Prema podacima Ministarstva bezbjednosti BiH u 2013. godini devetoro djece bili su žrtve trgovine ljudima, od toga šest djevojčica i tri dječaka. Iako su ove brojke manje u odnosu na prethodnu 2012. godinu, kada je čak 19 djece bilo žrtva nekog oblika trgovine ljudima, postoji problem neregistrovanih slučajeva, ali i poražavajuće činjenice sve niže starosne granice žrtava, kao i prisutnost domaće trgovine djecom.

Trgovina djecom je najgori oblik zloupotrebe i eksploatacije djece, nasilje je nad djecom, podrazumijeva potpuno preuzimanje kontrole nad djetetom radi eksploatacije djeteta – pribavljanje materijalne koristi i/ili zadovoljavanja drugih potreba i interesa.

Trgovci ljudima biraju djecu zbog njihove ranjivosti i naivnosti i pri tome koriste različite metode, od otmice, posredovanjem drugih osoba, ponudama za posao i dobru zaradu i slično, a sve u cilju njihove eksploatacije – seksualne i radne eksploatacije, ali i prosjačenja djece, i prisilnih brakova djece.

Podaci Ministarstva bezbjednosti BiH, dostavljeni našem portalu, navode da je od šest maloljetnih djevojčica žrtava nasilja u 2013. jedna seksualno iskorištavana, tri su iskorištavane za prosjačenje, a dvije djevojčice su prodate u svrhu sklapanja prisilnog braka/prosjačenja. Kada su u pitanju dječaci, sva tri zablježena slučaja su žrtve trgovine ljudima u svrhu prisilnog prosječenja.

Klasična podjela trgovine ljudima na tri osnovne grupe ili pojavna oblika je: (1) seksualna eksploatacija, (2) radna eksploatacija, i (3) eksploatacija ljudskih organa. Među evidentiranim slučajevima u BiH dominiraju oni koji su bile podvrgnute radnom iskorištavanju putem organizovanog prosjačenja djece, te sklapanja prinudnih brakova, dok su identifikovane žrtve seksualnog iskorištavanja u svrhe trgovine ljudima manje zastupljene u ukupnom broju.

Trgovina ljudima je društveni problem i jedan od najozbiljnijih oblika kršenja ljudskih prava. Ovaj oblik organizovanog kriminala, koji je takođe poznat i kao savremena manifestacija ropstva, ima direktan uticaj na osnovna ljudska prava žrtava, kao i na pravo na život, na slobodu kretanja i na druga prava.

U misiji OSCE-a BiH smatraju da je BiH, kao postkonfliktno društvo, naročito podložna povećanju obima trgovine ljudima a sa ovim problemom suočava se od polovine 90-ih. U to vrijeme, primarno se smatralo da je ona država tranzita ili odredišta za žene koje su velike, organizovane, međunarodne mreže kriminalaca dovodile iz istočne i jugoistočne Evrope. Od 2000. godine, uz učešće međunarodne zajednice, organi vlasti su počeli da primjenjuju dosljedniji pristup borbi protiv te pojave. Niz administrativnih, institucionalnih i pravnih mjera doveo je do uspostavljanja širokog sistema procesuiranja, zaštite i spriječavanja trgovine ljudima, kažu iz misije OSCE-a.

„Tokom posljednjih deset godina, Savjet ministara BiH je, u partnerstvu sa NVO i međunarodnim organizacijama, uložio širok spektar napora u borbi protiv trgovine ljudima. BiH je uspostavila institucionalni mehanizam za koordinaciju aktivnosti u borbi protiv trgovine ljudima, pokrenula reformu zakonodavstva da bi omogućila procesuiranje trgovaca ljudima i zaštitu žrtava i usvojila određeni broj državnih strategija i akcionih planova za borbu protiv trgovine ljudima“, stav je misije OSCE-a u BiH.

djeca zrtve nasilje

Članovi misije OSCE-a u BiH  prate stanje na terenu kada je ova pojava u pitanju i  kažu da se jedna oblast u kojoj je upućeno mnogo kritika organima vlasti tiče djelotvornog procesuiranja predmeta trgovine ljudima. Politika izricanja krivičnih sankcija je previše blaga, a presude izrečene za ovu kategoriju krivičnih djela su nedovoljne da bi imale efekat odvraćanja od počinjenja sličnog djela, dodaju iz OSCE-a.

