Zapošljavanje je jedan od najvećih problema u RS, a situacija je neuporedivo teža kada se radi o osobama sa invaliditetom. Najkritičnija kategorija su žene, a konkretno, čak 99% slijepih i slabovidih žena nema zaposlenje.

U cilju suočavanja sa ovim problemom, Specijalna biblioteka za slijepa i slabovida lica RS realizovala je projekat pod nazovom “Od hobija do hljeba”, koji ima za cilj  da osnaži prvenstveno slijepe i slabovide žene kako bi od svoga rada mogle da dođu do zarade. Posjetili smo ovu biblioteku da bismo iz njihovog iskustva čuli kako u praksi funkcionišu zakoni koji regulišu oblast zapošljavanja osoba sa invaliditetom.

Tokom dvomjesečnog projekta, učesnice su mogle da steknu praktične vještine u ručnoj izradi nakita, ali i da se upoznaju sa zakonskim i pravnim regulativama i olakšicama pri otpočinjanju posla. Takođe, upoznale su se sa osnovama marketinga i načinima plasiranja proizvoda na tržište.

U sklopu projekta urađen je i “Vodič kroz rodnu ravnopravnost i prava žena sa invaliditetom u zapošljavanju“, čija autorka, diplomirana pravnica Vera Bošković, i sama pripada kategoriji slijepih i slabovidih lica. Vera je za naš portal kazala da vodič sadrži prava žena u pogledu rodne ravnopravnosti, ali  i skreće pažnju na prava zapošljavanja žena sa invaliditetom.

„Vodić, pored pregleda zakonskih regulativa, sadrži i uputstvo o načinu pokretanja samostalnog posla i cjelokupne procedure. Zakonski propisi koje smo dobili prije desetak godina su jako dobri, Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju invalida je nešto u čemu BiH prednjači u odnosu na zemlje regiona. Ipak, primjena zakona u praksi je zakazala. Stimulansi za zapošljavanje osoba sa invaliditetom su mali, mozda samo dovoljni za opremanje radnog mjesta za takvu osobu, ali poslodavci imaju pravo i na povrat doprinosa i poreza za ove radnike, o čemu je mali broj njih obaviješten“, kaže Vera.

zasjedanje1

Boškovićeva dodaje da se generalno u društvu vrlo malo promovišu mogućnosti koje se osobama sa invaliditetom mogu pružiti prilikom zapošljavanja.

„Kroz vodič smo nastojali da jasnim jezikom i praktičnim primjerima upoznamo slijepe i slabovide žene sa njihovim pravima. Naravno, važna je i dalja distribucija ovog vodiča koji može biti od koristi svim licima sa invaliditetom, ne samo slijepim i slabovidim ženama. Ovdje smo objasnili cijeli proces pokretanja vlastitog posla, od same ideje i relizacije, kroz cjelokupnu proceduru i troškove“, priča Vera.

Radionice su održane u Bijeljini i Banjaluci, a ženama je na jednostavan način približen proces pokretanja vlastitog biznisa. Osim što su učile da prave nakit, učestvovale su i na edukativnim predavanjima. Edukator iz marketinga i promocije na tržištu, Dunja Todorović, pomogla im je da nauče kako izaći na tržište i učiniti svoj rad vidljivim. Ona kaže da postoje brojni načini za to, od specijalizovanih radnji za nakit, pa preko interneta, npr. putem ženskih portala.

„Najviše se oslanjamo na medijski prostor i varijantu socijalnog marketinga. Ono što ove žene rade zaista je vrhunsko i ne vidi se razlika između njihovih radova i onih koje prave videće osobe. One sada imaju gotov proizvod i sljedeći korak je ulazak na tržište i plasiranje radova, a edukacija je prva faza u tom procesu“ , rekla nam je Todorovićeva.

Edukator na radionici radnog prava, zapošljavanja i samozapošljavanja, Nedeljka Brkić, kaže da je, kada je u pitanju radno pravna regulativa, važno da pripadnici ove populacije znaju da postoje određena tijela kojima se mogu obratiti u slučaju diskriminacije. Dodaje da su se bavili temom zapošljavanja na koju posebno treba staviti akcenat, jer poslodavci često nisu upućeni da zapošljavanjem lica sa invaliditetom imaju uplaćene doprinose za te radnike, a takođe imaju pravo i na novčane stimulanse.

„Kada bi se to češće potenciralo u javnosti broj zaposlenih lica sa invaliditetom, u ovom slučaju slijepih i slabovidih, bio bi mnogo veći. Uprkos ovim pravnim regulativama, imamo situaciju da ovi ljudi u praksi često na svojoj koži osjete diskriminaciju. Cilj edukacije je da se ove osobe upoznaju sa svojim pravima, a  ovakve radionice doprinose i socijalizaciji koja je za njih od izuzetnog značaja. Njima samo treba dati šansu da pokažu svoje potencijale, to je već veliki korak u njihovoj afirmaciji u društvu“, smatra Brkićeva.

