Sutra počinje Svjetski kup u kajaku i kanuu na divljim vodama „Banja Luka Vrbas 2013“, a na otvaranju u Akvani sviraju Kiki Lesendrić i Piloti.
Ove godine učestvuje 18 zemlja i to Bosna i Hercegovina, SAD, Japan, Kanada, Australija, Austrija, Njemačka, Francuska, Irska, Italija, Italija, Češka, Srbija, Hrvatska, Slovačka, Slovenija i Velika Britanija. Finalna sprint trka biće vožena u noćnom terminu, pod reflektorima, što je prvi put u istoriji Svjetskoj kupa.
Predsjednik kanu kluba „Vrbas“ Milan Mazalica izrazio je veliku radost što je Banja Luka drugu godinu zaredom domaćin ovog takmičenja.
„Po drugi put u dvije godine možemo ugostiti takmičare sa četiri kontinenta, čak 18 reprezentacija. Nadam se da će Banja Luka biti dobar domaćin, da ćemo afirmisati i grad i resurse koje imamo. Vrbas i Banja Luka nalaze se na svjetskoj mapi ovih događanja“, naveo je Mazalica.
Pokrovitelj Kupa je kompanija Mtel koja organizuje koncert Kikija Lesendrića i Pilota na banjalučkoj Akvani.
„Pošto uvijek vezujemo sport i muziku pripremili smo specijalano otvaranja Kupa. Sutra u 20 časova će na Akvani biti koncert Kikija Lesendrića i Pilota. Ulaznice se dobijaju tako što svi pripejd korisnici mogu dopuniti račun sa 10 KM, i dobijaju po dvije ulaznice za koncert koje mogu preuzeti na bilo kojem Mtel prodajnom mjestu. Nadamo se sjajnim sportskim rezultatima ovih dana, a posebno se radujemo muzičkom dijelu“, rekla je portparolka Mtela Aida Halilović.
Zoran Kiki Lesendrić rekao je za eTrafiku da banjalučka publika sutra od njih može očekivati maksimum, a na repertoaru će se naći i stare i nove pjesme.
„Ne držimo se šablona, sviramo ono što nam padne na pamet i to se pokazalo djelotvornim. Posljednji put smo svirali u Banjoj Luci prije tri godine i oduševio sam se. Taj koncert je zabilježen i u video i u audio formatu. Čuvam ga i kad-tad ću ga objaviti. Drag mi je isto kao i koncert u Areni. Uz Niš i Beograd, ovdje smo imali jedan od najdražih koncerata“, rekao nam je Kiki.
Posljednji album Pilota ‘Slučajno i zauvek’ je jako dobro prošao kod publike, a Kiki je prezadovljan reakcijama. Kaže da se njihova muzika znatno razlikuje od one koju su stvarali prije tridesetak godina.
„Sada smo bolji muzičari. Ja sam iskusniji, sam sprovodim svoje ideje, dok sam prije zavisio od mnogo saradnika. Iskustvo koje sam stekao koristim da eksperimentišem sam sa sobom. Publika se nije mnogo promijenila, uglavnom su to mlađi ljudi koji imaju mnogo energije.Ta energija nas i pokreće, teško da bih se i dalje bavio muzikom da nije toga.“
Smatra da je rokenrol danas na margini, te da narodnjaci rade „neke rokerske stvari koje su oni nekada radili“.
„Rokenrol je kao pojam ostao bitan kao način razmišljanja. Cijela moja generacija je još uvijek aktuelna, čak i Yu Grupa koja je mnogo starija, a još su i koncertno aktivni. Od novijih bendova volim Dubiozu, Hladno pivo, Partibrejkersi još uvijek prave dobre albume. Međutim, fali mi spoj XXI vijeka i novih ljudi. Još uvijek se nije pojavio neki novi Džoni Štulić. Možda je ekonomija presudna, pa se ljudi ne usuđuju da se tome potpuno predaju.“
Zoran Kiki Lesandrić rođen je 02.01.1961. godine u Beogradu. Nadimak je dobio još kao klinac, jer je bio sladak kao istoimena bombona. Živio je na Banovom brdu, družio se, prvo sa Milanom Mladenovićem (EKV) a nešto kasnije i Bajagom, te bio pobornik hipi pokreta. Osnovao je grupu “Kako”, i sa Mladenovićevom grupom “Limunovo drvo” svirao po radnim akcijama, beogradskim ljetima i slično.
Oženjen je Ljiljanom sa kojom ima sina Đorđa. Dok je Đorđe bio jednogodišnjak, Kiki je imao potpisan ugovor sa “Poligramom”, kasnije “Univerzalom”, sa kojim je radio pjesme za grčke izvođače. To mu je davalo sigurnost u trenutku kada više nije mogao da izdrži u zemlji u kojoj je rat oko njega. Nakon, kako sam kaže, fantastične turneje Ramba Amadeusa, “EKV-a” i “Pilota-a” seli se u Južnu Afriku u Kejptaun, koji i danas doživljava kao svoj grad. U Kejptaun se doselio u trenutku kada su odobreni prvi višestranački izbori i kada je praktično aparthejd uklonjen i Mandela kandidovan za predsjednika. U tom trenutku bilo mu je dosta muzike koju je slušao i radio. Neka druga muzika je postala dominantna zbog čega je odlučio da ode i živi na relaciji Atina – Kejptaun.
Muziku prvo počinje da piše za grčke izvođače koji su, po njemu, i imali neki umjetnički nivo, a kasnije što je više radio sve je više ulazio u tu drugu sferu. Radio je za grčku pjevačicu Despinu, a kod nas za Seku Aleksić, Anu Nikolić, Viki Miljković i druge. Kaže da mu je sve to bio zanimljiv eksperiment. Kako nikad nije zaradio pare, a da se nije potrudio, morao je da napravi nešto što bi se njima dopalo, jer im njegovo ime nije značilo ništa (u jednom intervjuu je izjavio da Seka Aleksić nije ni znala šta su “Piloti” prije njihove saradnje). Ipak, prvi domaći narodnjak sa kojim je sarađivao bio je Aca Lukas na ploči “Nešto protiv bolova”.
Do snimanja solo albuma “Mesec pred vratima” došlo je iz razloga što se, kako kaže, u jednom trenutku nagomilalo previše ličnih pjesama koje nije mogao da ponudi drugim pjevačima, nego ih je sačuvao za sebe. Ali ipak presudan uticaj imao je njegov prijatelj, srbijanski ministar finansija Mlađan Dinkić. Snimao je pjesme komadić po komadić i kada ih je sastavio dobio je trinaest pjesama i postao siguran da je to ono što mu prija. Zbog problema sa tekstovima na albumu mu pomažu prijatelji, pored Dinkića i Bajaga, Đorđe Balašević, Toni Cetinski, grupa Van Gogh i drugi. Naglasio je da ovaj album shvata kao nešto svoje, kao sliku onoga što zamišlja posljednjih petnaest godina i zbog čega ima potrebu da sa tim izađe pred ljude. Njegova turneja je započela 2009.godine i od tada je odsvirao 60tak koncerata. Sa svojim bendom je svirao naEgzitu, tri puta na Beer Festu u Beogradu, a 2010. je imao sjajan koncet u beogradskoj Areni.
Pjesmu “Kao ptica na mom dlanu” slušaoci Radija 202 izabrali su kao jednu od 60 najboljih pjesama PGP/RTS-a. Prošle godine je izdao album “Slučajno i zauvek” na kome je jedan dio pjesama napisao on, a ostale Mlađan Dinkić i Đorđe Balašević.
eTrafika.net / Foto: eTrafika.net – Vanja Stokić
