„Dugo sam ih nazivala kukavicama, jer sam mislila da su to ljudi koji okreću glavu od problema. Mislila sam da ne smiju protiv svog šefa, profesora, roditelja i generalno protiv sistema u kojem živimo. Vremenom sam uvidjela da nismo svi isti i da neki ljudi jednostavno prihvataju situaciju u kojoj se nalaze iz nekih svojih ličnih motiva ili straha, a najviše iz neznanja i nepoznavanja svojih prava“, započinje svoju priču banjalučka aktivistica i novinarka Vesna Malešević.

Piše: Aleksandar Gluvić

U društvu koje prožima letargija i pasivnost, rijetki su ljudi koji život posmatraju kroz suživot, a ljudsku zajednicu kroz međusobnu podršku i pomaganje. Zaposlena u Udruženju nezavisnih stvaralaca i aktivista ‘Geto’, kao i na portalu ‘Impuls’, Vesna Malešević živi upravo takav život. Odgajana da uvijek pomaže drugima, humanost i aktivizam su joj u krvi.

„To je bilo pred sami rat i već su se dešavale stvari u Sloveniji i Hrvatskoj. Kao djetetu koje je odraslo u sretnom i mirnom okruženju sve to mi je bilo nepojmljivo. Imala sam svega devet godina. Bila je jedna opšta kampanja skupljanja potpisa za mir, tako da smo mi kao klinci imali zadatak da skupimo što više potpisa. Kasnije, kada su izbjeglice počele da pristižu u Gradišku, skupljali smo humanitarnu pomoć u vidu hrane i odjeće. U srednjoj školi smo više pažnje posvetili kulturnom momentu, jer je tada rat već stao i nije bilo potrebe za tim nekim mirovnim aktivizmom. Uvijek sam bila društveno angažovana, to sam smatrala normalnim i odgajani smo na način da uvijek pomogneš onome kome je pomoć potrebna“, objašnjava Vesna svoje prve korake ka društvenom angažmanu.

Pored rada u Udruženju, gdje je i umjetnička direktorica festivala ’BL Art’, i novinarskog posla, Vesna je i članica Foruma za bezbjednost građana, savjetodavnog organa Skupštine grada Banjaluka. Ipak, najveći trag je svakako ostavila kroz dugogodišnje djelovanje u ‘Getu’, promovišući kulturni sadržaj, ali i teme koje često nisu omiljene u našem društvu.

„Radim u Udruženju nezavisnih stvaralaca i aktivista ‘Geto’ od 2005. godine, kada sam i došla u Banjaluku da studiram. Prvo sam radila kao organizatorka predavanja, izložbi, radionica i poetskih večeri, a danas radim kao koordinatorka projekata. Dugo smo djelovali u Novoj Varoši, ali zbog izostanka podrške Grada koji je tada imao strožiji pristup kulturi i mladima izašli smo iz tog prostora. Nakon toga kratko smo se zadržali u Domu omladine, da bismo na kraju pronašli prostor nekadašnjeg restorana društvene ishrane u Incelu, gdje se i danas nalazimo. Ovdje smo pronašli slobodu i mogućnost da djelujemo onako kako želimo“, ponosno govori Vesna.

Udruženje ’Geto’ je nastalo s ciljem da promoviše nezavisnu kulturnu scenu te da mladim umjetnicima, ponajviše muzičarima, pruži prostor za stvaranje. Pored toga, Udruženje svojim projektima promoviše i građanski aktivizam i tako kroz kulturu pokušava skrenuti pažnju na anomalije našeg društva. Kako sama Vesna kaže, kultura je najprihvatljiviji medij društvene promjene.

„Nakon rata Banjaluka je bila izolovana i skrajnuta sa mape, kako u BiH tako i regionalno. Uvijek smo bili u prikrajku, tom nekom getu i to se najviše osjećalo na kulturi i mladim ljudima koji su u to vrijeme svirali. Udruženje ‘Geto’ prvenstveno je nastao kao organizacija sastavljena od muzičara i umjetnika, da bi se kasnije dodalo i to slovo A kao aktivizam. Vremenom smo uvidjeli da putem kulture kao medija možemo da pričamo i o drugim stvarima, kao što su društvene promjene ili građanski aktivizam. Kada se radi o teškim temama poput nacionalizama ili LGBT tematike, dođete li na Trg i to kažete, velika je vjerovatnoća da će vas neko, uslovno rečeno, gađati kamenom. Kada napravite predstavu koja se bavi istom temom, većina ljudi će prepoznati poruku i zapitati se. Zato je kultura medij društvene promjene“, zaključuje Vesna.

Izlazak iz ponora u koje je upalo naše društvo, Vesna vidi u buđenju svijesti kod svakog građanina pojedinačno, te njegovim aktivnim uključivanjem u društveni i politički život zajednice.

„Mi kao građani kao što imamo obaveze, tako imamo i svoja prava. Ako je moja obaveza da plaćam komunalne naknade, logično je da se pitam zašto je ta naknada porasla za 100 odsto u godinu dana. Početak ovog vijeka obilježio je prividni uspon Banjaluke, jer je bilo novca od preduzeća koja su se prodavala i time se kupovao socijalni mir. Posljednjih godina vidimo da su to bili lažni uspjesi i lažni napredak, a da su ljudi koji su uzeli pare jednostavno pobjegli. Pokazalo se da nema ekonomije, da sve više ljudi odlazi iz ekonomskih razloga, ali i neslobode koju ovdje osjećaju. Tek sada smo kao društvo uvidjeli da smo prevareni“, objašnjava Vesna.

Nevladinom sektoru zamjera određene stvari, a građanima poručuje da je pomaganje zajednici naša dužnost.

„Mislim da svi građani treba da odvoje neko vrijeme volontirajući i pomažući, kako pojedincima kojima je to potrebno tako i široj zajednici, aktivnim uključivanjem u teme od društvenog značaja. To je nešto što bismo svi trebali da radimo i vratimo društvu. Ono što se kod nas desilo je viđenje društvenog angažmana kao prilika za zaradu i za napredovanje. Mnogi su iskoristili NVO sektor kako bi ga profesionalizovali, što nije dobra ideja. Udruženja građana, volonterizam, aktivizam ili kako god to posmatrali, trebalo bi da bude slobodno vrijeme svih nas. Svi mogu da odvoje neko vrijeme kako bi pomogli zajednici“, završava priču naša sagovornica.

Ovaj tekst je kreiran u sklopu projekta “Snaga pozitivne priče”, koji realizuje eTrafika.net a podržavaju USAID i IOM. Autor ovog teksta je odgovoran za njegov sadržaj i stavovi koji su u njemu izneseni ne odražavaju stavove USAID i IOM.

Napiši komentar