Fizičko kažnjavanje djece je u Bosni i Hercegovini i dalje prisutno kao vaspitna metoda. I dok ga jedni predstavljaju kao način uspostavljanja discipline, drugi smatraju da je riječ o nasilju koje ostavlja ozbiljne posljedice.

Piše: Snježana Aničić

Mnogi roditelji, naročito oni koji su i sami bili često fizički kažnjavani u djetinjstvu, fizičku kaznu vide kao metod vaspitanja, često čak smatrajući da moraju to raditi ako žele dobro svojoj djeci, smatra docent doktor Siniša Subotić.

„Međutim, nije upitno da je riječ o nasilju, jer čak i zagovornici upotrebe fizičke kazne tipično navode da ona treba da bude dovoljno bolna da bi proizvela efekt. Recimo, često se navodi da kada je dijete nasilno prema drugoj djeci, fizičkom kaznom djetetu pokazujemo ‘da i drugog boli’, tj. koristimo ‘nasilje kao kaznu za nasilje’, u pokušaju da djetetu tako ‘usadimo empatiju’. Odnosno, mnogi roditelji vjeruju da je fizička kazna svrsishodno nasilje, kojim se prevenira buduće nasilje. Međutim, naučne činjenice pokazuju da to nije slučaj, jer dugoročno će fizička kazna podrazumijevano dovesti do više, a ne manje nasilnog ponašanja kod djeteta“, navodi Subotić.

Podaci UNICEF-a pokazuju da najmanje 55 odsto roditelja u BiH fizički kažnjava svoju djecu.

Foto: Pixabay

Definicija Odbora za prava djeteta Savjeta Evrope kaže da je „fizičko kažnavanje djece svako kažnjavanje pri kojemu se upotrebljava fizička sila i čija je namjera nanijeti određeni stepen boli ili nelagode, ma kako blagi oni bili“.

Centar za promociju civilnog društva (CPCD) iz Sarajeva i Biro za ljudska prava iz Tuzle, uz pomoć UNICEF-a pokrenuli su kampanju podizanja svijesti o važnosti prestanka primjene fizičkog kažnjavanja kao vaspitne mjere i boljeg informisanja javnosti o ovom problemu. Oni su u 15 gradova RS i FBiH prikupljali potpise za promjenu porodičnih zakona.

„Prikupljeno je ukupno 15.500 potpisa, pri čemu su mnogi od potpisnika i verbalno izražavali podršku i navodili primjere u kojima su se i sami suprotstavljali u situacijama kada su roditelji fizički kažnjavali djecu. Potpisi će poslužiti kao dodatni argument, ali i proceduralna pretpostavka da se inicijative upute u parlamentarnu proceduru“, rekao je menadžer u CPCD-u Omir Tufo.

Porodični zakoni oba entiteta trebaju dopune. I dok je u RS zabranjeno fizičko kažnjavanje djece, u FBiH i Brčko distriktu ne postoji jasna zakonska zabrana. Izmjenom i dopunom porodičnih zakona bi se postavio osnov za zaštitu djece od svih oblika fizičkog kažnjavanja.

FBiH nema strogu zabranu fizičkog kažnjavanja, ali se članom 127. Porodičnog zakona FBiH propisuje „da dijete u porodici ima pravo na zaštitu od svih oblika, nasilja, zloupotrebe, zlostavljanja i zanemarivanja“.

Oni smatraju da zakonska zabrana neće riješiti problem, ali je nužna. Kako kažu, potrebne su nove metode, strpljivo i dosljedno postavljanje granica.

Posljedice fizičkog kažnjavanja

Fizičko kažnjavanje podrazumijeva pljuskanje, šamaranje, udarce po tijelu – rukom ili nekim predmetom… Posljedice takvog kažnjvanja mogu biti ozbiljne.

