Emisije za otkrivanje talenta kod djece su brojne i raznolike. Na prvi pogled, dobra su prilika da djeca pokažu svoje umijeće u glumi, pjevanju, sportu… i da zabave one koji prate ovakav tip emisija. Ali znamo li kako to sve utiče na dijete?

Piše: Snježana Aničić

Rijaliti programi su se davno okrenuli djeci kao ciljnoj grupi, iako najmlađi ne mogu da shvate šta je suština ovakvih emisija. Naravno, za učestvovanje i pojavljivanje u medijima, imaju pristanak roditelja. Upravo su roditelji ti koji imaju najveću odgovornost, s obzirom da je riječ o emisijama koje kao učesnike imaju maloljetnike.

Doc. dr Milica Drobac Pavićević ističe da nije upoznata sa tim kako se djeca prijavljuju u ovakve emisije, ali smatra da je ih je moguće zaštititi kroz zakonske i pravne akte.

„Pošto tako nešto očito ne postoji, stručne službe u školama (psiholozi, pedagozi i socijalni radnici) bi bile najpozvanije da objasne roditeljima pozitivne i negativne posljedice izlaganja njihovog djeteta takvoj vrsti emisije. Takođe, upravo ovo što vi sada radite, edukacija roditelja putem medija o štetnosti izlaganja djece takvoj vrsti emisija, takođe može doprinijeti ‘otvaranju očiju’ po ovom pitanju“, rekla je Drobac Pavićević.

Mozaik prijateljstva
Foto: Pixabay

Iz Ombudsmana za djecu RS objašnjavaju da su roditelji odobrili njegovo pojavljivanje u javnosti samim tim što su dali svoju saglasnost. Isto tako, nisu dovoljno svjesni kako sve može da se dugoročno odrazi na njihovo dijete.

„Kada dijete postane dio medijskih sadržaja, roditelji više nemaju kontrolu niti mogu uticati na ono što će se kasnije dešavati. Roditelji i svi drugi kod donošenja odluka koje su važne za dijete treba da sebi postave jednostavno pitanje ‘da li je ovo što radim najbolje za dijete, i kako  se ovo može odraziti na dijete ne samo danas, već dugoročno’“, rekli su iz institucije Ombudsmana.

Danas popularni, sutra zaboravljeni

Djeca koja učestvuju u talenat emisijama su među svojim vršnjacima označeni kao idoli, zvijezde, popularni… Pojavljivanje u medijima, davanje intervjua, prepoznavanje na ulicama, značajan broj pratilaca na društvenim mrežama, samo su neke od stvari sa kojima se susreću učesnici. Takav prikaz najmlađima stvara sliku da su za dobar život potrebni novac, ljepota, moderna odjeća i popularnost.

S druge strane, tu je stres, uzbuđenje, pritisak, kritikovanje pred brojnom publikom, nerazlikovanje stvarnosti od života na sceni, izloženost stvarima sa kojima se ne bi susretali da odrastaju iza kamera.

Foto: Pixabay

„Djeca kao najnezaštićeniji dio medijske publike teško mogu da sagledaju potencijalne posljedice njihovog učešća u ovakvim emisijama, zato se za njih mora pobrinuti neko drugi, neko drugi mora procijeniti šta je za dijete najbolje. I roditelji i organizatori moraju znati da ove emisije mogu djecu izložiti raznim stresnim situacijama, strahu od neuspjeha ili teretu slave i uspjeha, ali i emocionalnim uzbuđenjima i poniženjima. Zbog toga mogu biti izloženi pritisku i neprijatnostima  vršnjaka, ali i osjećaju krivice da su sami tome doprinijeli, da se nisu dovoljno angažovali“, poručuju iz Ombudsmana.

Drobac Pavićević objašnjava da se npr. dijete od 10 godina može uspješno nositi sa stresom, ali se „postavlja pitanje izvora i intenziteta stresa“.

Foto: Pixabay

„Posebno je u etičkom smislu opravdano postaviti pitanje ispravnosti izlaganja djece toj vrsti stresa koje nose emisije za prepoznavanje talenata. Priroda tih emisija je isključivo zabavnog karaktera širih narodnih masa, što se može primjetiti između ostalog i prema terminima kada se te emisije emituju. U tom slučaju dijete dobija jednu drugu ulogu, ulogu zabavljača i svoj ‘talenat’ ispoljava za tu svrhu. U suprotnom, vježbanje pjevanja ili sviranja nekog instrumenta bi se odvijalo u muzičkoj školi, pod nadzorom nastavnika, a prezentacija njihovih vještina bi bila u koncertnim salama pred malobrojnom publikom. Stres tokom redovnog školovanja i stres tokom učestvovanja u javnim emisijama svakako nije isti. Uloga ‘zabavljača’ koja se dodjeljuje djetetu u ovakvim emisijama često od djeteta zahtijeva i ostale promjene u svakodnevnom funkcionisanju zbog novih obaveza, a to svakako doprinosi povećanju stresa“, govori naša sagovornica.

