U moru šarenih i pozitivnih fotografija, radove Tee Jagodić (27) lako je uočiti. Teme kojima se ona bavi uglavnom su tabu i o njima drugi ne žele razgovarati. Takođe, na njenim fotografijama nalazi se upravo ona, u pozama i situacijama koje opominju na različite društvene probleme.

Piše: Anja Jurić

Na samom početku, prije deset godina, nije je privukla sama fotografija već program za manipulaciju njome. Pomoću obrade fotografija prepričava teme na njoj specifičan način. Danas je pored konceptualne fotografije posvećena i drugim žanrovima, kao što je koncertna fotografija i fotografisanje brendova.

Tea Jagodić živi od svoje struke, grafičkog dizajna, ali ističe da joj je to posao dok je konceptualna fotografija ljubav. Svoje radove prikazuje publici putem društvenih mreža, ali i YouTube kanala na kome objašnjava kako oni nastaju.

„Mnogi me pitaju zašto radim sama sa sobom, a ja im odgovorim da je prosto tako. Kroz moje fotografije predstavljam lične priče, pa sam ja subjekat koji sama najbolje poznajem. Pokušavala sam raditi i sa drugim modelima, ali su mi postavljale previše pitanja, što mi je jako smetalo, pa sam shvatila da je najlakše da radim sama sa sobom“, govori Tea za eTrafiku.

Njeni radovi nastaju u studiju i van njega, ali ističe kako pravi posao počinje kada sjedne za računar i počne sa obradom fotografija.

„Prije samog snimanja imam sve pripremljeno – koja lokacija mi treba, šta nosim na sebi, kakva mi je poza, kakva pozadina treba biti… Kad imaš sve u rokovniku, odeš na teren na pola sata, namjestiš se i fotografišeš nekoliko puta. Onda ideš kući i tu se dešava glavno, što ja kažem glavna žurka kreće u računaru. Dešava se da mi neki vizuleno jednostavni radovi, koje na računaru uradim za 15 minuta, znaju stajati po tri dana, jer za jednu fotografiju promijenim tri verzije, pa mi tek četvrta uspije. Nema tu pravila“, objašnjava Tea.

Od svih svojih radova ističe dva koja su napravila najveći prodor na Internetu i pokrenuli njene pratioce na različite načine. Jedan govori o depresiji, a drugi o epilepsiji.

„Fotografiju o depresiji sam snimila u ruševini nekadašnje osnovne škole, a tekst uz nju je mnogo pomogao da taj rad bude zapažen. Pored toga što je bilo dosta reakcija na samoj objavi, mnogo ljudi mi se privatno javilo da kaže kako su na antidepresivima i idu na terapije, a to ne smiju nikome reći. Javilo mi se oko 25 žena, a njih šest je nakon moje objave odlučilo da potraže pomoć, dok su dvije priznale da su pokušale da se ubiju. Značilo mi je da pomognem barem na jedan dan nekome, da znaju da nisu sami, da ih neko razumije“, prisjeća se Tea reakcija.

View this post on Instagram

Dok se sad smarate na poslu ili muvate po kući od dosade, neko se bori da se održi u životu. Dok mamurate jer vam je fora nalijevati se radnim danima, neko sedmicama i mjesecima ne izlazi medju ljude uz dobro smišljene lažne izgovore. Dok se družite sa dragim ljudima, pojma nemate koliko je nekome teško napustiti svoja 4 zida. A nemate pojma ni ko su oni niti išta znate o tom šamaranju sa samim sobom dok se silazi niz stepenice zgrade. Ako se i skupi ta rijetka hrabrost za povjerenje, da se niste usudili pitati “Zašto? Otkud to?”. Ne. To se jebeno ne pita! Dok se neko smije, pojma nemate koliko to boli sa druge strane obraza. Ali bukvalno boli. I ne, neću o onome “Najtužniji se najljepše smiju”. To nije tačno. Dok liježete u krevet umorni od klasičnog dana, neko jedva čeka samo da zaspi jer tada sve prođe do jutra bar. Tada i demoni spavaju. A ujutro, kada sat zazvoni – opet sve ispočetka. Dok neko ima pravi problem i svaki dan se bori da si ne oduzme život jer je to nekada jedini izlaz, neko ga izmišlja ili preuveličava da bi privlačio pažnju. Znaš ono ‘’Živiš a nisi živ? Ne znaš. Neko siječe kožu na rukama jer jedino tako skreće fokus boli i nosi dugi rukav a toplo je. A ti ožiljci iz mraka vrište za pomoć. Nećete ih vidjeti nikad. Narod to zove “Depresija”. Doktori zovu “Šifra F32.1” Nekima si samo broj u kartonu i običan naručen termin a nekome si biće koje treba ponovno rođenje. I sada, dok ste o ovome razmišljali bar na minut…prevrnite očima – ili nemojte…i nastavite svoj normalan dan. _______________________________________________________© Tea Jagodic 📷 _ #thedarkpr0ject #dark_infinity #depression #mentalhealth #mentalhealthawareness #ruin #abandonedplaces #redhead #darkbeautymagazine #sombrebeings #humanedge #pr0ject_uno #weekly_feature #ourmoodydays #igcreative_editz #sombresociety #thegraphicpr0ject #discoveredit #fineartphotography #banjaluka #surreal #surrealism #canon #canonphotography #bookcover #photooftheday #themysterypr0ject #toys #childhood

