Većina djece koja su prisiljena na prosjačenje u BiH obično dolaze iz susjednih zemalja, a veliki broj njih su žrtve trgovine ljudima, na kojima pojedini “trgovci” zarađuju i do 5 000 KM mjesečno.

Piše: Milovan Matić

Osobe koje istražuju ovu oblast trgovine ljudima upozoravaju da svakim danom imamo sve više djece koja su dovedena iz drugih zemalja radi radne eksploatacije, prvenstveno prosjačenja. Oni naglašavaju da je teško očekivati smanjenje broja djece koja su žrtve trgovine ljudima, jer ona predstavljaju veliki izvor zarade za ljude koji ih iskorištavaju, a ni dosadašnja zaštita djece nije išla mnogo u prilog smanjenju trgovine maloljetnicima.

Na ulicama Banjaluke primjetan je sve veći broj maloljetnika koji prose, naručito u ljetnjem periodu. Djevojčica Hajrija koju smo zatekli kako obilazi banjalučke kafiće i traži od ljudi milostinju, ispričala nam je da je iz Srbije došla sa rođacima u Modriču, gdje sada živi sa braćom i još nekoliko djece.

“Mama i tata su mi u Srbiji, a ja sad živim u Modriči sa braćom i drugarima kod rođaka. Ovdje (u Banjaluku) smo došli prije nekoliko dana sa jednim kombijem i moramo da prosimo”, priča mala Hajrija.

Na pitanje koliko će još ostati u Banjaluci ona je samo slegnula ramenima i otrčala za drugi sto da prosi.

Jedan od dječaka sa kojim je razgovarao naš novinar rekao je da je zajedno sa još nekoliko rođaka, ilegalno dovezen iz Šapca da bi prosio i da je već nekoliko godina vođa jedne grupe djece koja prosi po Banjaluci.

“Prije nekoliko godina dovezli su nas iz Šapca. Ovdje imamo i kuću u kojoj živimo, a nekoliko puta mjesečno moramo da dajemo gazdama pare koje smo zaradili. Svako od nas zarađuje u prosjeku oko 100, a oni maleni i po 200 maraka dnevno. Ja sam već malo stariji pa sam prestao da prosim pošto neće ljudi da mi daju pare već me otjeraju, pa sad pratim kako rade ovi mlađi”, rekao je naš sagovornik.

Rezultati istraživanja o prosjačenju djece u Republici Srpskoj koje je radila Institucija ombudsmana za djecu RS, upravo potvrđuju da su prisutne situacije da djecu organizovano dovode iz okruženja, najčešće u ljetnom periodu kada je primjetan veći broj djece dovedene na “posao”.

Portparol Ombudsmana za djecu RS Vesna Popović napominje da je trgovina djecom radi prosjačenja postala ustaljena praksa za posjedince koji ovu djecu iskorišćavaju radi zarade.

„Poznato je u koje sredine ih dovode i odakle ih dovoze, iza njih sigurno stoji organizator i do njih se mora doći, jer je prosjačenje djece jedan od oblika trgovine maloljetnicima u kojoj su djeca žrtve radne eksploatacije. U osam odsto slučajeva uzrok prosjačenja je prinuda. U pojedinim slučajevima i roditelji stoje iza toga, ali vrlo često je riječ o organizovanom dovođenju djece, kao što je skoro bio zabilježen slučaj u Prijedoru. Policija uglavnom zna odakle djeca dolaze, tako da preduzima sve da ih vrati u države iz kojih su dovedena”, navodi Popovićeva.

Udruženje „Nova generacija“ od 2005. godine  aktivno je u borbi protiv trgovine ljudima, posebno kroz aktivnosti Prihvatne stanice za djecu koja se realizuje zajedno sa Centrom za socijalni rad Banja Luka, a u kojoj se pruža direktna asistencija mališanima koji su na bilo koji način zloupotrebljeni ili eksploatisani. Izvršna direktorica ove ogranizacije Maša Mirković kaže da je problem prosjačenja  dosta veliki posebno iz razloga što se ne tretira kao problem trgovine ljudima.

“Vrlo često ovaj vid eksploatacije djece se povezuje sa običajima i kulturom romske populacije, što je u potpunosti pogrešno. Ova djeca nemaju osnovne uslove za život, često nisu upisani u matične knjige rođenih, te samim tim namaju pravo na školovanje, zdravstveno osiguranje i ne ostvaruju ni druga prava. Sve više je i djece neromske populacije koja se zatiču u prosjačenju i radu na ulici, a problem se tretira kao narušavanje javnog reda i mira ili eventualno zanemarivanje djece. To nije adekvatan odgovor na ovaj problem, a njegovim nerješavanjem problem se produbljuje i njegov obim postaje sve veći”, navela je Mirkovićeva za eTrafiku.

Pored toga, ona naglašava, da se ovdje ne radi samo o prosjačenju nego i o zasnivanju vanbračnih zajednica djece uz šta su uglavnom uključene i novčane transakcije između porodica, što je definitivno jedan od sigurnih indikatora  trgovine ljudima koji će se kasnije radom izrabljivati ali i tjerati na prosjačenje.

