fbpx

Treba odvojiti kulturu i umetnost. Umetnost je jedan svetionik u ovo vreme mraka, podivljalog materijalizma i hipokrizije. A kultura je nešto drugo, i ona je sudeći samo po javnom diskursu na veoma niskom nivou. Previše egoizma i netolerancije ovde ima da bi se moglo govoriti o bilo kakvoj kulturi života, stanovanja, ophođenja. U ovom segmentu rapidno nazadujemo i to je osnovni razlog zašto nam se društvo raspada i zato nam se sistem urušava.

Piše: Slobodan Manojlović

Rekao je ovo za eTrafiku jedan od najboljih srpskih glumaca srednje generacije Miloš Timotijević o kulturnoj sceni regiona. Za razliku od nje, Beograđaninu ide sjajno pa je u posljednje dvije godine glumio u tri jako važna projekta. Riječ je o serijama “Senke nad Balkanom” i “Besa”, te filmu “Južni vetar” na temelju kojeg će uskoro početi da se snima istoimena serija. Trenutno je u centru pažnje “Besa” koja je dobila odlične ocjene od strane kritike i publike. Timotijević smatra da to nije slučajno.

Podrži eTrafiku

“Ima tu više razloga. Prvi je ozbiljan produkcijski pristup, od razvijanja ideje, scenarija, kastinga, predprodukcije. Na drugom mestu, sjajan kreativan tim, reditelji, direktor fotografije. Treće je fantastična ekipa, od rasvete, scenografije, kostima, pa na kraju i keteringa. I na četvrtom, odlična, ne tipična, glumačka podela. Vidite, snimanje serije ili filma je kolektivan čin, i puno činilaca mora da se poklopi, da biste na kraju imali sjajan film ili seriju. Naravno, nikako ne smemo da zaboravimo i sektore montaže, snimanja i obrade zvuka, hahahaha. Prava mala fabrika”, kaže on.

Koliko težak vam je bio izazov da “uđete u lik” inspektora Interpola Petrita Kocija, kakvo mišljenje imate o njemu kao čovjeku?

Svaka nova uloga je novi izazov, bar se ja trudim da na to gledam tako. Koci je bio izazov po pitanju učenja albanskog, rogobatnog i šturog jezika, punog informacija, da vam se mozak pomuti. Sećam se da smo neke scene radili po neverovatnim vrućinama i da smo stalno govorili, kada pogrešimo neku repliku, kako je to mali moždani udar. Sve su to neki spoljni faktori. Još uvek se nisam susreo sa ulogom, a da nisam umeo da joj priđem.

Koliko je porodica iznad svega u životu i može li čovjek da borbom za živote najbližih opravda svako zlo koje je prinuđen da uradi u životu?

Da, to je velika moralna dilema, ne samo u “Besi” već i na nekom širem planu. Da li možemo naći opravdanje za sve što radimo da bismo zaštitili porodicu, naravno. Ali da li je to ispravno, to je veliko pitanje, za koje se svako od nas nada da neće morati u životu da traži
odgovor.

Uskoro počinje snimanje serije “Južni vetar” gdje tumačite ulogu inspektora Stupara koji podjednako dobro “pliva” sa obe strane zakona. Koliko su ovakvi likovi i dalje živi u našem društvu, obzirom da mnogi te stvari vezuju za period devedestih?

Svi ovakve likove vezujemo za taj period jer smo se tada po prvi put susreli sa njima. Bojim se da su ti i takvi ljudi tada isplivali i poslednjih, evo, 30 godina oni polako postaju mejnstrim. Od takvih su satkana naša društva, od likova kojima zakon služi samo kada njima odgovara da se iza njega sakriju. U svim ostalim situacijama se ne obaziru ni na kakva pravila jer im je jedini cilj u životu profit.

U srpskoj kinematografiji imamo sve više serija i filmova sa akcionom i kriminalnom tematikom. Zašto je to tako?

To je globalni trend, a pošto mi oduvek malo kasnimo za svetom, ne po idejama već po finansijama, evo stiglo je i to vreme kod nas. Mislim da to nije slučajno. Fokus nam se sa komedija i socijalnih drama prebacio na krimi triler, da li je to slučajno? Rekao bih da nije.

Komedija ima sve manje, šta je razlog?

Ima dosta humorističnog sadrzaja, pogotovo na televiziji. Nije nešto naročito kvalitetan, ali Bože moj. Znate, komediju je jako teško napisati. Ona ne zavisi samo od pisca ili reditelja ili glumca, to mora biti jedan amalgam. Mi smo se predugo oslanjali na sjajne glumačke veličine i komediografe. Nismo se trudili da od njih učimo niti da se pripremimo za trenutak kad više njih ne bude bilo. Naš humor, balkanski, je vrlo specifičan, moramo ga negovati kao tekovinu i ne prepuštati sve slučaju i pojedinačnom talentu.

Da li je kultura danas usko vezana za politiku, što je često sputava obzirom da oni koji su u politici odlučuju o izdvajanju sredstava?

Ja sam odavno, u nekom intervjuu, dao predlog da se zakonom odredi koliki bi optimalni procenat budžeta države ili grada išao u kulturu, koji u nauku, koji u prosvetu i zdravstvo, i da se političarima na taj način oduzme pravo da odlučuju o ovim stvarima. Jedan od proteklih ministara finansija je u jednom od svojih budžeta dao 0 dinara za kulturu. Zamislite. I posle se pitate zašto rijaliti programi i zašto kič i šund.

Kako gledate na to što mnoge vaše kolege aktivno podržale proteste protiv vlasti u Srbiji?

Ja sam bio i uvek ću biti opozicija, svakoj vlasti i sistemu.  Kao umetnik, a mislim da i moje kolege osećaju to isto, vidim koliko nepravde ima u društvu, koliko ima siromašnih i bolesnih kojima treba nega. Isto tako vidimo i da se daju  pare poreskih obveznika na stvari koje nisu ni na spisku prioriteta . Mi kao javne ličnosti prosto imamo lakši pristup medijima pa smo zato i opasni po vlast i političare. A i vrlo lako čitamo njihove laži i lošu glumu.

Početkom godine napustio nas je Marko Nikolić. Koliko je njegov odlazak pogodio srpsku glumačku scenu, po čemu ga vi najviše pamtite?

Puno nas je kolega napustilo posljednjih godina, pa i Marko. Divan glumac, sjajan čovek i kolega. Teško je pričati o tome jer se morate dotaknuti i svoje smrtnosti pa onda sve dobija tu neku depresivnu notu. Nadam se da nas svi oni čekaju na nekoj sceni, u nekom kadru.

Napiši komentar