 „Misija OSCE-a u BiH je 2009. godine objavila izvještaj pod naslovom Trgovina ljudima i odgovor domaćeg krivičnopravnog sistema: Kritički pregled zakona i prakse u Bosni i Hercegovini u svjetlu ključnih međunarodnih standarda. Pored izricanja blagih kazni, u izvještaju je takođe ukazano na pitanja koja se odnose na sistem koordinacije i izražena zabrinutost u vezi sa pravnom kvalifikacijom tog krivičnog djela, što proističe iz neusaglašenih odredaba o trgovini ljudima između zakona na nivou BiH, entiteta i Brčko Distrikta, kao i pitanje njihovog poštovanja relevantnih međunarodnih standarda, a naročito Protokola potpisanog u Palermu i Konvencije Savjeta Evrope o suzbijanju trgovine ljudima, pri čemu počinioci bivaju optuženi za manja krivična djela i bivaju im dosuđene manje kazne“, kazali su iz OSCE-a za eTrafiku.

Misija OSCE-a BiH zastupa stav da je potrebno izvršiti izmjene i dopune krivičnih zakona entiteta i Brčko Distrikta, što bi osiguralo efikasnije procesuiranje, bolju zaštitu žrtava, kao i čvrst pravni okvir u skladu sa međunarodnim standardima.

„U tom cilju, otkrivanje, istraga i koordinacija istraga krivičnih djela trgovine ljudima mora da bude poboljšana da bi došlo do djelotvornog procesuiranja krivičnih djela, uključujući one predmete u kojima je promijenjen modus operandi počinilaca (na primjer, sada uključuje radno iskorištavanje). Za ostvarenje toga je potreban koordinirani pristup više agencija“, navode u OSCE-u.

Iz institucije Ombudsmana za djecu RS ističu problem prosjačenja djece koje, za razliku od drugih oblika iskorištavanja djece najlakše primjećujemo, ali koji je i najprisutniji oblik iskorištavanja djece.

„Prosjačenje djece uvijek je eksploatacija djece, zlostavljanje i zanemarivanje djece. Djeca u prosjačenju svakodnevno su izložena situacijama koje ugrožavaju i njihov život: isključeni iz redovnog školovanja, bez adekvatne zdravstvene zaštite u riziku su da postanu žrtve trgovinom djecom. Rezultati istraživanja o prosjačenju djece u Republici Srpskoj koje je radila institucija Ombudsmana za djecu, upravo potvrđuju da je prosjačenje djece jedan od oblika trgovine djecom u kojoj su djeca žrtve radne eksploatacije“, kazala je viši stručni saradnik za odnose s javnošću Ombudsmana za djecu RS, Vesna Popović.

Popovićeva se osvrnula i na posljedice koje iskustvo žrtve trgovine ostavlja na djecu napominjući da ovakva djeprosjacenje rukaca žive u stalnom i intenzivnom strahu od počinioca, impulsivno i agresivno reaguju, imaju problem u komunikaciji, nesanici, noćne more, osjećaj sigurnosti im je narušen, kao i povjerenje u druge ljude i kontrola nad vlastitim ponašanjem.

„Svaki oblik eksploatacije djece ima za posljedicu ugrožavanje fizičkog i mentalnog zdravlja djeteta, ugrožavanje prava na obrazovanje, kao i moralnog, socijalnog i emocionalnog razvoja djeteta. Svaki oblik eksploatacije djeteta je nasilje nad djetetom, zbog toga se i svaka sumnja da je dijete žrtva trgovine i eksploatacije mora prijaviti nadležnim organima, koji u skladu sa Protokolom o postupanju u slučaju nasilja, zlostavljanja ili zanemarivanja djece imaju obavezu preduzeti sve potrebne mjere u cilju podrške i pomoći djetetu i pokretanja postupka utvrđivanja odgovornosti počinilaca“, kazala nam je viši stručni saradnik za odnose s javnošću Ombudsmana za djecu RS, Vesna Popović.

Međunarodni forum solidarnosti MFS-EMMAUS na području BiH bavi se fenomenom trgovine ljudima, kroz aktivnosti unaprjeđenja kapaciteta ovlaštenih i nadležnih institucija i organizacija za efikasniju i kvalitetniju asistenciju žrtvama trgovine ljudima, uključujući procedure identifikacije, smještaja, podrške i repatrijacije. Oni napominju da u Bosni i Hercegovini djeca predstavljaju izuzetno ranjivu kategoriju koje su u velikom riziku da postanu žrtve eksploatacije i trgovine djecom.

