Zajedno sa industrijom finansija, hrane, turizmom i proizvodnjom droge, industrija seksa spada u jednu od pet najvećih u svijetu. Često smatrana najstarijim zanatom, ona je i danas jedna od najraširenijih i profitablinijih, a granica između legalnog i ilegalnog najčešće je nevidljiva.

Piše: Goran Cvjetković

Pored prostitucije, najveći doprinos ovoj grani privrede daje pornografija. Čak oko 30 odsto interneta čine porno sadržaji, a razlog tome su i ovi podaci preuzeti sa stranice www.psychologytoday.com.

Porno stranice posjeti više osoba svakog mjeseca nego Amazon, Netfliks i Tviter zajedno. Svake sekunde 28.258 ljudi gleda pornografiju na Internetu, dok se u istom vremenskom periodu na nju potroši 3.076,65 dolara.

Prema podacima ove stranice, čak 88 odsto porno sadržaja u sebi ima neki vid nasilja nad ženama, a ako prilikom pretrage na “xxx” stranici ukucate pojam “punish”, što u prevodu sa engleskog znači kazniti, prikazaće vam se više od 200.000 videa.

Odgovor na pitanje kako su povezani sekusualni i agresivni nagon, te kako gledanje porno sadržaja sa velikom dozom nasilja utiče na gledaoca, pokušali smo dobiti u razgovoru sa seksologom iz Beograda dr Dušicom Marković Žigić.

“Seksualni i agresnivni nagon su dio istog nagona života (samoodržanja) koji je suprotan od nagona smrti. Zbog toga nije neobično da se nekada javljaju paraleleno u okolnostima seksualnog susreta. Agresivni nagon sam za sebe ne mora biti nešto negativno, ukoliko nije destruktivan i nekontrolisan. Postoje ljudi koji ne mogu ili teško kontrolišu svoju agresivnost”, objašnjava Marković Žigić.

U životu taj nagon pomaže čovjeku da se probija kroz izazove i nedaće. Ambicija, preduzimljivost i upornost pomažu čovjeku da ide naprijed, a opravdana ljutnja da se odbrani od raznih oblika ugrožavanja.

“Ukoliko u toj ambiciji i upornosti ima sklonosti ka ‘prljavoj igri’ ili nasilju, koje ne mora da bude samo fizičko, a ima za cilj da uništi rivala umjesto da bude dio zdravog takmičenja u kome će bolji pobijediti, onda je to primjer ‘destrukrivne agresije’. Tako može biti i u seksu”, kaže doktorica.

dr Dušica Marković Žigić

Mnogo osoba voli tzv. grublji seks, a taj izraz može biti široko shvaćen. Može predstavljati samo intezivnije pokrete parnera tokom snošaja, ali može imati i elemente sado-mazo odnosa (vezivanje, ugrize, udarce, stiskanje…).

Ukoliko partner koji uživa u tome da nanosi bol naiđe na partnerku/a koja u tom bolu uživa i na njega voljno pristaje, onda se na to gleda kao na erotsku igru. Naravno, nekada i ta igra može da pređe granice i ozbiljno ugrozi onoga koji trpi agresiju. Ukoliko je seksualni čin jednostrano agresivan, bez pristanka partnera/ke, onda se to smatra seksualnim nasiljem koje je kažnjivo zakonom.

“Porno sadržaje ove vrste obično i prate osobe koje ovakva vrsta seksa uzbuđuje. Njihovo opsesivno praćenje samo još dodatno uslovljava osobu da sve više i nekada samo na ovaj način mogu da dožive erotsko uzbuđenje, što ne znači da bi svako do njih u pravom životu prešao granicu dozvoljenog, ali možda ne bi drugačije ni uspio da se uzbudi. Da li će neko preći granicu dozvoljenog ili ne zavisi od ličnosti čovjeka, odnosno od sposobnosti da razlikuje dobro od zla i kontroliše svoje ponašanje”, jasna je Žigićeva.

Scene sa agresivnim seksom mogu se gledati ne samo iz potrebe, već i iz radoznalosti, potrage za novim uzbuđenjima, provokativnim “zabranjenim voćem”, sličnih razloga zbog kojeg gledaju i filmove sa agresnivnim sadržajima drugih vrsta.

“Gledanje ovavnih scena ima suprotan efekat uglavnom na osobe kojima je agresivnost u seksu odbojna i neprihvatljiva, kao što ima osoba koje izbjegavaju filmove sa puno nasilja. Takve scene ih uznemiravaju na jedan negativan način, a ne uzbuđuju i ne stimulišu. Ovakve scene odbijaju one osobe koje inače nemaju potrebu da ih gledaju, ali teško da takav efekat mogu imati na osobe koje agresivnost seksualni uzbuđuje”, zaključila je doktorica.

Književnica, književna kritičarka i feministkinja Asja Bakić iz Hrvatske tvrdi da problem nasilja nije u mnogome povezan sa pornografskim sadržajem.

“Pravo pitanje bilo bi: Kakva je uloga patrijarhalnog društva u nasilničkom ponašanju muškaraca? Institucionalna mizoginija i hegemonijsko nasilje nad ženama, djecom i manjinama daju puno gore rezultate od gledanja bilo kakve scene koju bismo okarakterisali kao pornografsku. Muškarci olako krivicu svaljuju na pornografske sadržaje, jer ne žele vidjeti širu sliku. Ako za nasilje optužiš porno industriju, ne moraš se baviti nasiljem koje ostaje izvan nje i s njom nema nikakve veze”, kaže Bakić.

Asja Bakić

Problem s nasiljem puno je dublji i ne tiče se nečije seksualne želje. Seks može biti nasilan, ali nasilje nije seksualno samo po sebi.

“Druga je stvar ako govorimo o parafilijama. Verbalno i fizičko nasilje u porodici, na primjer, sigurno nije rezultat gledanja odglumljenog seksa, ali jest rezultat muške zablude da su žene manje vrijedne, odnosno sekundarne u odnosu na muškarca. Trebali bismo se stoga zapitati čemu ovo upiranje prstom u eksplicitne sadržaje služi”, objasnila je ona.

Cenzurisanje pornografije uvijek se opravdava zaštitom “slabijeg spola” od nasilne muške želje, ali to nije najgore.

“Puno je gore nasilje žene smatrati ‘slabijim’ polom koji ne uživa u eksplicitnim pornografskim sadržajima i sporazumnom nasilju u spavaćoj sobi. Uostalom, nije isto imati grub seks uz njen pristanak i tući ju zato što ti se ručak ohladio”, zaključila je Asja.

Napiši komentar