Masovno objavljivanje fotografija i ličnih podataka na društvenim mrežama djecu izlažu raznim rizicima i mogućnostima zloupotrebe koji ih mogu povrijediti i ugroziti, upozoravaju sagovornici sa kojima smo razgovarali!

Piše: Ognjen Tešić

Kada je javnosti objelodanjeno da je troje otmičara sve informacije o boravištu dvogodišnje Maše iz Beograda, nedavno otete i zahvaljujući brzoj reakciji srpske policije, ubrzo spasene djevojčice, pronašlo putem Fejsbuka, na profilu člana porodice koji je bio otvoren, ponovo se pokrenulo pitanje koliko je bezbjedno masovno objavljivati fotografije djece na društvene mreže.

Francuski otmičari Mišel Sebastijan (46), Sandrin Goren (40) i Kristel Eje (26) na svu sreću su zaustavljeni, te im je trenutno Specijalni sud u Beogradu odredio pritvor do 30 dana. Međutim, ono što je jako zabrinjavajuće i što bi trebalo da upozori sve roditelje jeste način na koji su ovi ljudi došli do podataka o djevojčici, a koji pokazuje da bi sva naša djeca mogla da se na isti način nađu na udaru kidnapera.

Troje otmičara je sve informacije o boravištu djeteta najvjerovatnije pronašlo putem Fejsbuka, na profilu jednog člana porodice koji je bio otvoren. Na taj način, pronašli su dijete koje im odgovara, ali i ostale podatke koji su ih najvjerovatnije doveli do mjesta gdje su je oteli. Činjenica da su na internetu bili dostupni gotovo svi podaci je pomogla da nepogrešivo znaju gdje da je sačekaju.

Koristeći softver za prepoznavanje lica, lako su pronašli dijete putem interneta, a onda sve potrebne informacije prikupili sa otvorenog Fejsbuk profila člana porodice, koji su takođe pronašli putem slika.

Prema prvim informacijama, mala Maša je oteta da bi je iskoristili za dobijanja starateljstva nad gotovo identičnim djetetom koje živi u Francuskoj, a čija je majka jedna od otmičarki iz bijelog BMW-a. Pošto je otmičarima trebala identična djevojčica, oni su putem ove pretrage na internetu, došli do Maše! Pretraga se vrši prema fotografiji koju osoba ubaci. Tako je i njima, kako se pretpostavlja, najvjerovatnije izašla Mašina slika, nakon što su ubacili sliku djevojčice na koju liči. Prema drugim tvrdnjama, djevojčica je trebala biti prodata u bijelo roblje.

Ovaj, skoro pa filmski događaj iz glavnog grada Srbije, uslijedio je samo nekoliko dana nakon velike akcije raskrinkavanja banjalučkog pedofila kojeg je razotkrio novinar u saradnji sa policijom. Iako je sva medijska pažnja bila usmjerena na ovaj pojedinačan slučaj, ne smije se zaboraviti da je tokom istraživanja za profil četrnaestogodišnje djevojčice, iza koje se nalazio naš reporter, za kratko vrijeme zainteresovalo čak 165 muškaraca od 20 do 80 godina. Većina ih je imala neskrivenu želju za upoznavanje sa djevojčicom te nisu krili da je seks ono što žele.

Kada na ove primjere dodamo sveprisutnu dječiju pornografiju koja se ilegalnim kanalima distribuira, kako po našoj zemlji, tako i dalje u zemlje regiona i svijeta, opravdano se postavlja pitanje da li bi mladi roditelji i njihova rodbina i prijatelji trebali dobro razmisliti kada sljedeći put požele da svoje srećne trenutke podijele sa prijateljima na društvenim mrežama.

Profesor kriminalistike na banjalučkoj Policijskoj akademiji Aleksandar Miladinović upozorava da nije preporučljivo postavljati fotografije djece na internet.

aleksandar miladinovic

“Na ‘Fejsbuk’ treba stavljati što manje fotografija i restriktivno ograničavati njihovu vidljivost jer posredstvom fotografija na internetu, djeca mogu da budu locirana gdje se kreću, u koju školu idu i sa kim se druže.”

