Iako se, zbog nepostojanja jedinstvene baze podataka i nejasnih zakonskih definicija, ne zna precizan broj djece bez roditeljskog staranja u BiH, prema procjenama UNICEF-a taj broj kreće se između tri i tri i po hiljade, a prema nekim podacima čak i do 4 000 djece ove kategorije. Procjenjuje se da je manje od 40% djece bez roditeljskog staranja smješteno u institucije, a posebna pažnja društva usmjerena je na garanciju njihovih prava i adekvatnu zdravstvenu i socijalnu zaštitu.

Na teritoriji Grada Banjaluka u Centru za socijalni rad trenutno je 90 – oro evidentirane djece bez roditeljskog staranja koja su zbrinuta u porodice, i 10 – oro djece koja su smještena u ustanovu socijalne zaštite. Smještaj u ustanovu socijalne zaštite u sadašnjoj praksi je privremeni oblik zbrinjavanja djeteta do smještaja u hraniteljsku porodicu ili usvojenja djeteta, navode iz ove ustanove.

„Različite su životne okolnosti koje dovode do odsustva roditeljskog staranja odnosno do potrebe da se dijete zbrine u hraniteljsku porodicu. Djeci koja su prošla iskustvo zlostavljanja i zanemarivanja, napuštanja, smrti roditelja, zbrinjavanje u hraniteljsku porodicu omogućiće ublažavanje doživljenih traumatskih iskustava. Tokom smještaja djeteta važno je prepoznati i reagovati pravovremeno i adekvatno na individualne potrebe svakog djeteta. Pored hraniteljske porodice djeci se pruža podrška psihologa i socijalnog radnika, a po potrebi i dječijeg psihijatra, gdje imamo izuzetno dobru saradnju sa Centrom za mentalno zdravlje“, kazala nam je Olivera Matikosa, koordinator za saradnju s partnerima JU Centar za socijalni rad Banjaluka.

Odluku o primjeni neke od mjera zaštite djece bez adekvatnog roditeljskog staranja donosi organ starateljstva na osnovu procjene individualnih potreba djeteta i porodice, odnosno mišljenja multidisciplinarnog tima. Mjere organa starateljstva u zaštiti interesa djece su stepenovane tako da se kreću od mjera podrške porodici do mjera intervencija na promjenama u porodici. Dijete se smješta u hraniteljsku porodicu na osnovu mišljenja stručnog tima Centra za socijalni rad (socijalni radnik, psiholog, pravnik). Ukoliko dijete nije životno ugroženo odnosno ukoliko nije potrebno urgentno izdvajanje djeteta iz biološke porodice – postupak zbrinjavanja djeteta je postepen i uključuje pripremu djeteta, roditelja i hraniteljske porodice, pojašnjavaju u banjalučkom Centru za socijalni rad.

„Obaveze Centra za socijalni rad nakon smještaja djeteta su praćenje smještaja i nadzor nad radom hraniteljskih porodica. U početnom periodu od smještaja, porodica se obilazi najmanje jednom sedmično, a nekada i svakodnevno. Istovremeno sa hraniteljima se radi i grupno odnosno, hranitelji imaju sastanke na svakih petnaest dana u Porodičnom savjetovalištu Centra“, kaže Matikosa.

Dijete bez roditeljskog staranja može biti smješteno u hraniteljsku porodicu odnosno ustanovu socijalne zaštite ne samo do sticanja punoljetstva već i do povratka u sopstvenu porodicu, usvojenja, završetka redovnog školovanja a najkasnije do 26 godine života. U hraniteljskoj porodici su tokom smještaja djeteta ispunjeni osnovni preduslovi za samostalan život a to su sticanje životnih i socijalnih vještina i obrazovanja. Za vrijeme trajanja smještaja radi se na potpunom osamostaljivanju djeteta, gdje dijete uz podršku hranitelja i stručnog tima Centra započinje samostalan život.

„U praksi osamostaljivanja djece bez roditeljskog staranja od izuzetnog bi značaja bilo da postoji zakonska regulativa koja bi definisala da djeca bez roditeljskog staranja imaju prioritet u zapošljavanju. Hraniteljska porodica u praksi često i nakon osamostaljivanja djeteta ostaje za to dijete porodica i učestvuje i u svakodnevnim i u važnim životnim događajima djeteta“, dodaje Mastikosa.

