Ministar pravde Republike Srpske Anton Kasipović najavio je danas reformu krivičnog zakonodavstva kada je u pitanju seksualno nasilje nad djecom.

Piše: Vanja Stokić

On je nakon okruglog stola „Polno nasilje nad djecom“ rekao da će se tokom godine u proceduri Narodne skupštine naći novi zakon, koji će obuhvatiti i registar pedofila.

 „Moramo Republiku Srpsku učiniti sigurnijim mjestom za život i odrastanje svakog djeteta. Izrečena ili zaprijećena kazna je samo jedan dio mehanizma. Jako je važno edukovati djecu u najranijem uzrastu, njihove roditelje i nastavnike, sve one koji rade sa djecom i imaju kontakt sa njima, kako bi djeca što prije ukazala na to da su ugrožena. Ovo je ogroman posao, ali smo dovoljno posvećeni da ga završimo kako treba“, kaže Kasipović.

Kako navodi, na temelju današnjeg razgovora sa predstavnicima institucija i ministarstava, ali i drugih mišljenja do kojih će Ministarstvo pravde RS doći, tokom narednih mjesec dana će se opredijeliti za obim promjena i za način na koji će koncipirati nacrt tog zakona, uputiti ga u javnu raspravu, doći do relevantnih mišljenja i onda se naći u Narodnoj skupštini sa prijedlogom zakona. Takođe će se raditi i na registru pedofila.

„Treba jasno precizirati stvar zakona. Registar jeste važan kako bi se druge mjere koje štite djecu mogle primjenjivati. Novim tekstom zakona će sigurno biti propisano i uvođenje registra, koji je neohodan alat kako bi se stalo na put ovakvim ponašanjima i djelima.  Ništa se neće dobiti ako se pooštre kazne, a ništa se ne učini na edukaciji i prevenciji. U kakvo bismo se društvo pretvorili kada bi svako uzimao pravdu u svoje ruke? MUP radi svoj posao, druge institucije svoj i to mora ostati tako. Visina kazne će biti određena novim krivičnim zakonom, kao i dobna granica. Svako kršenje zakona, bez obzira šta je motiv koji vas vodi, je kršenje zakona.“

Ne želeći da komentariše odluke sudova i nedavno puštanje banjalučkog pedofila na slobodu, ministar Kasipović je naglasio kako je izrazito važno usaglašavanje sudske prakse i izbjegavanje da dva suda za dva ista zločina propišu dvije različite kazne.

„Samim određivanjem visine kazne ne postižemo cilj, već ujednačavanjem sudske prakse. Moj lični stav je da se ide uvijek ka najvišoj, a ne ka najnižom kazni.“

Profesorica Pravnog fakulteta u Banjaluci Ivanka Marković ističe da je potrebno definisati pojam djeteta i odrediti dobnu granicu ispod koje je zabranjeno vršenje obljube sa tim licem, proširiti obim krivično-pravne zaštite polnog integriteta djece.

„Pored postojećih inkriminacija moramo uvesti krivična djela kojima se štiti polni integritet djeteta i nakon te dobne granice kada je apsolutno zabranjeno vršenje obljube, na taj način što ćemo inkriminisati sve radnje onih koji vrše obljubu sa licima do 16 ili 17 godina, koristeći njihovu lakomislenost i nezrelost. Moramo uvesti novo krivično djelo, kojim se kažnjavaju oni koji iskorištavaju internet i druga sredstva komunikacije kako bi namamili djecu radi vršenja obljube ili neke druge neke druge polne radnje“, navodi ona pozivajući se na zakonodavstva u okruženju koja imaju te odredbe u svojim zakonima.

Što se tiče registra pedofila, Markovićeva navodi da on mora biti dostupan samo pravosudnim organima i institucijama, a ne svim pojedincima. Takođe, neophodno je zabraniti osobama koja su osuđivana za polno nasilje nad djecom da dolaze u neposredni kontakt sa njima. Kao najsporniju tačku Markovićeva vidi kaznenu politiku na krivičnom zakonodavstvu BiH, gdje je neophodno podići minimum kazne za ovo krivično djelo, ali i ne treba ublažavati kazne za bilo koje krivično djelo učinjeno na štetu polnog integriteta djeteta.