Razni problemi i brojne posljedice

Odbijanje, izbacivanje iz takmičenja, plač ili negativni komentari da su pogriješili ili bili nedovoljni dobri, mogu da ostave posljedice sa kojim će se dijete boriti i kada sve prođe. Ono može da stekne utisak da nije talentovano ili da se nije dovoljno potrudilo. Moguće je da postane i žrtva vršnjačkog nasilja, ogovaranja, izrugivanja, odbacivanja od strane vršnjaka i slično.

Emisije mogu da stvore pritisak i na djecu koja nisu učesnici, ali prate talente drugih. Na to mogu da gledaju kao na svoj neuspjeh, jer nisu otkrili u čemu su talentovani.

Foto: Pixabay

„Pođite od toga kako se vi osjećate kada ne ostvarite zacrtani cilj. Tome dodajte da ste dijete, da vam je 10 ili 12 godina, da su očekivanja roditelja i drugih odraslih oko vas vrlo jasna, kao i razočarenje koje ih prati pošto ih niste uspjeli ostvarili. A onda još dodajte da se to sve dešava pred publikom, u javnosti. Ne mora nužno značiti da će dijete razviti određenu mentalnu poteškoću, ali se svakako izlaže nepotrebnom stresu samo zbog ambicija roditelja i interesa ekonomskog tržišta u kojima mediji igraju jednu od važnijih uloga ne razmišljajući o negativnim posljedicama takvog poslovanja. Nažalost, američka industrija zabave nam nudi brojne primjere djece filmskih i pjevačkih ‘zvijezda’ koja su u periodu adolescencije imali mentalne poteškoće kao i probleme zavisnosti“, objašnjava Drobac Pavićević.

„Djeca treba da budu vidljiva u društvu, ali…“

Vidljivost djece u društvu je bitna, ali stručnjaci upozoravaju da treba biti oprezan.

„Djeca treba da budu vidljiva u društvu, da se prepoznaju njihovi talenti, da se cijeni njihov trud i zalaganje, ali se mora imati u vidu da medijsko eksponiranje djecu izlaže pažnji javnosti  i procjenama drugih, koje za dijete, s obzirom na njegov uzrast, mogu biti vrlo stresni. Drugo, ovo su situacije u kojima djecu danas  slave i hvale, okruženi su kamerama,  suočavaju se sa različitim pitanjima i situacijama za koje nisu pripremljeni, a sutra, kada izostane očekivani rezultat, ostaju sami, sa osjećajem krivice što su iznevjerili očekivanja, što nisu opravdali povjerenje, što su uopšte učestvovali, i taj ‘neuspjeh’ može izazvati različite traume kod djece“, rekli su iz Ombudsmana za eTrafiku.

Oni poručuju da i organizatori treba da budu svjesni svoje odgovornosti. Kako kažu, to podrazumijeva „da informacije koje se daju djeci u vezi sa ocjenom njihovog učešća nikako djecu ne smiju izložiti ismijavanju, omalovažavanju i ponižavanju.“ Organizatori imaju odgovornost  da,  i kad imaju saglasnost roditelja za učešće djece, osiguraju  da  njihov najbolji interes  bude obezbijeđen.

Foto: Pixabay

Doc. dr smatra da talenat emisije ne mogu pozitivno da utiču na maloljetnike.

„Identifikacija darovite i talentovane djece bez adekvatnih uslova za ispoljavanje i razvoj njihovog talenta može biti negativna jer vodi pozitivnom etiketiranju. Pozitivno etiketiranje vodi ka izuzetno visokim, a često i nerealnim, očekivanjima roditelja i nastavnika koja imaju od djetetovog postignuća, a što se može negativno odraziti na mentalno zdravlje te djece“, poručuje Drobac Pavićević.

Ona naglašava da „pozitivno etiketiranje stvara kod djece status ‘zvijezda’ i ‘genijalaca’ što zaustavlja njihov rast i razvoj, odnosno negativno djeluje na njihovu unutrašnju motivaciju. Jer, čemu dijete da teži kada je doseglo vrhunac svoje ‘slave’“.

„Kao posljedicu možete imati djecu koja manipulišu svojim dotadašnjim postignućima kako bi izbjegla druge školske i radne obaveze. Jer oni mogu biti ‘zvjezdice’ u odnosu na svoje vršnjake , ali to svakako nije nivo postignuća u odnosu na njihove sposobnosti. Zato je identifikacija poželjna i pozitivna ukoliko postoji sistem podrške za takvu djecu, a u našem okruženju tako nešto ne postoji. Darovita i talentovana djeca trebaju sistematičan i kontinuiran sistem podrške kroz obrazovanje kako bi u svom odraslom dobu zaista ‘zasijali’. Ako se uzme u obzir svrha tih emisija, da se ta djeca ‘prepoznaju’ i promovišu, onda se svakako svi negativni aspekti pozitivnog etiketiranja udvostručuju, zaključuje Drobac Pavićević.

Zato, dragi roditelji, ukoliko razmišljate da li da svome djetetu dozvolite da bude učesnik jedne talenat emisije, razmislite i o tome koje su moguće posljedice.

Autizam

1 Komentar

  1. Margita Koša Odgovori

    Jao koje gluposti pročitah! Po toj logici, deca ne bi trebalo ni da učestvuju u školskim priredbama

Napiši komentar