Dom za djecu bez roditeljskog staranja „Rada Vranješević“ jedina je javna ustanova ovakve vrste u Banjaluci. Direktor Doma, Vladimir Kajkut, potvrdio nam je da u Domu trenutno boravi 73 djece i mladih, svih uzrasta – od beba do studenata. Ovaj dom predstavlja organizovan oblik zaštite u kojoj djeca bez roditeljskog staranja, zavisno od svojih porodičnih prilika i uzrasta, žive duže ili kraće vrijeme. Za to vrijeme dom obezbjeđuje ovoj djeci socijalnu zaštitu, vaspitanje, obrazovanje, zdravstvenu zaštitu i osposobljavanje za samostalan život i rad.

„Pored različitih sadržaja rada sa djecom i mladima, u domu se podstiče, prati i usmjerava psihofizički razvoj djeteta, otkrivaju sklonosti i sposobnosti, zadovoljavaju potrebe za ljubavlju, sigurnošću i afirmacijom, izgrađuju kulturne, higijenske i radne navike, formiraju karakterne osobine i izgrađuju konstruktivan i aktivan odnos prema životu i društvenoj sredini“, naglašava Kajkut.

Djeca bez roditeljskog stranja su posebno osjetljiva kategorija, a u rad sa njima uključeni su stručnjaci iz različitih oblasti kako bi ih pripremili za život nakon doma.

„Sa djecom i mladima u vaspitnim grupama cjelokupni vaspitno – obrazovni rad izvode vaspitači prosvjetnih profila usklađenih sa uzrastom i razvojnim potrebama djece. Pored vaspitnog osoblja, u porodicama u kojima borave djeca mlađeg osnovnoškolskog uzrasta, sa djecom u neposredan rad su uključene i žene „domaćice“ koje provode aktivnosti usmjerene ka održavanju higijene prostora i razvijanju kulturno – higijenskih navika djece i mladih. Svakodnevno na raspolaganju djeci i vaspitnom osoblju je i stručni tim (direktor, pedagog – psiholog, psiholog, pedagog i socijalni radnik), koji kroz savjetodavno – instruktivno -korektivni rad doprinosi predupređenju i razrješavanju određenih pitanja i problema. Svojim angažmanom, razvojem i primjenom različitih programa rada, članovi tima doprinose smanjenju opasnosti od profesionalnog sagorijevanja vaspitnog osoblja, te informisanju i upućivanju u savremene tokove iz oblasti socijalne zaštite, vaspitanja, obrazovanja i domske pedagogije uopšte.“, kažu u Domu „Rada Vranješević“.

Ipak, čini se da problemima djece iz ove kategorije nema kraja. Prave muke počinju tek kad postanu punoljetni jer tada prestaje njihovo pravo na korištenje usluga Doma.

„Po izlasku iz Doma, mlada osoba se, uz podršku nadležnog centra za socijalni rad, vraća u svoju matičnu opštinu gdje joj se i dalje pruža podrška – finansijska, psiho – socijalna i druga u smislu angažovanja u potrazi zaposlenja i stambenog zbrinjavanja“, uvjeravaju iz Doma, dodajući da njihovi štićenici do punoljetsva nauče mnogo toga što im kasnije može pomoći da se snađu kroz život.

„U okviru samog programa planirane su aktivnosti usmjerene na razvoj i unaprjeđenje životnih vještina i podizanja nivoa samostalnosti, kako bi mladi bili spremniji na život poslije institucije. Prilikom formiranja vaspitne grupe tj. „Porodice za osamostaljivanje“ kako je djeca i mladi zovu, vrši se detaljna psihološka opservacija te se, uz saradnju se nadležnim centrima za socijalni rad i obavezno mladim osobama iz grupe izrađuje individualni plan rada. Individualni plan rada uključuje potrebe, želje i interese mlade osobe u skladu sa njihovim sposobnostima. Posljednju godinu boravka u Domu mladi uče da samostalno kuhaju, peru veš, brinu o svom zdravlju (ovjeravanje zdravstvenih knjižica, samostalni odlasci ljekaru itd.), racionalno raspolažu novčanim sredstvima (otvaranje računa u banci, trošenje „džeparca“, nabavka namirnica, sanitarija i ostalih potrepština), uče pisanje biografija i pripremu neophodne dokumentacije za traženje zaposlenja. Takođe, pruža im se neophodna psiho – socijalna podrška za širenje socijalne mreže – uspostavljanje kontakata sa srodnicima, ispitivanje mogućnosti stambenog zbrinjavanja i traženja zaposlenja. Najveća podrška potrebna je radi osnaživanja samopouzdanja, samopoštovanja i uspostavljanja adekvatnog sistema vrijednosti“, objasnio nam je Vladimir Kajkut.