„Više od 90% istraživanja pokazuje da je fizička kazna povezana sa potencijalno štetnim posljedicama – veća vjerovatnoća (kasnijih) mentalnih poteškoća, kao što su depresivnost ili anksioznost, veća agresija i antisocijalno ponašanje, niže samopouzdanje i niže kognitivne sposobnosti, lošija moralna internalizacija, lošiji odnosi sa roditeljima i drugo. U mnogim slučajevima, fizička kazna je direktan uzročnik takvih negativnih ishoda. Recimo, dobro kontrolisana istraživanja su pokazala da fizička kazna ne umanjuje, već zapravo povećava agresivno i antisocijalno ponašanje kod djece, jer koliko god da je dijete inicijalno agresivno, što više fizičke kazne roditelji primjenjuju, to će dijete postajati sve agresivnije. Fizička kazna ne razjašnjava djeci zašto neko njihovo ponašanje nije dobro, već ih samo uslovljava da se ‘lijepo ponašaju’ onda kada postoji strah da će biti fizički kažnjena. Istovremeno, fizička kazna šalje djeci poruku da je fizičko nasilje prihvatljiva strategija za rješavanje konflikata, zbog čega djeca koja su češće fizički kažnjavana i sama češće primjenjuju fizičko razračunavanje u odnosu s vršnjacima, zbog čega dobijaju još više batina od roditelja, što onda dodatno povećava nivo agresije u odnosu s vršnjacima i tako se samo vrtimo ‘u začaranom krugu nasilja’“, objašnjava Subotić.

Foto: Pixabay

Roditelji često fizičko kažnjavanje djece ocjenjuju kao vaspitanje i smatraju da malo batina nikome neće naškoditi. Obično današnje vrijeme porede sa vremenom u kome su sami odrastali.

Kampanja dobila podršku poslanika

Iz CPCD-a kažu da su kontaktirali klubove političkih partija i izabrane poslanike. Poslanici koji su podržali kampanju su Lana Prlić – SDP BiH, Boris Krešić – DF BiH, Draško Stanivuković – PDP, Sandra Zaimović – Naša stranka, Dženana Hodžić – Nezavisni blok, Alma Šutan – Naša stranka.

Pripremljeni su i prijedlozi izmjena koji će biti stavljeni u proceduru Parlamenta FBiH i NS RS u narednom periodu. Kada će se o ovome raspravljati u NS RS nije poznato, jer još uvijek nisu dobili nikakav prijedlog za izmjene Porodičnog zakona.

Kontaktirali smo i Parlament FBiH, ali odgovor nisu poslali. Kada je riječ o Ministarstvu pravde Republike Srpske, ono je upoznato sa inicijativom.

„Ministarstvo pravde RS je pokazalo interes da se odmah radi na pripremi prijedloga izmjena Porodičnog zakona za neku od narednih sjednica Narodne skupštine RS, dok Ministarstvo pravde FBiH ne pokazuje poseban interes, jer djeluju sa Vladom u tehničkom mandatu. Tokom perioda kampanje uspostavili smo kontakte sa 20 i obezbjedili učešće šest poslanika iz oba entitetska parlamenta, tako da pored ministarstava imamo i direktnu vezu sa parlamentarcima koji će donijeti odluku o predloženim izmjenama i dopunama“, ističe Tufo.

U Ministarstvu pravde RS su nam potvrdili da su primili inicijativu za izmjenu Porodičnog zakona. Analizirali su pozitivno-pravne propise u RS, a koji se odnose na zaštitu prava djece od fizičkog kažnjavanja.

„Iako izmjene Porodičnog zakona Republike Srpske nisu predviđene u planu rada Ministarstva pravde za 2019. godinu, ovom prilikom podsjećamo i da je u važećem Porodičnom zakonu Republike Srpske  propisana dužnost i obaveza Republike Srpske da, preko nadležnih organa, preduzima sve potrebne mjere za zaštitu djeteta od bilo kojeg zanemarivanja, nasilja, zlostavljanja, te eksploatacije“, istakli su u Ministarstvu.

Oni smatraju da zakonodavstvo RS zabranjuje fizičko kažnjavanje djece, te navodi „da djeca, u smislu zaštite njihovog fizičkog integriteta, uživaju pravnu zaštitu koja je usklađena sa međunarodno priznatim pravnim standardima u ovoj oblasti prava“.

