Direktor Policije RS Gojko Vasić ističe da je problem pedofilije, ali i dječje pornografije i te kako prisutan, te da problematika u vezi sa dječjom pornografijom, pedofilijom i sličnim djelima koja imaju elemente seksualnog uznemiravanja djece po ranijim zakonima nisu bila sankcionisana u RS, ali da sada imamo dobar osnov jer je jedna glava posvećena upravo oblasti sajber kriminala, a to je i najčešći oblik širenja dječje pornografije i vrbovanja maloljetnika.

Piše: Milovan Matić

“Ipak, najveću zadaću ima digitalna forenzika da dokaže postojanje krivičnih djela jer su to jako osjetljivi slučajevi, ali mi smo uspjeli da napravimo uslove da imamo i ljudske resurse i tehniku. Što se tiče odjela za visokotehnološki kriminalitet, mogu vam reći da mi u odnosu na veličinu policije imamo puno viši kvalitet nego države koje imaju mnogo više stanovnika. Naš tim koji se bavi tim poslom uvažavaju velike zemlje i mnoge stvari se rade sa njima. Mi nemamo, na sreću, probleme sajber kriminala na našim prostorima u obimu u kojem to imaju zemlje koje sarađuju sa nama”.

Znači li to da je bilo mnogo uspjeha u radu VTK-a na slučajevima pedofilije i dječje pornografije?

“Da bi neki rezultat djelovao kao veliki i dobar, mora mnogo da se radi, odnosno puno više ljudi da se uključi u sve to. Kada se govori o uspjehu, prvo se uzimaju neki statistički podaci, ali što se tiče ove vrste kriminala na ovom prostoru, imamo jako malo registrovanih krivičnih djela.”

Ali, to ne znači da te pojave nema?

“Naravno, ali nije to baš tako kao što mislite. To je stvar koja se prati na globalnom nivou. Istrage se vode u Njemačkoj, Francuskoj ili nekoj drugoj većoj državi jer je to kod nas puno manje zastupljeno nego u zapadnoevropskim zemljama, i mi kroz saradnju sa njima dolazimo do mnogih podataka i vršimo lišavanja slobode.”

Pa, da li se uvijek radi samo na inicijativu stranih službi ili vi možete sami pokrenuti istragu na prostoru RS?

“Opet vam kažem, to je globalna stvar i nije neka internet stranica samo u Banjaluci i da je samo Banjalučani gledaju.”

Naravno, ali svako ima svoju adresu sa koje pristupa i lako se može doći do izvršioca s ovih prostora, pa me interesuje zašto policija RS ne može samoinicijativno da se upusti u istraživanje pedofilije i dječje pornografije na internetu koja bi imala za posljedicu hapšenja u Srpskoj?

“Strane službe su osposobljene da se na najvišem nivou mogu boriti protiv ovakvih krivičnih djela jer ne može jedna policija pokrivati cijeli internet i zato radimo najviše zajednički. A, inače, mi djelujemo ovdje po prijavi građana.”

Znači, ne možete bez prijave pokretati istrage?

“Pa, nemamo mi taj kapacitet da trošimo vrijeme i pratimo šta se dešava na internetu i da se nadamo da ćemo na nešto takvo naići. Samo kad građanin nešto prijavi, mi odmah postupamo po tome. Ne možemo mi sad pratiti tolike informacije, ali zato je poželjno da se svaka informacija koju građani uoče, a upućuje na pedofiliju ili dječju pornografiju, prijave policiji. Za sve ostalo bila bi nam potrebna ogromna služba.”

A da li bi bilo korisno imati službu koja bi se bavila sprečavanjem i otkrivanjem djela pedofilije i dječje pornografije na internetu?

“Da, ali mi u ovom društvu koje je siromašno i sa malim parama želi imati uspješnu policiju, to ne možemo priuštiti. Ako imamo budžet koji je upola manji po zaposlenom od razvijenih policija, ne možemo imati ni previše razvijen sistem, a i pored toga smatram da je naš odjel VTK jako uspješan iako tamo radi samo desetak ljudi.”

Da li policijski službenici mogu djelovati preko prikrivenog profila i tako odrediti potencijalne pedofile kao moguću prijetnju?

“Mi jedino možemo funkcionisati na principu da nam neko, ako je pristupio nekoj stranici preko koje je počinjeno krivično djelo, javi to, utvrdimo ko su osobe koje su učestvovale u izvršenju krivičnog djela i procesuiramo ih. Ne možemo da postavimo neku stranicu i da na taj način tražimo potencijalne pedofile.”

Prije nekoliko dana su iz Vlade najavljene i izmjene Krivičnog zakona u oblasti djela protiv polnog integriteta djece. Šta je ono što je odavno zrelo za promjenu?