Udruženje „Nova generacija“ iz Banjaluke takođe pruža zaštitu djeci koja nemaju adekvtanu podršku roditelja ili drugih odraslih lica. Oni su 2005. godine u saradnji ca Centrom za socijalni rad i policijom osnovali prihvatnu stanicu gdje zbrinjavaju djecu sa ulice. Ova stanica postoji i danas, objasnila nam je izvršna direktorica udruženja, Maša Mirković, dodajući da je 2011. pokrenut je Dnevni centar namijenjen za djecu koja su žrtve različitih oblika nasilja. Tu su se uključila djeca koja su zanemarena i vaspitno zapuštena iz disfukcionalnih porodica iz različitih razloga, kazala je Mirkovićeva.

„Budući da sugurna kuća za djecu nije prepoznata u zakonu, osnovali smo prihvatilište gdje djeca, za razliku od prihvatne stanice gdje su mogli ostajati maksimalno sedam dana, mogu ostati duži vremenski period. Iz tog problema pokrenuto je prihvatilište kako bi se smanjila traumatizacija djece jer svaka promjena boravka djeci koje su pretrpjela određena traume stvara dodatni stres, a kroz rad sigurne kuće djeca su duže ostajala sa istim ljudima i u istom okruženju što je znatno olakšavalo njihovu rehabilitaciju. Mogućnost boravka je do tri mjeseca što se može  produžiti sve dok postoji potreba djeteta za takvom vrstom usluge“, pojašnjava Mirkovićeva.

U prihvatnu stanicu Udruženja „Nova generacija“ godišnje bude smješteno od 30 do 40 djece, a posebno su ponosni na činjenicu da na teritoriji Banjaluke trenutno ne postoji nijedno dijete koje prosi na ulici a koje je sa područja ovog grada.

„Ona djeca koja nisu imala dokumenta zahvaljujući radu prihvatne stanice i Centra za socijalni rad dobila su potrebnu dokumentaciju. Važno je napomenuti da građani mogu prijaviti bilo kakvu zloupotrebu djece pozivom policije koja onda izlazi na teren. Psiholozi i pedagozi dalje rade s tom djecom. Uzimaju se osnovni podaci djeteta i onda se reaguje na njihove potrebe, obavi se higijenski postupak i polako se stiče povjerenje djeteta, i tako se dolazi do informacijama o djetetu, koje su važne za dalji postupak“, rekla je Mirkovićeva za eTrafiku.

Mirkovićeva je napomenula da postoji i zajednički projekat ovog udruženja sa domom „Rada Vranješević“- „Stariji brat starija sestra“, čiji je cilj da se djeca osnaže i socijalizuju i da se adekvatnije pripreme za izlazak iz dječijeg doma kroz druženje sa nekim ko je približnog uzrastva kao i oni, da se uče komunikaciji, funkcionisanju institucija i uopšte života van doma. Volonteri jednom sedmično, u trajanju od jedne godine, odlaze u dom kod djece koja su ih sama izabrala, druže se s njima, šetaju kroz grad i razgovaraju.

Kada je u pitanju teritorija Republike Srpske, prema podacima Ministarstva zdravlja i socijalne zaštite, većina djece bez roditeljskog stranja smješteno je u srodničkim i hraniteljskim porodicama. Pored  Zakona o socijalnoj zaštiti, Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite RS izradilo je Strategiju unaprjeđenja socijalne zaštite djece bez roditeljskog staranja za period 2009 – 2014. godine, u kojoj su definisane mjere i aktivnosti na unapređenju položaja ove korisničke populacije u sistemu socijalne zaštite.

