fbpx

U Bosni i Herecegovini je prošle godine identifikovano 19 žrtava trgovinom djecom, od čega 16 djevojčica i tri dječaka. Pet djevojčica su seksualno iskorištavane, dvije su navođene na prostituciju, šest njih je iskorištavano radi prisilnog rada odnosno prosjačenja, dok su tri djevojčice prodate u svrhu sklapanja prisilnog braka. Svi dječaci žrtve su iskorištavana u svrhu prisilnog rada odnosno prosjačenja.

Tri skloništa nevladinih organizacija pružila su utočište za 18-oro djece, te im nije bilo dozvoljeno da napuste sklonište bez pratnje. Jedan od takvih smještaja pružio je i Međunarodni forum solidarnosti (MFS-EMMAUS). Od početka pružanja asistencije žrtvama trgovine ljudima od 2000. godine do danas, MFS-EMMAUS je osigurao smještaj i podršku za 72 djece, od kojih je 59 bh. državljana.

Amina Srna, asistent na projektu sprječavanja trgovine djecom iz ove organizacije kaže da je djecu, kao posebno ranjivu kategoriju, mnogo „lakše“ vrbovati da postanu žrtve jednog od oblika trgovine ljudima, a često djeca žrtve dolaze iz porodice bez prijavljenog prebivališta (romske i raseljene porodice), potiču iz porodice razvedenih roditelja ili su bez roditeljskog staranja te dolaze iz porodice gdje su roditelji ili djeca ovisnici o drogama.

Foto baza

„U novije vrijeme se pojavljuju novi oblici trgovine djecom, koji su ujedno i najčešći oblici eksplotacije i iskorištavanja djece, a javljaju se u vidu različitih oblika radne eksploatacije kao što je prosjačenje na ulicama uz nadzor starijih osoba, služenje u kućama, seksualna eksploatacija, a počinioci ovog krivičnog djela i najčešće organizovanog kriminala eksploatišu djecu zarad lične ekonomske koristi tj. profita“, navela je Srna.

 Postoji mnogo faktora koji koji uzrokuju i pospješuju trgovinu ljudima u BiH, a neki od njih su siromaštvo, veoma loš ekonomski i socijalni položaj manjinskih naroda, posebno Roma, nasilje u porodici, neravnopravan položaj polova i nasilje zasnovano na polu, nasilje nad djecom i veliki broj interno raseljenih osoba i izbjeglica. Kao dodatni faktor prisutan je i nizak nivo svijesti o prisustvu fenomena trgovine ljudima, njegovim uzrocima, posljedicama i načinima sprečavanja i otklanjanja posljedica.

 Menadžerka programa za zaštitu djece u Save the Children BiH Aida Bekić kaže da, kada je u pitanju trgovina u svrhu seksualne ekploatacije, žrtve su uglavnom djeca koja dolaze iz siromašnih i disfunckionalnih porodica.

„Društvena isključenost uzrokuje siromaštvo, nedostatak obrazovanja, nedostatak prilika za zaposlenje i zadovoljene osnovnih životnih potreba, i ona je razlog zašto sa jedne strane imamo radnu eksploataciju djece. Osnovni problem koji se ovdje javlja jesu pogrešne pretpostavke o romskoj populaciji i tradicijama zbog kojih se opravdava boravak djece na ulici po najgorim vremenskim uslovima, a zanemaruje se činjenica da država ne radi svoj posao i štiti svu djecu na jednak način što joj je mandat“, istakla je Bekićeva.

BiH je zemlja koja se nalazi na jednoj od poznatih svjetskih ruta trgovine ljudima i ilegalnim migracija, tzv. „Balkanska ruta“. Najvažnija tranzitna zemlja na ovom potezu je Republika Srbija kroz koju su vodili razni migracijski putevi, jedan koji je vodio preko Srbije, prema Albaniji i Grčkoj (preko CG ili Kosova) te drugi koji je vodio kroz BiH i dalje prema Hrvatskoj i Zapadu te u svim mogućim pravcima.

„Do 2004. godine, BiH je predstavljala zemlju tranzita ili odredišta za žrtve koje su u istu bile trgovane iz zemalja Istočne Evrope i susjednih zemalja. Od 2004. godine, nakon što su Rumunija i Bugarska postale članicama EU, BiH sve više postaje zemlja porijekla za državljane BiH kojima se trguje u zapadnoevropskim zemljama i drugim zemljama u regiji u svrhu seksualne i/ili radne eksploatacije, kao i zemlja tranzita za žrtve trgovine iz zemalja Bliskog istoka ka Evropskoj uniji. Dok je broj identifikovanih stranaca žrtava u stalnom opadanju, broj državljana BiH koji su identifikovani kao žrtve trgovine ljudima u zemlji i inostranstvu je u stalnom porastu“, kazala je Srna.

Sa druge strane, u Save the Children-u kažu da se bh. žrtvama trgovine ljudima uglavnom trguje unutar bh. granica, čemu pogoduje defragmentiranost države. Kada su u pitanju žrtve koje su napustile zemlju, one se uglavnom nalaze u Njemačkoj, Italiji i drugim zemljama Zapada.

„Do sada smo uglavnom imali pretpostavku o zemljama Zapada kao zemljama odredišta za žrtve te zemljama Istoka kao zemljama porijekla žrtava, no podaci su pokazali da je čak i u najrazvijenijim zemljama poput recimo Holandije, najveći broj žrtava zapravo iz te iste zemlje što nam ukazuje da je trgovina ljudima uslovljena ‘uslovima na tržištu’ i da se radi o stvari ‘prilike’ a ne nekim utabanim arhaičnim pretpostavkama“, rekla je Bekićeva.

