“Da bi postao šampion moraš vjerovati u sebe i kad niko drugi ne vjeruje”, riječi su jednog od najboljih boksera svih vremena Šugera Reja Robinsona. Čvrsta vjera i predan rad kroz karijeru su zvijezde vodilje Hrvatice Ivane Habazin, svjetske prvakinje u velter kategoriji. U razgovoru za eTrafiku djevojka iz Zlatara govorila je o svom ulasku u svijet plemenite vještine, životnim izborima i planovima za budućnost.

Piše: Slobodan Manojlović

Pored borbi u ringu gdje je ostvarila 19 pobjeda (sedam nokautom) uz samo tri poraza “Hrvatska djevojka od milion dolara” stigla je da se ostvari i na akademskom planu. Magistrica je teologije, pohađa specijalističke studije međunarodnih odnosa i diplomatije u Zagrebu, te studira pravo. Svoj nepokolebljivi duh i snagu volje pokazala je ove godine kada je savladala Gruzijku Elenu Sikmašvili i osvojila titulu svjetke prvakinje u IBO verziji, kada se drugi put našla na krovu svijeta u karijeri koja traje od 2010. godine (prvi put joj to pošlo za rukom 2014. godine). Habazinova je tako za godinu dana prešla put od trnja do zvijezda, s obzirom na to da je prethodne godine operisala štitnu žlijezdu i nije bila sigurna da li će se vratiti boksu.

“Da bi bio svjetski prvak prvo to trebaš vjerovati i imati samo jedan cilj. Profesionalni boks kod nas nije zastupljen toliko da put do titule bude olakšan nego je i te kako teško. Zaključila bih da malo treba biti i lud da guraš dalje dok sve ide nizbrdo. Na kraju krajeva najbitnije je što osoba želi i da to radi isključivo radi sebe i za sebe”, kaže Ivana, za čiju je boksersku karijeru zaslužno jedno od filmskih ostvarenja koje ističe kao jednu od svojih strasti.

“Samim sportom bavim se otkad znam za sebe. Trenirala sam nogomet, odbojku, košarku i stolni tenis. Sa 19 godina počela sam trenirati boks nakon što sam pogledala film ‘Roki’. Prvo je to bilo rekreativno, a nakon godinu dana odlučila sam krenuti profesionalno”, govori ona.

Trenutno vodi pregovore za nastavak karijere. Kaže da je sigurno da će titulu braniti do kraja ove godine. Trenira maksimalno kako bi ostala u vrhunskoj formi pred izazove koji je čekaju u narednim mečevima.

“Treninzi su sastavljeni od nekoliko ciklusa – bazičnih priprema, kondicijskih treninga, sparinga i meča. Treniram svaki dan osim nedjelje. U bazičnom djelu su i po tri treninga, uglavnom su dva. Jedino srijedom ide jedan i nedjelja je odmor. Često sparingujem sa muškarcima jer je teško pronaći adekvatne sparing partnerice, tako da sam primorana sparirati s muškarcima. Naravno da je to puno teže i da moraš više paziti, ali je zapravo to jako dobro jer oni izvuku maksimum maksimuma iz tebe”, istakla je Habazinova.

Priznaje da nije lako boriti se u sportu koji se tradicionalno vezuje za muškarce.

“Mislim da je dosta teže pogotovo u zemljama u kojima ženski boks nije razvijen ili ga ne cijene toliko. Nažalost i kod nas u Hrvatskoj je takva situacija. Zašto je to tako ne znam, ali naći sponzore gotovo je nemoguće. Prvakinja nikada neće zaraditi kao prvak, a trenirati moraš jednako”, pomirljivo će djevojka koja će 22. oktobra proslaviti 29. rođendan.

Njeni životni počeci su velika suprotnost od puta koji prolazi jedna bokserka. Nije bilo lošeg društva ili okruženja tipičnog za američke borce, kakvo često gledamo u holivudskim filmovima. Ivana je nakon završene osnovne škole otišla živjeti u katolički samostan, gdje je provela naredne četiri godine.

“To razdoblje je svojevrsna priprema za kasnije zavjete. Smatrala sam da je to moj poziv, no stvari se mijenjaju. Mislim da je jako teško sa 14 godina zaključiti što je zapravo tvoj poziv. Smatram da Bog sve vodi kao što vodi i moj život i bez njega ne bih bila tu gdje jesam”, kaže Ivana i dodaje kako joj vjera daje dodatnu snagu pred mečeve.

“Jednostavno dobijem sigurnost, uvijek idem dati sve od sebe ali samo Bog zna kakav rezultat će nam dati”, smatra ona.

Nije sigurna čime će se baviti nakon završetka karijere u boksu, ali želja joj je da to bude povezano sa jednim od njenih fakulteta. Trenutno slobodnog vremena ima jako malo, ali uspjeva da ga iskoristi na najbolji mogući način.

“Vrijeme koje mi je slobodno provedem s obitelji, prijateljima, spavajući, učeći, gledajući filmove ili u prirodi sa svojim psima”, rekla je za kraj razgovora Habazinova.

Napiši komentar