Prema mišljenju institucije Ombudsmana za djecu Republike Srpske, Zakon o socijalnoj zaštiti ima određene prospuste kada su djeca u pitanju. Oni zamjeraju što Zakon ne definiše precizno da je dijete svako lice do 18 godina života, ali i svako lice koje se nalazi na redovnom školovanju najkasnije do 26 godine života. Takođe, dijete bez roditeljskog stranja ovim Zakonom definisano je kao dijete koje nema roditelje, koje je napušteno od roditelja ili čiji roditelji nisu u mogućnosti da mu pruže potpupo staranje, čime su, prema mišljenju Ombudsmana, dozvoljena različita tumačenja ove odredbe. Oni dalje naglašavaju da definicija  u datom Zakonu i Strategiji unaprjeđenja socijalne zaštite djece bez roditeljskog staranja nisu usklađene. U dijelu koji se odnosi na zbrinjavanje u ustanovama socijalne zaštite neophodno je utvrditi da dijete do treće godine života privremeno može biti zbrinuto u ustanovi socijalne zaštite samo u izuzetnim slučajevima, uz saglasnost resornog ministarstva i na period ne duži od tri mjeseca. Zakon, takođe, ne utvrđuje slučajeve i uslove zbrinjavanja djece u srodničkim porodicama, i ako je danas najveći broj djece bez roditeljskog staranja zbrinut upravo u srodničkim porodicama, a da nisu pod nadzorom nadležnih organa do 26. godine života, stoji u Mišljenju ove institucije na Zakon o socijalnoj zaštiti.

Procedura usvajanja

Usvojenje je u Konvenciji o pravima djeteta osmišljeno sa pozicije potreba djeteta i njegovog prava da se razvija u porodičnom okruženju, odnosno u usvojilačkoj porodici, u slučaju trajne nemogućnosti življenja sa prirodnim roditeljima, a u slučajevima i pod uslovima predviđenim pozitivnim zakonskim propisima iz te oblasti. Usvojenje, dakle, niti u jednom propisu (međunarodnom dokumentu i domaćem unutrašnjom propisu), kao ni u pravnoj teoriji i teoriji socijalnog rada, nije koncipirano kao pravo usvojilaca, već pravo djeteta – usvojenika. Ovo stoga što je djetetu bez roditeljskog staranja potrebno obezbjediti adekvatne uslove za rast, razvoj, vaspitanje, obrazovanje i dr.

Za usvojenje maloljetnog lica starijeg od 10 godina potrebna je njegova saglasnost. Usvojenje može biti potpuno i nepotpuno.

Potpuno usvojenje – Potpunim usvojenjem se između usvojioca i njegovih srodnika i usvojenika i njegovih potomaka zasnivaju odnosi srodstva, kao da se radi o krvnom srodstvu. To je trajni odnos i potpuno usvojenje se ne može raskinuti.

Nepotpuno usvojenje – Nepotpunim usvojenjem se između usvojenika i usvojioca i njegovih potomaka zasnivaju odnosi srodstva, kao i prava i dužnosti koja po zakonu postoje između roditelja i djece, ako zakonom nije drugačije određeno. Nepotuno usvojenje ne utiče na prava i dužnosti usvojenika prema njegovim roditeljima i drugim srodnicima.

POTREBNA DOKUMENTACIJA ZA USVOJENJE:

– zahtjev,
– rodni list za dijete koje se usvaja,
– uvjerenje o državljanstvu za dijete koje se usvaja,
– rodni list za usvojioce,
– uvjerenje o državljanstvu za usvojioce,
– vjenčani list za usvojioce,
– ljekarsko uvjerenje za usvojioce,
– dokaz o stambenoj situaciji za usvojioce,
– potvrde o radnom odnosu i visini plate za usvojioce,
– uvjerenje o nekažnjavanju za usvojioce (Centar službeno traži),
– uvjerenje da nije oduzeto roditeljsko pravo i poslovna sposobnost (Centar službeno traži),
– prijedlog i stručno mišljenje Tima za usvojenje,
– po prosjeni Tima za usvojenje i druga dokumentacija.

Podaci za Banjaluku:

Usvojenje         2008   2009       2010      2011      2012       2013

Nepotpuno          1               1            3            4              0            0

Potpuno               1               1            1             2              3            2

Ukupno                2               2            4            6              3            2

(eTrafika.net – Sonja Terzić)

[post_ender]

Napiši komentar