A post shared by Tea Jagodić ✨📷 (@tea.jagodic.photoworld) on

Kako kaže, prvi put je podijelila sa publikom najveću intimu kada je objavila fotografiju na temu epilepsije. Smatra da se tada potpuno ogolila i dva dana se dvoumila da li da to uradi ili ne.

„Prošlo je super jer su ljudi postali svjesni da epilepsija nije ništa strašno. Unijela sam u tekst dozu humora, obožavam se šaliti na svoj račun. Ljudi, mi postojimo, nismo monstrumi, ne možete se zaraziti pored nas“, ističe ova umjetnica.

View this post on Instagram

DANAS 💥💥💥 26. mart – Svjetski dan borbe protiv epilepsije. E sad vas pozdravlja jedna iz zvaničnog Epi-tima ! 😀 Muzikogena epilepsija. Nije opasna, strašno zvuči ali je gnjavaža. Ušla sam sa stilom u registar, 15. januara i krenula da rokam po terapiji u stilu ''Drž' se mala, polijećemo, biće čupavo''. Određene zvučne frekvencije su mi bile neprijatelji i grizli mi mozak. Em žensko em sa pola mozga, pa ja sebi zvučim kao neki muški vic. 😂 Bježala od hemije još od osnovne škole, evo dočekala me. Ali stvarno radi posao. Zaključak: Nevidljive bolesti postoje i nisu mit. Mi nismo psihopate, mi smo čak iskreniji i veseliji od nekih. Van kuće sa ovim ne gnjavimo. Dio tijela se pokvario i sad ga popravljamo, nije jednostavno kao ruka ili noga ali Bože moj, nisam birala. Ja i životinjica sada postajemo frendovi i rokamo dalje do raskida na obostrano zadovoljstvo kroz par godina a državi hvala, droga je odlična, džabna je i radi šta se očekuje. Živjeli mi i dabogda bolji bili 😗 _____________________________________________ 🚺March 26th – World Epilepsy Day- The Purple Day🚺 Greetings from official member of Music Epilepsy Team! 😀 Invisible diseases exist and are not a myth. We are not psychopaths, we are even more sincere and cheerful than some people. Part of the body broke down and now we are fixing it, it's not just like a hand or a leg, but oh well, I did not choose this. Me and the little animal in my head are now becoming friends and rocking through the life. Cheers. _______________________________________________________© Tea Jagodic 📷 _ #epilepsy #epilepsyawareness #selfportrait #canon #thedarkpr0ject #fineart #fineartphotography #instaphotos #dark #conceptual #picoftheday #dark_infinity #darkbeauty #sombrebeings #humanedge #thegraphicpr0ject #hauntinghumans

A post shared by Tea Jagodić ✨📷 (@tea.jagodic.photoworld) on

Naime, veći dio svog života Tea je imala fizičkih problema kojima nije znala uzrok, a stvarale su ih frekvencije sa kojima se svakodnevno susretala. Prije nekoliko mjeseci doživjela je epi napad, kada joj je od jačine i dužine grčenja pukao mišić na stomaku. Tada je odlučila da konačno sazna šta nije u redu, a nakon niza pretraga dobila je dijagnozu – muzikogena epilepsija. Terapija djeluje, ali je bilo potrebno navići se na nju.