“Tu se želi pooštriti kaznena politika koja je u tom dijelu prilično blaga u smislu da se to tretira kao neka lakša krivična djela. Međutim, to nisu lakša krivična djela jer prateći neke stvari tamo gdje se to odranije pojavljivalo kao problem uočeno je da ljudi koji posjećuju sajtove sa dječjom pornografijom postaju kasnije nasilni i prerastaju u siledžije ili ubice. Uz to ta osoba postaje spremna da radi svojih nagona otme dijete, da ga zlostavlja, a na stranu to što gleda pornografiju.”

Da li slučaj banjalučkog pedofila, u kojem su od početka sarađivali novinari i policija RS, može poslužiti kao dobar pokazatelj saradnje sa policijom?

“Upravo ste rekli pravu stvar. Čim se primijeti neka sumnjiva radnja na internetu, da li pokušaj prevare djece na internetu da li dječja pornografija, jako bitno je da se odmah prijavi najbližoj policijskoj stanici da bismo mi to mogli zadokumentovati, baš kao što je ovdje urađeno. Bitno je da građani sve sumnjivo prijave policiji.”

Ali, opet se desilo da je čovjek kog je policija uhapsila samo dan nakon toga, odlukom tužioca, pušten da se brani sa slobode.

“Tužilaštvo je sa sudom ovlašćeno da o tome odlučuje, oni ocjenjuju koliko je predmet zadokumentovan i na osnovu toga donose odluku, kao i da li se eventualnim puštanjem lica može uticati na svjedoke i da li se na neki drugi način može uticati na daljnje vođenje postupka, ponoviti krivično djelo i slično. Ja nisam za to da mi tužiocima i sudijama objašnjavamo kad i pod kojim uslovima treba odrediti pritvor. Ipak, da je to djelo sankcionisano strožom kaznom, sigurno bi i odluka tužioca bila drugačija jer bi imao veću obavezu. Naravno, ponekad tužilaštvo i sud ne donesu odluku o pritvoru zbog velikih troškova samog pritvora ako znaju da je teško dokazati djelo.”

Ali, sad zbog te odluke u ovom konkretnom slučaju moraju da se obezbjeđuju novinari, kao i sam počinilac, a uz to je stvorena velika uznemirenost u javnosti.

“Radim skoro 30 godina u policiji i kad god smo imali bilo koju vrstu seksualnog delikta bila je prisutna uznemirenost javnosti. Sudovi su se uvijek ponašali u skladu sa tim kako mogu i ne možemo mi tražiti da se određuje pritvor, kao i što ne možemo da ulazimo u njihovu autonomiju. Ipak, postoje određeni slučajevi kada i oni snose odgovornost za slučaj da se djelo ponovi ili desi nešto nekontrolisano.”

Najavljuje se i registar pedofila. Zašto se čekalo toliko?

“Registracija izvršilaca krivičnih djela po načinu izvršenja krivičnih djela kod nas je otišla dalje od ostalih policijskih agencija jer mi smo u fazi implementacije jednog projekta i praktično imamo bazu u elektronskoj formi, gdje imamo sve izvršioce. Tako da mi nećemo da se to vodi kao posebna baza samo pedofila, već ćemo imati unutar te baze jednu podbazu lica koja su vršila ta djela, gdje jednim pritiskom na taster možemo imati uvid koliko ima takvih lica, koja su i odakle. Mi smo, što se toga tiče, taj dio zaokružili.”

A šta je sa pedofilima koji su potencijalna prijetnja?

“Što se tiče potencijalnih prijetnji, lica koja pristupaju stranicama sa sadržajima dječje pornografije ili sa namjerama da vrbuju dijete radi zadovoljenja svog pedofilskog nagona zasigurno će biti obuhvaćena pregledima i određenim izvještajima prema tužilaštvu. Posebno u slučajevima kad sarađujemo s Evropolom ili drugim policijskim službama u Evropi, od kojih dobijemo adrese sa kojih su pristupali određenim sadržajima ili vrbovali pedofili iz RS, nakon čega vršimo lišavanje slobode i procesuiranje ljudi.”

Ombudsman za djecu Nada Grahovac je prije nekoliko dana iznijela jedan slučaj u kojem navodi primjer majke koja je izjavila da ne bi više nikad prijavila seksualno nasilje nad djetetom zbog svega što su prošli u nadležnim institucijama. Da li bi u tom dijelu trebalo nešto mijenjati?

“Što se tiče procedure prijavljivanja, tu ne treba ništa mijenjati jer smo tu sve razradili, od toga kako obaviti razgovor sa žrtvom, kako sa roditeljima do same završnice postupka, i u tom dijelu nema problema.”

Ali, šta je onda problem?

“Pa, problem je u malim zajednicama jer se od javnosti takav podatak ne može sakriti. U nekom malom mjestu, a i Banjaluka je malo mjesto, vrlo brzo svi saznaju za to i onda dođe do toga da se otkrije identitet žrtve koja je maloljetna, a bila je predmet zlostavljanja. Sve karike u društvu treba da se postave u službu zaštite maloljetne žrtve, a posebno u predmetima seksualnog zlostavljanja, posebno mislim na medije.”

eTrafika.net

[post_ender]

Napiši komentar