Ideja o sigurnoj kući za djecu, koja je u Banjaluci otvorena u junu 2013. godine, nije naišla na dovoljno razumijevanja u institucijama, te je ova ustanova zatvorena zbog nedostatka novca, iako je kroz nju prošlo više od 100 djece!

Sigurna kuća je svojevremeno osnovana zbog procjene da je djeci smještenoj u prihvatnoj stanici u okviru udruženja “Nova generacija” iz Banjaluke tokom dužeg perioda od predviđenog, odnosno više od sedam dana, neophodan određeni tretman, kao i pravno pokriće za boravak u prostorijama ovog udruženja.

– Pored toga, djeci je potrebno obezbijediti i neki drugi oblik smještaja, a da to nije u njihovoj porodici, koja ih eksploatiše sa ciljem prosjačenja ili su njeni članovi nasilni prema djeci. Smatram da je ideja bila dobra, ali nije naišla na mnogo razumijevanja. Zvanično, sigurna kuća ne funkcioniše kao takva od marta 2015. godine. Ostala je samo usluga kratkotrajnog smještaja djece u prihvatnoj stanici, u saradnji s banjalučkim Centrom za socijalni rad, te se broj smještene djece smanjio, kao i dužina njihovog boravka. Međutim, za skoro pune dvije godine rada imali smo oko 100 djece u smještaju i to je podržalo Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH – rekla je za Press izvršna direktorka udruženja “Nova generacija” iz Banjaluke, Maša Mirković.

Naša sagovornica navodi i da su u tom udruženju odustali od ideje o ponovnom pokretanju sigurne kuće za djecu.

– Nismo naišli na veliku podršku institucija u pružanju ove usluge, te nismo mogli da obezbijedimo dovoljno finansijskih sredstava za njen opstanak. Takođe, nije nam poznato da li je u međuvremenu, od zatvaranja sigurne kuće do danas, bilo slučajeva da dijete treba biti smješteno u njoj, a da su ga, zbog njenog zatvaranja, slali na drugu lokaciju. Mi smo imali samo kratkotrajne smještaje djece i nekoliko dužih smještaja djece s jednim roditeljem, što smo regulisali u saradnji sa Centrom za socijalni rad – ističe Mirkovićeva.

Gašenje sigurne kuće je veoma loše za djecu, dodaje ona, jer i dalje postoje situacije u kojima se ne zna kuda s njima.

– To je posebno problematično ukoliko djeca žive u drugim dijelovima RS ili ako se radi o seksualnom nasilju. Svakako bi trebalo nešto uraditi povodom ovog pitanja, ali i djecu stavljati u fokus u akcionim i strateškim planovima – navodi naša sagovornica.

Adekvatna reakcija

Stručna saradnica za odnose s javnošću Ombudsmana za djecu RS Vesna Popović ističe za naš list da zaštita djece od različitih oblika nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja zahtijeva adekvatnu reakciju sistema po različitim osnovama, između ostalog, i adekvatno zbrinjavanje djeteta u slučajevima kada je neophodno dijete zbrinuti van porodice.

– U okviru zakonom utvrđenih ovlašćenja, a sa ciljem zaštite djeteta, centri za socijalni rad dijete zbrinjavaju ili u sigurnoj kući ili u Domu “Rada Vranješević”, a sve češće i u hraniteljskoj porodici, zavisno od procjene stručnog tima šta je u datim uslovima najbolje za dijete. Nijedan centar za socijalni rad, u radu na pojedinačnim slučajevima, kada je bilo neophodno dijete izmjestiti iz porodice, nije ukazivao na problem u vezi sa zbrinjavanjem djeteta u ovakvim situacijama – kaže Popovićeva.

Sigurna kuća za djecu pod nazivom “Dječja kuća – sigurno mjesto” bila je namijenjena za djecu žrtve nasilja i eksploatacije, te je bila prva ovakva ustanova u RS usmjerena isključivo na zbrinjavanje mališana.

– U njoj su radili obučeni psiholozi, socijalni radnici i vaspitači, a kapacitet je bio 14 ležajeva. Smještajem djece žrtava nasilja i ekspolatacije sprovodila se zaštitna mjera, kako bi žrtva bila fizički i psihički zaštićena od počinioca nasilja ili eksploatatora, da se djetetu pruži zaštita života, tjelesnog integriteta i duševnog zdravlja, te spriječi zlostavljanje i zloupotreba – poručuju iz udruženja “Nova generacija”.

Obezbijeđena njega

Djeci je bilo obezbijeđeno pet obroka u toku dana, te razne kreativne i rekreativne aktivnosti. Takođe, oni su se uključivali i u školski sistem, bila im je obezbijeđena zdravstvena njega i zaštita, te adekvatan stručni pristup pri prijemu, u toku adaptacionog perioda, kao i u toku individualnog i grupnog rada s djetetom.

– Za svaku žrtvu se u roku od sedam dana izrađivao individualni program tretmana korisnika, što je podrazumijevalo terapiju, vaspitno-obrazovni rad, okupaciono angažovanje, kulturno-zabavne i rekreativne aktivnosti, te su stvarani uslovi za uspostavljanje ili održavanje kontakta s porodicom, srodnicima i okolinom – rekli su u udruženju.

Pored saradnje sa Centrom za socijalni rad Banjaluka, u toku implementacije ovog projekta uspostavljena je saradnja s Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice BiH, te Ministarstvom bezbjednosti BiH.

– Budući da su djeca u smještaju bila i iz drugih opština u RS, pa i ostatka BiH, ostvareno je partnerstvo i saradnja i s drugim centrima za socijalni rad. Postojala je i saradnja s policijom, tužilaštvima, SIPA i Službom za poslove sa strancima – objasnili su u “Novoj generaciji”.

Prihvatna stanica i dalje radi!

Udruženje “Nova generacija” u saradnji s banjalučkim Centrom za socijalni rad i dalje realizuje aktivnosti za zaštitu djece i omladine zatečene u skitnji i prosjačenju u vidu prihvatne stanice, koja je u funkciji 24 časa dnevno, a kroz nju tokom jedne godine prođe oko 30 djece. U toj stanici vrši se prihvat i kratkotrajni smještaj djece i omladine koja se nađe u skitnji, prosjačenju ili drugim slučajevima u kojima je hitno potreban kratkotrajan smještaj, ishrana, primjena zdravstveno-higijenskih mjera, utvrđivanje identiteta, sačinjavanje nalaza o njihovom ponašanju sa ciljem da se dijete što prije vrati u primarnu porodicu, ustanovu socijalne zaštite ili da bude predato nadležnoj službi socijalne zaštite u mjestu porijekla djeteta.

 

eTrafika.net – Ognjen Tešić

Napiši komentar