U sklopu asistencije rizičnim kategorijama stanovništva, a posebno djeci žrtvama trgovine MFS-EMMAUS obezbjeđuje i smještaj za majke sa djecom i djecu žrtve trgovinom, uz odgovarajući rad sa stručnim kadrovima.

„Posebnu odgovornost preuzimaju stručni tim defektologa, psihologa, neuropsihijatara koji svojim planom edukacije vrše analize sposobnosti i mogućnosti djeteta. U skladu sa rezultatima analiza i u najboljem interesu maloljetnika se pristupa radu sa djetetom. MFS-EMMAUS je u suradnji sa Centrom za poslovnu edukaciju (CPE), omogućio u sklopu asistencije djeci i maloljetnicima pohađanje kurseva stranih jezika i informatike. Nastavne planove i programe Centra za poslovnu edukaciju akreditovalo je Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sport i na ovaj način, kao dio procesa resocijalizacije i reintegracije žrtava trgovine ljudima, obezbjeđuje im se i konkurentnost na tržištu rada“, kažu iz EMMAUS-a za eTrafiku.

mfs_emmasu_strifile_1

Budući da su jedna od aktivnosti MFS-EMMAUS kancelarije u Sarajevu istraživanja u vezi oblasti trgovine ljudima u BiH, a u saradnji sa profesionalnim agencijama i drugim stručnjacima, a dosadašnji rezlutati pokazuju da javnost ne raspolaže potpunim i adekvtanim informacijama kada je trgovina djecom u pitanju.

„U okviru javne kampanje ‘Podizanje svijesti i prevencija trgovine ljudima u BiH’ usmjerene na podizanje svijesti javnosti u BiH o novim pojavnim oblicima trgovine ljudima u BiH i široj regiji realizovano je istraživanje nivoa svijesti javnosti o pomenutom problemu 2013. godine, od strane profesionalne istraživačke agencije Mareco Index Bosnia, na uzorku od 500 ispitanika. Prema očekivanjima, većina ispitanika pod trgovinom ljudima podrazumijeva seksualno iskorištavanje, dok su s drugim oblicima trgovine ljudima upoznati u manjoj mjeri. Takođe, većina ispitanika smatra da problem trgovine ljudima nije dovoljno zastupljen u javnim medijima i da šira javnost treba biti intenzivnije informisana o ovom fenomenu. Interesantan je i podatak da više od 50% građana smatra da je tema ‘Trgovina ljudima’ veoma malo ili nikako zastupljena u bosanskohercegovačkim javnim glasilima. Kao poseban problem tokom istraživanja je uočena pojava da značajan postotak građana BiH ne bi preduzeo ništa ukoliko dođe u kontakt sa potencijalnim žrtvama trgovine ljudima, što zahtijeva dalje djelovanje i intenziviranje aktivnosti na podizanju svijesti javnosti BiH o problemu trgovine ljudima“, podaci su EMMAUS-a.

Pravne norme

Iako  zakonska regulativa ove oblasti formalno postoji, u praksi su kazne za trgovinu djecom nedovoljne. Neki od ključnih pravnih instrumenata za borbu protiv trgovine djecom uključuju krivične zakone na svim nivoima (BiH, FBiH, RS i Brčko Distrikt), kao i podzakonske akte i propise koji se odnose na sistem zaštite. Ključni zvanični dokumenti u kojima je naznačena odgovornost institucija za pružanje zaštite su Pravilnik o zaštiti stranaca žrtava trgovine ljudima i Pravilnik o zaštiti žrtava trgovine ljudima koji su državljani BiH. U vezi sa građanskim pravima djece, konkretne odredbe se mogu naći u zakonima o matičnim knjigama, ličnom imenu, jedinstvenom matičnom broju, putnim ispravama, itd. U ostvarivanju svojih prava, djeca žrtve trgovine ljudima takođe zavise od djelotvorne primjene zakona o socijalnoj i zdravstvenoj zaštiti.

