„Mislim da je u današnje vrijeme usljed ogromne industrijske ekspanzije, s jedne strane, i poražavajućeg stanja ljudske svijesti, s druge strane, ekologija na veoma niskom nivou. Svojim djelovanjem kroz fotografiju, ali i ličnim odnosom prema prirodi pokušavam dati svoj doprinos unapređenju zaštite iste, jer nam ona uvijek nesebično i višestruko vraća“, riječi su kojima Nermin Spajić opisuje svoju fotografiju „Zagađenje“, koja je osvojila nagradu na MFK „Goran Terzić“ u kategoriji Mašta.

Piše: Fedor Marjanović, Foto: privatna arhiva

Nermin Smajić je inženjer elektrotehnike i već duže vrijeme se bavi fotografijom. Među njegovim radovima nalazimo mnoštvo pejzaža, crno-bijelih fotografija, ali i onih sa društveno-angažovanom porukom. Jedna od takvih je i fotgrafija “Zagađenje” za koju je dobio nagradu u kategoriji Mašta na MFK „Goran Terzić“.

Čovjek na fotografiji je i sam postao zagađivač. Na mjestu glave nalazi se otvor iz kojeg izlazi fabrički dim. Koliko je zapravo mentalno zagađenje bitan trenutak Vaše fotografije?

Upravo ste dotakli poruku fotografije. Ako ste primijetili, čovjek nosi i zaštitnu masku pod rukom kao neki vid zaštite od stanja koje je sam prouzročio. U principu, ne rješavamo suštinu problema, a to je razvijanje svijesti o značaju čiste životne sredine. Međutim, kada počnemo da osjećamo posljedice svoje nebrige, onda smo primorani nositi se s tim umjesto da preventivno djelujemo.

Fotografisali ste mnogo pejzaža, što gradskih sredina, što prirode. U skladu sa porukom nagrađene fotografije, htio bih pitati šta zapravo Vama znači prirodno bogatstvo naše zemlje i da li ga uopšte cijenimo.

Mislim da još uvijek nismo potpuno svjesni u kakvoj zemlji živimo. Imamo izuzetno mnogo prelijepih jezera, rijeka, planina, netaknute prirode, istorijskih spomenika itd. Ja lično nastojim da što više toga vidim, jer zaista uživam u tome. Ipak čini mi se da se na ovom planu situacija polako popravlja. Sve više naših ljudi se interesuje za ove ljepote i posjećuje ih, uvjeravam se u to stalno. Međutim, ponovo se nameće problem naše (ne)odgovornosti, jer vrlo često mi sami uzvraćamo toj prirodi suprotno svim blagodetima koje nam ona pruža.

U Vašem radu ima mnogo crno-bijelih fotografija. Čini mi se da je njihov lajtmotiv usamljen čovjek, često okrenut leđima posmatraču, daleko u horizontu vidika. Da li time upućujete na otuđenost savremenog čovjeka?

Crno-bijela fotografija često ostavlja jači dojam na posmatrača. Ona ima drugi vid emocije, ponekad sumoran i težak, ponekad mističan, ali je sigurno da se ovom tehnikom fotograf može preciznije izraziti i prenijeti svoje emocije ili ispričati cijelu priču u jednom kadru. Boje, iako daju dimenziju vedrine i optimizma, često mogu biti prepreka prepoznavanju poruke fotografije. Nekako taj vid fotografije brže prodire do običnog posmatrača koji teži dopadljivim scenama kao što su, recimo, lijepi pejzaži ili panorame gradova i njihove arhitekture. Lajtmotiv čovjeka u daljini, često okrenutog leđima, kako ste dobro primijetili, upravo koristim kako bih prikazao otuđenost savremenog čovjeka. U današnje vrijeme nastojimo da steknemo što više virtuelnih prijatelja, dok su oni stvarni i istinski prijatelji svedeni na mnimum ili ih i nemamo.

Očigledno je da veliku pažnju pridajete simetriji oblika. Koliko je taj zanatski momenat bitan za fotografski rad?

Simetrija je samo jedan način izražavanja u formi fotografske kompozicije. Drago mi što ste postavili ovo pitanje, jer je to u stvari jedan od suštinskih elemenata dobre fotografije. „Pravila“ u kompoziciji su preuzeta od starijeg vida umjetnosti, tj. slikarstva. Čuveni umjetnici su to jako dobro poznavali i tako stvarali impresivna likovna djela. Uvijek se trudim da u svojim radovima koristim tehnike dobre kompozicije, a ima ih jako puno. Dobra je okolnost što danas u doba interneta imamo brz pristup obimnoj bazi literature iz ove oblasti i možemo se lako uputiti kako da kadriramo dobru fotografiju.

Na koji način je fotografijom moguće govoriti o savremenim društvenim problemima?

Fotografija je možda i najjače sredstvo uticaja na javnost. U moderno doba, fotografije se trenutno prenose nezavisno od geografske lokacije. Specifičnom selekcijom onoga što plasiramo u stanju smo uticati na svijest posmatrača. Iz tog razloga je i velika odgovornost na fotografiji koja ima cilj da govori o društvenim problemima, jer smo svjedoci, nažalost, da njen kontekst može često biti i negativan te upotrijebljen u svrhe različitih interesa.

Napiši komentar