Ivanka Markovic profesorica

Kada govorimo o dobnoj granici, dolazi do konfuzije u zakonu jer se navodi da je dijete je lice do navršenih 18 godina života, ali se već u drugom članu navodi da se na dijete do 14 godina ne mogu primjenjivati krivične sankcije.

„ To je konfuzija krivičnog zakonodavstva, jer je preciziran pojam djeteta pa je onda specificiran kada je u pitanju izvršilac krivičnog djela, ali u odredbama koje se tiču zaštite djece i maloljetnika nije posebno definisan pojam djeteta žrtve. Formalno-pravno gledajući, trenutno stanje stvari je takvo da je dijete lice do 18 godina života ako je žrtva, a ako je izvršilac krivičnog djela onda je do 14 godina.“

Kako navodi, javnost uglavnom ne zna da se krivično djelo kvalifikuje po svojoj težini. Osnovni oblik polnog nasilja nad djecom je dobrovoljna obljuba sa djetetom, bez ikakve upotrebe sile, čak je moguće da dijete inicira tu obljubu, ali je i taj oblik zabranjen i kažnjiv.

„Prema našem krivičnom zakonu, za to djelo je predviđena kazna od jedne do deset godina zatvora. Srbija za taj osnovni oblik ima od tri do 12 godina kazne, kao i Crna Gora, dok Makedonija ima od 8 do 15 godina. Mislim da to dovoljno govori. Sudovi moraju pooštriti svoju kaznenu politiku, mora se dati dovoljan značaj zaštiti polnog integriteta djeteta. Ne možemo uvijek biti na ivici minimalnih kazni, a pogotovo ih ne smijemo ublažavati. Biće mi žao ako ovo bude samo još jedna od priča koje smo pričali posljednjih 5-6 godina. Nadam se da ćemo dobiti krivični zakon u kome su kazne strože odmjerene, propisane i da će se dati smjernice pravosuđu kada je u pitanju nemogućnost ublažavanja kazni po ovim krivičnim djelima.“

Ombudsman za djecu Republike Srpske Nada Grahovac kazala je da je potrebno napraviti sve što je moguće da sistem prepozna potrebu zaštite djece, pogotovo u najranijem uzrastu.

„Važno je da struka kaže svoj stav, moramo raditi brzo, ali ne na brzinu jer možemo imati nesagledive posljedice. Kada su 2013. godine išle izmjene zakona bilo je najavljeno da sa kaznenom politikom ostajemo za narednu godinu tako da ovo smatram nastavkom tih aktivnosti, ali sada se ukazala potreba za novim krivičnim djelima kakva je upotreba informacionih tehnologija“, kaže Grahovčeva.

Djeca koja su seksualno zlostavljana vrlo rijetko govore o tome jer se boje, stide ili su ucijenjena. Ipak, roditelji i oni koji rade sa djecom bi trebali prepoznati simptome koji mogu ukazivati na problem. Djeca istovremeno mogu pokazivati više simptoma, a najćešći su problemi u kući ili školi, u komunikaciji, noćne more, problem u ishrani… Sve to ukazuje na problem, te je potrebno pronaći uzroke takvog ponašanja.

„Imali smo slučaj da je dječak izbačen iz srednje škole zbog 20 neopravdanih časova, a on je bio žrtva seksualnog zlostavljanja i reagovao je na taj način da nije išao u školu. Svaki slučaj zahtijeva individualan pristup da bi se došlo do uzroka. Programi prevencije su ušli u obrazovni sistem, što znači da uz učenje djece i roditelji moraju dobiti više informacija o tome. Mora se naći način da se djeluje na one dijelove sistema koji se nisu pokazali dovoljno efikasnim“, navodi  Grahovčeva.

eTrafika.net

[post_ender]

Napiši komentar