Negativni komentari i izbjegavanja

Tokom prvih godina rada naša sagovornica je prolazila torturu sredine. Kako sama navodi,  u prvim godinama stvaranja nije ni ona znala šta radi, tako da ni drugi nisu mogli razumjeti.

„Posljednje dvije-tri godine smatram da su stvarno ozbiljne, sve godine prije su bile traženje stila, učenje, šta ja to uopšte radim. Prvih nekoliko godina je bilo šikaniranje od strane okoline. Mene ovo ispunjava od prvog dana, zato sam to i ‘gurala’ godinama. Nije mi nikad palo na pamet da prestanem, iako sam dobijala svakakva pogrdna imena. Moji radovi nikada nisu bili vulgarni, nikada se nije  vidjelo nešto što nije trebalo ili pozivalo na pornografiju“, prisjeća se Tea u razgovoru za eTrafiku.

Negativni komentari je više ne iznenađuju, ali je bilo situacija i da je sugrađani izbjegavaju na ulici. Nakon objave o epilepsiji izgubila je ljude koji su u njenom životu bili i po 15 godina.

Inspiracija

Većina njenih radova je lične priče, a izbjegava gledanje fotografija drugih umjetnika jer u tim situacijama, navodi, postoji mogućnost podsvjesnog kopiranja tuđeg rada.

„Devedest posto su lične priče, a ostatak su stvari koje čujem iz svoje okoline. Kreativce će uvijek bolje inspirisati neke loše stvari nego divne bajke, cvijeće ili proljeće. U početku sam neku ideju morala smišljati po tri dana, a sada u mozgu imam rutinu kreativnog razmišljanja. Lako je sada, ali trebalo je doći do toga. Ne sjedim nad rokovnikom i silujem mozak, ideje mi dolaze u svim situacijama. Filmovi i muzički spotovi su mi okidač kako bih vidjela kako da nešto upotpunim“, objašnjava Tea.

Ko si ti kada niko ne gleda?
Foto: Tea Jagodić
Pobjednička fotografija na Memorijalnom foto konkursu “Goran Terzić” 2018. godine, u kategoriji Mašta
Kampanja za 16 dana aktivizma, foto: Tea Jagodić
Trenje… To je sve što nam je ostalo od ljubavi!
Foto: Tea Jagodić

View this post on Instagram

KUTIJA DNA Na ovom podneblju, čim je neko drugačiji I ističe se, okolina ga vuče u svoju prosječnu rupu da bi se ta ista okolina osjećala ljepše. Čim pokušaš biti van kutije, oni te vuku nazad. Neka ti omiljeni hobi postane opiranje okolini a tu ima posla svaki dan. Ne budi kao tetris, ako se uklopiš, nestaćeš. Govorili su mi: -Prestani da koristiš Photoshop toliko. -Počni fotkati druge obične cure, imaćeš više pratilaca I lajkova. -Radi modne fotke I sisate trebe, zaradićeš više. -Radi svadbe I rođendane, plivaćeš u parama. -Prilagodi radove, ovi naši te ne kontaju. -‘’Slikaj’’ nešto veselije, ljudi to više žele da vide. Ne. Ali hvala. Ipak ću ja da nastavim raditi ono što ljudi NE žele da vide. _____________________________________________ BOX OF THE BOTTOM As soon as someone is different and stands out, the society drags him into his average black hole so that the same society feels more beautiful. As soon as you try to be out of the box, they pull you back. Don’t be like a stupid tetris, if you fit in, you will disappear. They told me: – Stop using Photoshop so much. – Take photos the other ordinary girls, you'll have more followers. -Do fashion photos of girls with big boobs, you'll get more reach. -Do weddings and birthday parties, you will earn a lot of money. – Adapt the artworks more, people in here don’t get it. – Capture something more happy and fairytale-ish, people want to see cheerful things. No. But thank you. I will continue to do what people DON’T want to see. _______________________________________________________© Tea Jagodic 📷 _ #selfportrait #canon #thedarkpr0ject #fineart #fineartphotography #instaphotos #dark #conceptualphotography #emotive #picoftheday #dark_infinity #darkbeauty #sombrebeings #humanedge #thegraphicpr0ject #hauntinghumans #visualcreators #forbiddenart #visualgang #clickmagazine

A post shared by Tea Jagodić ✨📷 (@tea.jagodic.photoworld) on

Napiši komentar