Slično mišljenje dijeli i predsjednik Društva za informacionu bezbjednost Srbije Zoran Živković koji naglašava da se mora pažljivo postupati kada su u pitanju lični podaci i fotografije, naročito djece.

zoran zivkovic

“Sama draž i veliki uspjeh Fejsbuka sastoje se u činjenici da mi možemo da podijelimo sa drugima sve ono što nas u tom trenutku raduje. Ta radost dijeljenja i druženja koju ona predstavlja je nešto lijepo za dobronamjerne ljude, ali za zlonamjerne ona samo predstavlja ogroman izvor informacija.  Bilo koji korisnik Fejsbuka može lagano da sazna skoro sve. Od toga s kim se druži, gdje živi, kuda se kreće, šta voli, šta ne voli određena osoba. Sve je vrlo jednostavno. Ko se iole razumije u kompjutere, jednostavnim pretraživanjem, kliktanjem, skrolovanjem, ključnim riječima može da pronađe bilo koga”, ističe Živković.

Stručna saradnica za odnose sa javnošću Ombudsmana za djecu RS Vesna Popović ističe za eTrafiku da roditelji, korisnici društvenih mreža, slike svoje djece u najranijem uzrastu postavljaju na mreže, pravdajući to uglavnom potrebom da važne momente u odrastanju djece podijele sa prijateljima koji ne žive blizu, ne shvatajući pri tome rizike kojima djeca mogu biti izložena zbog objavljenih slika.

“Prije postavljanja slika djece na mrežu, roditelji moraju znati da od momenta kada su slike objavili, one više nisu dio njihove privatnosti, i mogu biti zloupotrebljene na različite načine, posebno ako ih prate podaci o imenu djeteta, datumu rođenja, škola u koju dijete ide, gdje stanuje i slično. Postavljajući slike, djeca su izložena rizicima i situacijama koje ih mogu na različite načine povrijediti i ugroziti”, ističe Popovićeva.

bebine noge

Novopečeni otac Marko iz Banjaluke ističe da nikada nije bio zagovornik da se po društvenim mrežama pretjerano otkriva intima, kače fotografije i obavještavaju prijatelji o svakom svom pokretu.

“Nedavno sam dobio kćerkicu, stavio 2-3 fotografije, a nakon što sam čitao do kakvih sve posljedica i zloupotreba to može dovesti i njih sam izbrisao. Na početku sam sa ženom imao manje rasprave jer nikako nije mogla da shvati šta može da bude loše u kačenju fotografija naše male sreće i dijeljenja radosnih trenutaka putem društvenih mreža kako bi ih naši bližnji vidjeli, ali i ona je shvatila kasnije da je bila naivna”, kaže Marko.

Njegova supruga Sandra priznaje da je pretjerivala, ali smatra da i dalje može ponekad podijeliti poneku fotografiju.

“Pretjerivala sam, kačila sam fotke kćerkice svakih par dana. Previše sam stvari saznala da bih tako i nastavila, ali sigurno da neću u potpunosti prestati. Podesila sam da na Fejsbuku niko sem prijatelja ne može ući na profil i vidjeti fotografije tako da ne bi trebalo biti problema”, kaže Sandra i dodaje da neke njene prijateljice znaju biti ekstremne po tom pitanju, pa je tako jedna od njih otvorila Fejsbuk profil dvomjesečnoj kćerki te preko njega obavještava virtuelne prijatelje o svakom njenom koraku.

Sandrina sugrađanka Vesna ističe da ne kači fotografije jednogodišnjeg sina, ali da njegove fotografije neprestano u javnost objavljuju “tetke, strine, njeni prijatelji i svi drugi kojim je on simpatičan”, te ne zna kako da se bori protiv toga.

Roditelji bi trebalo ozbiljno da povedu računa prije nego što riješe da okače fotografije svoje djece na društvene mreže jer, ne samo da slike mogu da završe na nekom drugom mjestu, već i dijete kada odraste možda ne bi voljelo da na internetu nađe svoje fotografije na kojima recimo – sjedi na noši.

“Neko pravo djeteta je na taj način ugroženo jer mu pravite digitalnu istoriju koja se dalje čuva na pretraživačima, a do koje će neko moći da dođe za 10-15 godina”, rekla je psihologinja Nikolina Ljepava dodajući da se ne može unaprijed znati da li će dijete željeti da ima sve te fotografije kada odraste.

 

 

eTrafika.net

[post_ender]

Napiši komentar