Članica gradske Organizacije slijepih Banjaluka, Borka Tadić, učestvovala je u projektu. Kaže da su u proteklom periodu dosta razgovarali o načinu samozapošljavanja i pravima žena invalida u društvu.

„U našem društvu teško je svima, invalidima naročito. Razgovarali smo o eventualnim malim projektima preko kojih bi pripadnice ove kategorije mogle doći do zaposlenja. Dobra volja za rad postoji, ali stvari nisu tako jednostavne. Čak i osobe koje vide imaju probleme da zarađuju od svog rada, a za nas je taj proces još teži. Značajno je i samo druženje u sklopu ovih radionica, ali i vjera da  će se iz dobrog rada izroditi i neke nove šanse“, priča Tadićeva.

Borka je penzioner i prisjeća se vremena bivše Jugoslavije kada je, kaže, bilo mnogo lakše da se dođe do nekog angažmana. Radila je kao telefonista što je bilo i najčešće zanimanje za slijepe i slabovide osobe.

„I u to vrijeme je bilo teško, ali današnje društvo nema povjerenja prema invalidima. Diskriminacija je prisutna u startu, uprkos tome što među ovim ljudima ima pojedinaca sa izuzetnim intelektualnim sposobnostima“, rekla nam je Tadićeva.

Direktor JU Specijalna bilioteka za slijepa i slabovida lica RS, Želimir Radinović, kaže da u ženskom dijelu slijepe populacije postoji potencijal, ali i da su one supruge, majke, kćerke, nosioci svojih domaćinstava kojima treba pomoći da postanu vidjljive u društvenom životu.

„Ove žene su materijalno u vrlo teškom položaju. Naša ideja bila je da pokušamo da skrenemo pažnju na njih, da kroz kontinuiranu edukaciju ukažemo na njihov ženski aktivizam i pravo na rad. Htjeli smo da pokažemo da su ove žene sposobne i da uz vrlo malo pomoći mogu puno toga da urade“, kazao je Radinović.

On smatra da slijepa i slabovida lica imaju najveći problem sa pristupom informacijama. Navodi da je, po nekim procjenama, samo 5% svjetske literature prilagođeno slijepim ljudima, pa je samim tim i njihovo školovanje vrlo ograničeno, iako se radi o potpuno normalnim ljudima.

„Ono što je biblioteka uspjela da uradi, i na šta smo veoma ponosni, jeste da potpišemo sporazum o saradnji sa Zavodom za udžbenike i nastavna sredstva iz Istočnog Sarajeva, a uz podršku Vlade RS. Radi se o tome da će, budući da slijepa lica mogu da koriste udžbenike u elektronskoj formi,  Zavod sve udžbenike za osnovno, srednje i visoko obrazovanje, proslijediti nama u elektronskoj formi, a mi ćemo ih prilagoditi našim korisnicima. Tako su se stvorili uslovi za povratak slijepih i slabovidih lica u inkluzivnu nastavu. Na ovaj nači učinjenen je i  veliki korak u sprovođenju Konvencije UN-a o pravima lica sa invaliditetom, a prve udžbenike očekujemo već početkom mjeseca“, rekao je Radinović za naš portal.

biblioteka za slijepe8

antrifile_konacanRadinović dodaje da, stvaranjem bogatog bibliotečkog fonda, prestaje priča o potrebama slijepih i slabovidh lica a počinje priča o njihovim potencijalima. On smatra da treba da se stvori svijest društvene zajednice da ovi ljudi mogu i da su sposobni da rade i da su integralni dio društva.

„Riječ je o poboljšanju kvaliteta života kad se radi o obrazovanju i kulturi ove kategorije. Treba reći i da naši korisnici nisu samo ljudi iz RS, nego iz cijele BiH, ali i Srbije, Italije, Hrvatske. Oni ne moraju dolaziti po svoju knjigu, jer je to je regulisano besplatnom poštom putem koje oni dobijaju željene naslove.“

Radinović se osvrnuo i na odnos našeg društva prema pojedincima sa invaliditetom, ističući da, bez obzira na situaciju u kojoj živimo, ipak ima nade za našu društvenu zajednicu.

„Kako se ophodimo sa invalidima iz našeg okruženja tako se ophodimo prema nama samima. Često volim da kažem da civilizacijski stepen jednog društva predstavlja način na koji se ophodimo prema ovoj populaciji. Dakle, što više imamo razumijevanja i što smo više otvoreni, time pokazujemo jednu zrelost kao društvo.“

Projekat „Od hobija do hljeba“ realizovan je u saradnji sa Džender centrom Vlade RS  i Agencijom za ravnopravnost polova, a uz pomoć sredstava FIGAP programa (Program za implementaciju Džender akcionog plana BiH). Posljednja faza projekta biće izložba nastalih  radova, prvo u Bijeljini a potom i u Banjaluci.

 

 

eTrafika.net – Sonja Terzić

Napiši komentar