sav javni prevoz u Banjaluci bude dostupan licima sa invaliditetom i da imaju mogućnost izbora koji će prevoz koristiti“, rekla je Čolićeva.
Bosnić je zbog prevoza često morao da otkaže ugovorene poslovne obaveze i seminare. Kako kaže, ako ne možete posjetiti prijatelje jer žive na drugom kraju grada, ili ne možete otići van grada za praznike jer taksi koji postoji praznicima ne radi, onda je fraza o “građaninu drugog reda” definitivno najbliže istini.
„Na moju sreću, živim na lokaciji odakle su sve meni bitne tačke relativno blizu, pa mi za redovno funkcionisanje nije neophodan prevoz. Međutim, ranije postojeći prevoz sam često koristio, prvenstveno kada su vremenski uslovi loši, i to je bio jedini način da, recimo, dođem do fakulteta. Prevoz sam koristio i za odlazak na lokacije koje su malo udaljenije od Centra, kao i za vangradske vožnje, radi posjećivanja različitih seminara i konferencija. Uglavnom sam koristio usluge Patrolovog taksija, a u nekoliko hitnih slučajeva i vozila ‘Partnera’ i Zavoda za distrofičare, mada su ta vozila uglavnom zauzeta jer im je osnovna namjena da služe za potrebe članova tih organizacija“, rekao je Bosnić.
Grad je obećao pomoć u nabavci novog vozila za HO “Partner”. Inače, od prve godine osnivanja tačnije 2001. Organizacija ima podršku Administrativne službe Grada Banjaluka, a od 2010. godine imaju status organizacije od interesa za Grad.
„Naravno da bi nam značila i veća podrška, ali smo svjesni teške finansijske situacije u kojoj se svi nalaze tako da ne možemo očekivati nemoguće. Dobili smo obećanje od gradonačelnika da će nas Grad podržati u skladu sa mogućnostima. Nadamo se da ćemo do septembra mjeseca, kada nam je nekakav krajnji rok da skupimo potrebna sredstva, moći da nabavimo novi kombi i osiguramo bolji i kvalitetniji prevoz našim članovima i krisnicima, a samim tim i njihov život učinimo boljim“, zaključuje Čolićeva.
Osim “Partnera”, u Banjaluci, prilagođen kombi ima i Udruženje distofičara koje prevozi djecu u školu i nazad. Lica sa invaliditetom se mogu obratiti i njima obratiti ako im je potrebna pomoć. Zbog nedostatka sredstava, kako kažu, posjeduju samo dva kombija i vrše prevoz u jednoj smjeni
“Naše Udruženje pokušava riješiti problem prevoza već osam godina. Nažalost, dosta njih koji pokušavaju ili su pokušali očekuju da ta usluga bude profitabilna, a to je nemoguće niti smije da bude. Udruženje ima 89 korisnika ove usluge i trenutno vrši prevoz troje djece u školu, iz čega se vidi da je teško zadovoljiti sve potrebe u Gradu. U januaru smo napravili plan prevoza za 2013. godinu koji se sastoji od toga da se prevoz lica sa invaliditetom obezbijedi preko naseg Udruženja, gdje je naše učešće dva kombi vozila i jedan dio finansijske podrške, a ostalo da finansira Administrativna služba grada Banja Luka. Još zvanično ne znamo koliko će sredstava biti odobreno našem Udruženju kako bi mogli da organizujemo redovan rad ove službe, jer i do sad radimo sa sredstvima predviđenim za drugu namjenu u nadi da će nam Grad doznačiti potrebna sredstva”, rekli su nam iz Udruženja distrofičara.
(eTrafika.net – Jovana Savanović)