Iako još uvijek vlada uvjerenje da su trgovci djecom u lancu visoko organizovanog kriminala, u posljednje vrijeme trgovinom ljudi se počinju baviti osobe u paru ili čak samo jedno lice. Uzimajući u obzir da se ove kriminalne radnje vrše u privatnim stanovima, teško je ući u trag ovim krivičnim djelima.

„Sporost i nekompletna funkcionalnost sistema da se suoči sa ovom pojavom doveli su do toga, što potvrđuju i naša saznanja, da se trgovinom ljudima počinju ljudi baviti i u vidu “kućne radinosti” pa smo se tako susretali sa slučajevima u kojima samo jedna osoba ili osobe u paru eksploatišu treće lice. Prestrašno je koliko se lako to događa i koliko se lako ljudi u to upuštaju“, rekla je Bekićeva.

Ona je dodala da trgovci ljudima nisu stranci koji otimaju nečiju djecu. Radi se o dobro organizovanom djelovanju zasnovanom na građenju povjerenja, prijateljstva, ljubavi. Oni postaju brižni prijatelj,savjetnik, zamjena za roditelja, ljubavnik, „izmišljeni daleki rođak koji pomaže porodicu“ i na taj način stiču povjerenje djeteta ili njegove porodice, a djetetu ili njegovim roditeljima se nudi mogućnost da dijete ode negdje i zaradi neke novce ili ono bježi sa „prijateljem“ u potragu za boljim životom.

„Trgovina ljudima nastaje kao posljedica spleta okolnosti na makro, interpersonalnom i individualnom nivou gdje se osoba koja je nezaštićena na ovim nivoima javlja kao prilika za nečiju zaradu. Stoga je pitanje zaštite djece zapravo pitanje djelovanja sistema na sve ove sfere kako bi se prevazišli nedostaci koji u njemu postoje“, navela je Bekićeva.

Vlasti u BiH još uvijek nisu našli pouzdan načina na koji će otkriti slučajeve trgovine djecom na području naše države. Ovaj problem se seli u ilegalu, u privatne stanove i kuće, a usluge se počinju nuditi putem interneta i mobilne telefonije. Prema riječima Bekićeve, nerijetko se događa da se radi o „porodičnom poslu“ koji se obavlja u okviru porodičnog doma ili iza fasade nekog legalnog biznisa tako da bez koordinirane policijske saradnje nije moguće ući u trag ovoj pojavi, čemu posebno pogoduje korupcija.

Definicija krivičnog djela trgovine ljudima propisana je u skladu sa međunarodnim standardima jedino u Krivičnom zakonu Bosne i Hercegovine. Za razliku od Krivičnog zakona BiH, entitetski krivični zakoni, te Krivični zakon Brčko Distrikta BiH, ne propisuju trgovinu ljudima kao krivično djelo u skladu sa međunarodnim obavezama BiH, nego samo djelo navođenja na prostituciju.

Ovim odredbama krivičnog zakonodavstva entiteta i Brčko Distrikta ne uvažava se ugrožen položaj maloljetnih osoba (ispod 18 godina starosti, u skladu sa međunarodnim zakonodavstvom), već se traže dokazi da su počinioci poticali, navodili ili prisilili tu osobu na seksualno iskorištavanje.

„Posebno je problematično što tužioci i sudije, kako saznajemo iz različitih izvora, veoma rijetko, gotovo nikada ne preuzimaju slučajeve radne eksploatacije djece i dokazivanja elemenata trgovine ljudima u ovim slučajevima ‘jer je to veoma teško’ ili zato što se radi o Romima ‘a to je njima u krvi’. Takve stereotipe u radu ometaju istinski rad na borbi protiv ovog fenomena. Dokazivanje radne ekploatacije nije riješeno zakonima koji adresiraju trgovinu ljudima i, ako gledamo samo kroz prizmu postojećih zakona, djeca koja obavljaju rad na ulici se uglavnom tretiraju kao prekršioci“, istakla je Bekićeva,

Trgovina ljudima u svrhu seksualnog iskorištavanja i prisilnog rada je zabranjena članom 186. Krivičnog zakona, kojim se propisuju kazne od tri do 10 godina zatvora. Krivični zakon je dopunjen tokom izvještajnog perioda čime je povećana minimalna kazna. Ove kazne su dovoljno stroge i razmjerne kaznama koje se propisuju za ostala teška krivična djela, poput silovanja.

 Prevencija i zaštita djece 

Save the Children je dugoodišnjim radom u ovoj oblasti došao do zaključka da je prevencija ključ i stoga stalno zagovaraju prevenciju , ali ne samo u smislu podizanja svijesti jer se to nije pokazalo kao naročito uspješno, nego u smislu toga da sve institucije, uključujući škole, centre za socijalni rad, bolnice, rade svoj posao.

MFS-EMMAUS aktivno učestvuje u borbi protiv trgovine ljudima od pojave ovog problema u BiH, odnosno od 1999. godine provodi niz preventivnih projekata o trgovini ljudima, uključujući zbrinjavanje i zaštitu žrtava trgovine ljudima, podizanje svijesti rizičnih skupina i šire javnosti o ovom problemu i mogućnostima prevencije, edukaciju i izgradnju kapaciteta državnih službenika, agencija za provedbu zakona, pravosudnih institucija, nevladinih i međunarodnih organizacija, kao i prevenciju i podizanje svijesti među djecom, roditeljima i nastavnicima, te aktivnosti na izmjenama i dopunama zakona koji tretiraju trgovinu ljudima.

Tokom 2011. godine je organizovano 16 treninga za izgradnju kapaciteta nastavnika srednjih škola. Ukupno je 255 nastavnika iz 95 srednjih škola osposobljeno za edukaciju učenika o prevenciji trgovine ljudima.

(eTrafika.net – Jovana Savanović)

[post_ender]

Napiši komentar