trgovina_ilustracija_5Izdvajanja

Sredstva na državnom nivou namijenjena borbi protiv trgovine ljudima nisu zanemariva, ali je pitanje koliko je produktivno njihovo ulaganje. Tako su u Zakonu o Budžetu institucija i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine za 2013. godinu odobreno Ministarstvu bezbdjednosti BiH sredstva u iznosu od 100.000 KM na stavci Tekući grantovi – grantovi neprofitnih organizacija – Smještaj i pravna pomoć za strance žrtve trgovine ljudima i pravna pomoć za strance u Imigracijskom centru, koja su raspoređena nevladinim organizacijama. Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine već više godina u svom budžetu obezbjeđuje grant sredstva za žrtve trgovine ljudima., a u toku 2013. dvije nevladine organizacije dobile su grant sredstva u iznosu od 60.000 maraka. Pored ovoga, Ministarstvo bezbjednosti Bosne i Hercegovine i Agencija Sjedinjenih Američkih Država za međunarodni razvoj – USAID, su u septembru 2013. godine u Sarajevu, potpisali sporazum o grantu vrijednom 300.000 dolara za podršku provođenja Strategije za borbu protiv trgovine ljudima u Bosni i Hercegovini.

Praksa

Ipak, i pored značajnih izdvajanja za suzbijanje ove pojave, problemi u njenom rješavanju su druge prirode.

„U domenu otkrivanja, razjašnjavanja i procesuiranja krivičnih djela trgovine ljudima i drugih srodnih krivičnih djela postoji određena stagnacija, ako i ne opadanje intenziteta rada nadležnih institucija, posebno u segmentu optuženja i suđenja za ova krivična djela, što je vjerovatno rezultat promjena u modusu operandi počinitelja ovih krivičnih djela, koja vrlo vjerovatno u većem obimu pripadaju fenomenologiji organiziranog kriminala u Bosni i Hercegovini i kao takva su vrlo složena za otkrivanje i uspješno dokazivanje“, kazao nam je portparol Ministarstva bezbjednosti BiH, Admir Malagić.

Uprkos brojnim preduzetim mjerama, ali i postojećim zakonskim odredbama koje regulištu oblast trgovine djecom, najviše brine postojanje značajnih razlika između broja slučajeva prijavljenih od policije i broja procesuiranih. Nezadovoljstvo je prisutno i povodom izrečenih sankcija u ovakvim slučajevima koje uglavnom nisu srazmjerne počinjenom djelu. Takođe, praksa pokazuje da postoje brojni slučajevi gdje se svjedočenje djeteta žrtve smatralo neadekvatnim u određivanju krivice počinioca, što je itekako diskriminirajuće i pogrešno.

Puno toga još treba da se uradi kada je trgovina djecom u BiH u pitanju, a ovdje predstavljamo predložene korake od strane misije OSCE-a u BiH koje bi trebalo preduzeti prilikom identifikacije problema trgovine djecom.

– Jačanje djelovanja krivičnopravnog sistema na polju borbe protiv trgovine djecom putem poboljšanja zakonodavnog okvira i koordinacije aktera uključenih u borbu, te osiguranje da se takvo djelovanje temelji na poštovanju prava djeteta, najboljih interesa djeteta i prava djeteta na učestvovanje i davanje iskaza u pravnom postupku;

– Jačanje postojećih službi za zaštitu djeteta, te izgradnju kapaciteta u oblasti djelovanja u situacijama u kojima se utvrdi da su djeca zapuštena, zlostavljana, da su izložena nasilju ili da su žrtve trgovine.

– Promocija rada na uspostavljanju kontakta i komunikacije s djecom koja žive, rade i prose na ulicama, podsticanje registrovanja rođenja djeteta, izdavanja identifikacionih dokumenata i osiguravanje pristupa obrazovanju i ostalim osnovnim socijalnim uslugama;

– Izrada protokola i instrukcija koje podržavaju multidisciplinarnu saradnju svih aktera iz redova Državnog mehanizma za upućivanje i sistema zaštite djeteta (naročito, iz centara za socijalni rad i nevladinih organizacija) u radu na pojedinačnim predmetima trgovine djecom;

– Utvrđivanje prioritetnih istraga koje vode agencije za sprovođenje zakona u predmetima organizovanog kriminala na polju trgovine djecom radi prisilnog prosjačenja, te organizovanje dobro isplaniranih intervencija agencija za sprovođenje zakona u koordinaciji sa službama za zaštitu djeteta, kako bi se na najbolji način zaštitili interesi djece koja su predmet trgovine;

– Osiguranje aktivnog učešća marginalizovanih i ugroženih zajednica, kao što su Romi, i same djece u procesu izrade i primjene preventivnih i zaštitnih mjera na polju trgovine djecom i prisilnog prosjačenja.

(eTrafika.net – Sonja Terzić)

[post_ender]

Napiši komentar