Ona naglašava da su putevi kojima se trguje djecom već odavno utabani, ali i da su trgovci ljudima još uvijek nedohvatljivi i lako izbjegavaju zakonske sankcije.

“Uglavnom su to ustaljene rute o kojima su manje više upoznate organizacije i institucije koje se bave rješavanjem ovog problema. Međutim, otežavajuća činjenica da je to jedan od tri najunosnih oblika kriminala i da su to dobro razrađne taktike trgovaca ljudima”, rekla je Mirkovićeva.

I direktorka NVO „Mreža” Mara Radovanović kaže da je trgovina djecom radi prosjačenja uzela sve više maha i predstavlja ozbiljan problem. Ona naglašava da se prosjačenje pretvorilo u unosan biznis kojim trgovci djecom zarade ogromne novčane iznose.

“Ovaj način zloupotrebe djece najviše puta je zabilježen u Banjaluci, Prijedoru i Brčkom. Jedan od najčešćih načina na koji se djeca primoravaju na prosjačenje jeste da ih trgovci ljudima najviše  dovoze iz Srbije i drugih susjednih država, nakon čega ih raspoređuju širom BiH, u zavisnosti od toga gdje su najbolji uslovi za prosjačenje u tom trenutku. Često ljudi koji iskorištavaju djecu voze mališane na vašare, zborove ili neke priredbe, ne bi li ugrabili što više novca. Ljudi koji se bave ovakvom vrstom eksploatacije djece za žrtve obično uzimaju mališane iz siromašnih romskih porodica. Roditeljima daju određenu naknadu za iznajmljivanje ili kupovinu dece i prosto ih je nemoguće uhvatiti i osuditi za taj kriminal jer se sve optužbe obruše na leđa roditelja. Pravi kriminalci, koji po djetetu zarađuju od 3.000 do 5.000 KM mjesečno, ostaju na slobodi”, navodi Radovanovićeva.

Aleksandra Marin Diklić, šefica Odjela za praćenje prava djece u Ombudsmanu za ljudska prava BiH rekla je za eTrafiku da većina djece koja postanu žrtve trgovine maloljetnicima radi prosječenja dolaze iz rizičnih grupa poput romske populacije i iz disfunkcionalnih porodica, te da su to često djeca bez roditelja.

„Prema našim podacima većina djece koja se iskorištavaju radi prosjačenja nalazi se u FBiH, ali ni u RS nije nešto bolja situacija. Takođe, pored činjenice da se djeca dovode u BiH iz susjednih zemalja, posebno se često dešava da se djeca prevoze iz jednog mjesta u drugo radi prosjačenja, pa tako imamo mnogo primjera gdje su se maloljetnici koji su dovodili iz gradova FBiH u gradove RS, najviše u Prijedor i Banjaluku“, kazala je Marin Diklićeva.

Ona naglašava da ljudi u većini slučajeva postupaju pogrešno kada primijete djecu na ulici da prose i umjesto da ih prijave policiji ili lokalnim centrima za socijali rad oni im daju novac.

„Ljudi ne znaju kako da se ponašaju kada vide djecu da prose. Većina ih misli da ako daju novac da će pomoći toj djeci. Naprotiv, taj novac odlazi u ruke onih koji ekploatišu te maloljetnike, a oni i dalje ostaju nezaštićeni na ulici“, zaključila je Marin Diklićeva.

Sociologinja Biljana Milošević rekla je za naš portal da osnovi problem, kada govorimo o velikoj prisutnosti trgovine djecom u BiH, leži u tome što je BiH zemlja koja je prepoznatljiva  po visokoj stopi organizovanog kriminala pa je samim tim ona pogodno tlo i za trgovinu “bijelim robljem”.

“Mi moramo biti svjesni da živimo u zemlji koja je još uvijek u tranzicionom periodu koje sa sobom nosi opšte nezadovoljsto i anomično društvo. Zbog ovakvog stanja većina ljudi se ne obazire na moralnu vertikalu već se okreću mnogim nedozvoljenim i nemoralnim djelima da bi stekli određenu dobit, pa tako i trgovini djecom. Takođe, većina građana grca u svojim problemima i ne želi, ali i nema vremena da obraća pažnju na organizovani kriminal koji se dešava oko njih. Samo ako uzmemo za primjer Sarajevo u kojem se na svakih nekoliko metara mogu sresti djeca koja prose vidimo koliko je ozbiljan problem o kojem govorimo. Ali, kao što se u narodu kaže “svako se o svom jadu zabavio”, tako većina ljudi okreće glavu od ovih problema”, objašnjava Miloševićeva i dodaje da će trgovina djecom sigurno još dugo vremena biti velika rana bh. društva jer se trenutno ne nazire okončanje melanholije i  nezadovoljstva kod građana što je jedan od glavnih krivaca za ovako veliku stopu kriminaliteta.

eTrafika.net

[post_ender]

Napiši komentar