Na području banjalučke regije postoji samo jedno udruženje koje se bavi pružanjem pomoći osobama sa autizmom i razvijanjem svijesti u društvu o problemu autizma. Udruženje „Djeca svjetlosti“ osnovano je 2008. godine, a nakon Donatorske večeri održane prije dva mjeseca, udruženju se priključio veći broj članova, koji su pronašli podršku i snagu za borbu sa autizmom.

U dobrotvornoj akciji organizovanoj od strane predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, prikupljeno je više od 600.000 KM, a taj novac raspodijeliće se porodicama čiji su članovi osobe sa autizmom.

„Donatorsko veče donijelo nam je medijsku propraćenost, mnogo ljudi je tako i saznalo za nas, mnogo njih se i učlanilo u udruženje nakon što su vidjeli članak u novinama ili prilog na vijestima“, izjavila je predsjednica udruženja Mirjana Kojić.

Ona navodi da je najveća promjena za udruženje to što svaki dan dolaze novi članovi, koji su iz okolnih područja, a ne samo iz Banja Luke. Istakla je potrebu za novim prostorom, pošto su trenutni uslovi rada svedeni na minimum.

Udruženje „Djeca svjetlosti“ smješteno je u dvije prostorije, jer svoj radni prostor dijele sa još jednim udruženjem. Iz tog razloga radnici i volonteri primorani su da aktivnosti sa djecom obavljaju isključivo u poslijepodnevnim časovima.

„Mi dobijamo nešto malo novca od države da platimo režije, a glavni izvor finansija su nam projekti“,  kazala je Kojićeva, dodajući da u udruženju nema stalno zaposlenih, ili su honorarno zaposleni ili volontiraju.

Zbog nedovoljne zaštite na ulaznim vratima, članovi su izloženi hladnoći i promaji. Do glavne prostorije vodi hodnik u kome se nalaze dvije stolice i cipelar, koji dodatno sužavaju ionako već uzak prostor. Zabrinjavajuća je činjenica da se zbog nedostataka prostora određeni broj aktivnosti mora održavati upravo u ovom hodniku. Iz njega se pristupa glavnoj prostoriji u kojoj je predviđen rad u grupama, što je onemogućeno zbog nedostataka prostora. Zbog toga se rad sa autistima obavlja uglavnom jedan na jedan, što poprilično otežava unaprijeđenje socijalne i komunikacijske sposobnosti jednog autiste.

Zidovi u prostoriji su oštećeni i zahtijevaju popravak i osvježenje bojom. Roditelji djece sa autizmom završetak tretmana čekaju u odvojenoj prostoriji, u kojoj je smještena i administracija udruženja „Djeca svjetlosti“. To je još jedan od razloga zašto im je potreban veći prostor.

„Kreativne radionice započeli smo u ove dvije jadne prostorije, tako da nam je  prostor najneophodniji“,  istakla je predsjednica, koja takođe navodi da udruženje ima pripremljene projekte i da je najviše zahvalna mladim entuzijastičnim volonterima.

Udruženje raspolaže igračkama za djecu autiste, poput table za pisanje, plišanih igračaka, lopti, kockica… Neke od aktivnosti koje se sprovode su slikanje, izrada magneta, rad sa plastelinom, kao i mogućnost tkanja. Djeca su najviše uključena u programe namijenjene za rad sa autistima. Neki od njih pohađaju redovnu nastavu, ali uz obavezan nadzor asistenta, koji je tu da im pomogne u procesu socijalizacije. Međutim, problem se javlja kada je riječ o odraslim osobama sa autizmom. Roditelji se brinu o njima, ali postavlja se pitanje šta će biti kasnije, kada njih više ne bude. Biće prepušteni sami sebi, što može dovesti do još većeg izolovanja.

„Zato je“, kako ističe Kojićeva, „izgradnja Dnevnog centra jedino rješenje“. Zajedno sa organima lokalne uprave došlo se do potencijalne lokacije za osposobljavanje prostorija dnevnog centra, a to je škola za gluve i nagluve.

„Gore postoji višak prostora, koji bi se mogao iskoristiti, jer se smanjio broj njihovih korisnika. Međutim, sve izgleda jednostavno u priči, ali da je izuzetno komplikovano u praksi“, objašnjava ona.

Plan je da Dnevni centar pokrije osmočasovno vrijeme roditeljima. To bi im omogućilo da nađu zaposlenje, i da finansijskim primanjima zadovolje potrebe svoje djece. Njega osoba sa autizmom zahtijeva stručan kadar, poznavanje metoda rada ove oblasti i kvalitetno provođenje vremena. Dnevni centar omogućio bi uvođenje novih načina rada, kao što su fizičke aktivnosti, rad pred ogledalom i muziko-terapije.

„Nije problem čak ni opremanje prostorija, jer uvijek ima donatora, ali plaćanje kadra je najveći problem“, priznaje Kojićeva.

U udruženju trenutno rade defektolog, psiholog i psihijatar. Volontiraju uglavnom djevojke. Momci obično izdrže mjesec dana i više se ne vraćaju.

„Nama stvarno nedostaje momaka, jer postoje neki poslovi koji su baš za muškarce“, ističe predsjednica udruženja. Ona je izjavila i da se nada da će doći do promjena, te da će se u skorije vrijeme udruženju pridružiti muški volonteri.

Što se tiče roditelja i njihovog prihvatanja autizma, Kojićeva je navela da im u tome najviše pomaže psihijatar dr Spremo, koja radi grupne terapije kako sa djecom tako i sa roditeljima.

„Mnogi od njih ne mogu prihvatiti ili teško prihvataju tu činjenicu, i kada saznaju dijagnozu, nekako to prihvate kao kraj, kao da nema dalje“, rekla je Kojićeva. Ona dodaje i da je roditeljima mnogo lakše kada prilikom grupnih terapija shvate da nisu sami.

Iz udruženja „Djeca svjetlosti“ poručuju da ne gube nadu i da će se do kraja boriti za izgradnju prijeko potrebnog Dnevnog centra za autiste. Nadaju se uspjehu i što bržem reagovanju lokalne samouprave. Apeluju na društvo da ne odbacuju ljude sa autizmom. Apelujemo i mi.

Apelujte i vi.

(eTrafika.net – Nevena Bojanić i Kristina Janković)

[post_ender]

Napiši komentar