„Očekuje se da će izmjene i dopune biti usvojene tokom 2019. godine čime neće biti završen proces unapređenja i dopuna i drugih zakonskih i podzakonskih akata, a cjelokupan proces može potrajati veoma dugo, ali vjerujemo da ćemo uz adekvatan pritisak svih članica mreže NEVAC ali i uz podršku stručnjaka, međunarodnih organizacija i medija proces finalizirati u narednoj godini“, optimistični su u CPCD-u.

Tufo kaže da su svjesni da je proces dug i težak, jer je riječ o ukorijenjenim navikama.

„Zakonodavstvo treba da bude u službi preventive, a ne primjene sankcija. Nulta tolerancija na nasilje nad djecom mora biti cilj, djeca su, kao i odrasli ljudi, bića koja imaju sva prava pa i da protiv onoga koji ga fizički napadne podigne tužbu. Slična procedura bi bila pokrenuta da se bilo kakav fizički atak dogodi između dvije odrasle osobe, da jedna drugu ošamari ili na drugi način povrijedi, čak i nenasilnim metodama, vrijeđanjem, omalovažavanjem, itd. Roditelji svojim roditeljstvom ne stiču vlasništvo nad djetetom, a ono, nesvjesno svojih prava, mora imati pomoć zajednice da se zaštiti od eventualnih nasilnih metoda vaspitavanja od strane roditelja“, objašnjava Tufo za eTrafiku.

On govori da „dobri primjeri iz zapadnoevropskih zemalja pokazuju da je moguće ostvariti ovaj cilj i treba predano raditi na tome jer time sprečavamo stvaranje ‘bolesnog i nasilnog’ društva. Prilikom kreiranja kampanje mnogi su postavljali pitanje kako će inicijativu prihvatiti oni koji smatraju da je ‘batina iz raja izašla’, pa je kreativni tim odgovorio ‘SKLONI BATINE, da su valjale u raju bi i ostale’“.

Iz Ministarstva pravde RS naglašavaju da ne podržavaju nasilje i zato roditeljima savjetuju da se više informišu i uče o razvoju djece, jer djeca najviše uče iz postupaka svojih roditelja.

„Fizičko kažnjavanje od strane roditelja može postati naučeni obrazac ponašanja koji će djeca, kada odrastu, prenositi na svoju djecu i unuke, odgajajući ih na način kako su njih odgajali – udarcima i nasiljem. Upravo iz tog razloga, smatramo da bi ponašanje roditelja trebalo da bude zasnovano na načelu najboljeg interesa djeteta i potrebi da djete bude u nenasilnom okruženju“, zaključili su u Ministarstvu.

Psiholog Subotić smatra da izmjene zakona ne smiju biti jedini mehanizmi za rješavanje ovoga problema, te da je potrebno podizanje svijesti o neefikasnosti fizičke kazne.

„Važno je razumjeti zašto roditelji koriste fizičku kaznu i edukovati ih o štetnosti i njenoj neefikasnosti, uz nuđenje alternativa. Bez toga, bilo kakav zakon neće do kraja riješiti problem. Zakon je jedna od alatki u asortimanu, ali nikako nije ‘finalni čavanj’. Mislim da je možda i važnije raditi na promjeni normalizacije fizičke kazne i sociokulturalne klime koja je podržava. Posljednja stvar koju želimo jeste da se veliki broj roditelja osjeti ‘ugroženim’ zbog potencijalnog donošenja ovakvog zakona i da onda, reaktivno, postanu manje prijemčivi za argumente protiv upotrebe fizičke kazne. Iako načelno podržavam inicijativu izmjene/uvođenja zakona, činim to suzdržano i mislim da u vezi s tim trebamo biti obazrivi i da se ne trebamo na to oslanjati kao na glavni i jedini mehanizam rješavanja problema“, poručio je Subotić.

Napiši komentar