Nenad Marjanović, ljubiteljima panka mnogo poznatiji kao Dr Fric, urbana je legenda  Pule i Istre. Na regionalnoj sceni “prašio” je na bas-gitari sa Kud Idijotima 19 godina (1981-2000) i bio čovjek koji nije imao kompromisa prilikom iskazivanja stavova koji su karakterisali ovaj bend. Od odlaska iz benda bavi se novinarstvom, suvlasnik je najpopularnijeg istarskog portala, napisao je nekoliko knjiga, sa mnogo strasti prati fudbal koji mu je ljubav iz djetinjstva.

Piše: Slobodan Manojlović, naslovna fotografija: Zlatko Gotovac

Na početku razgovora za eTrafiku Dr Fric najvljuje svoju novu knjigu.

“Knjiga je skoro gotova, radi se o mom životu, s težištem na muzičku karijeru, na sve ono što smo radili i kroz šta smo prolazili kao sastav. Naziv knjige je “Život s idi(j)otima”. To je svojevrsna povijesna priča o KUD Idijotima iz moje perspektive. Nastojao sam pisati o sebi, o svemu što sam ja proživio i kako sam ja vidio karijeru, od mog dolaska u bend do odlaska i svemu onome kroz što smo prolazili. Siguran sam da će naša publika dobiti jednu drugu vizuru KUD Idijota. Opet napominjem, pišem o svom životu s idi(j)otima, ne samo onim muzičkim, pišem i o vremenima rastakanja jedne države, ratu, mržnji i ljubavi”, kaže Marjanović.

Dušan Vesić je ove godine napisao biografiju Margite Stefanović gdje ste bili jedan od saradnika, Golub iz Goblina takođe izdaje knjigu gdje ste na neki način uključeni. Recite nam nešto o ovim knjigama?

Dušanu Vesiću sam bio informator o povjesnom dolasku Magi u Pulu, radi povjesne istine želio sam da se zna i da ostane zabilježeno da je ona bila prvi izvođačica iz Srbije koja je nakon rata nastupila u Hrvatskoj. Radili smo koncert povodom godišnjice donošenja povelje o ljudskim pravima u decembru 1998. godine, a ona je bila gošća. Bio je to koncert nas, Pere Lovšina, Ramba Amadeusa i Magi, koju je pratio Zoki iz benda Veliki bijeli slon. Koncert smo jedva održali jer su članovi nekog fantomskog udruženja HGU (Hrvatska glazbena unija) radili probleme zbog radnih dozvola. Na kraju smo Magi i Ramba najavili kao goste našeg koncerta pa je ispalo da ne sviraju, nego su dio našeg koncerta. Zajebali smo ih, ali nam je bilo gadno, ta Unija bila je vrlo bliska Tuđmanu, njen predsjednik u Istri tada je bio Bruno Langer iz Atomskog skloništa. Znam da njega ljudi u vašem kraju doživljavaju pozitivno, no radi se o politikantu koji se svojski trudio zaustaviti dolazak srpskih bendova u Hrvatsku.

Golubovoj sam knjizi pisao pogovor, baš kada me Petar Janjatović, koji je urednik knjige, zamolio da to napišem bio sam na utakmici Istre 1961 u društvu Seida Memića Vajte, koji odnedavno živi na relaciji Hamburg-Pula. Pita me Vajta  šta su to Goblini, a meni pobjegne pa mu kažem “mladi bend iz Srbije”. Jebiga, za mene, a pogotovo Vajtu oni su stvarno mlad bend.

Kud Idijoti su propagirali vrijednosti poput individualnog razmišljanja, opiranja sistemu i gluposti. Koliko ljudi danas to mogu da razumiju, da li se to u ovom vijeku izgubilo negdje na putu i svi radimo za dolare?

Mi smo radili samo ono što smo osjećali, nije tu bilo nikakve politike, teško nam je bilo svrstavati se kada smo pripadali svim narodima, kod nas nije bilo te vrste identifikacije. Kad smo bili mlađi ljude smo dijelili na one koji slušaju Ramonse i one koji ih ne slušaju. Šalim se naravno, mada nam je to stvarno bio jedini kriterij, nisu nas jebale druge razlike. Sve smo odradili s dubokim poštovanjem svih različitosti. Bili smo od početka do kraja karijere bend koji pripada svima. Nismo bili oduševljeni kada bi nas nazivali hrvatskim bendom, mi smo samo kreirali iz Hrvatske, ali smo bili sve samo ne hrvatski. Ljudi za koje me pitaš, pogotovo ovi mlađi, ne razumiju, niti me nije briga da li oni išta razumiju, važno mi je da nas razumije naša generacija, da nas razumiju ljudi koji su od nas očekivali da ćemo ostati normalni i da se nećemo prodati. Glupost je stvarno neuništiva, uvijek nađe put za prodor ma koliko god se trudili da joj ne damo da se razmaše.

Svojevremeno su svirku Kud Idijota u Italiji prekinuli karabinjeri tokom izvođenja pjesme Bandierra Rossa. Koliko je to bio ozbiljan incident i da li je moguć negdje danas, obzirom da zahvaljujući Internetu svi znaju sve?

Pa moguć je, bio je to splet nesretnih okolnosti, malo naša naivnost, malo senzacionalizma koji je trebao organizatorima. A budala ima u svim vremenima, svim režimima. Sada su oni nešto vidljiviji radi društvenih mreža, no sigurno je da se incident može dogoditi uvijek, čak mislim da bi sada okršaju desnih i lijevih bio žešći nego onda u Italiji. Mislim na naše teritorije.

Kako ste počeli da slušate i svirate pank?

Kada sam kao klinac dobio prvi album Ramonsa odlučio sam da ću se baviti muzikom. Do njih sam samo slušao Seks Pistolse, ali me nisu motivirali na sviranje, mada mi je nogomet bio okupacija. Nisam se mogao baviti sportom zbog lošeg vida pa mi se muzika nametnula kao dobar prostor za izduvavanje ventila.

Koji dio pankerskog života je najbolji, da li je čovjek prestar da bude panker nakon određene životne dobi?

Ja sam se umorio uniforme, panka, putovanja, garderoba, pozornice ali sam ostao isti. Naravno, puno sam mirniji i operzniji nego kada smo počinjali. Rekao bi da mudrost dolazi s godinama, a prave godine za pank ne postoje. Šta je pank? To je ono što živiš bez obzira na godine, on kao i život mijenja oblike, ali jednom panker uvijek panker.

Zašto ste otišli iz benda i kako je došlo do toga?

U ranijem sam pitanju rekao da sam se prezasitio putovanja, koncerata, nisam se više mogao pronalaziti u sviranju. Umorio nas je angažman u ratnim godinama, mi smo bili samo bend, a bili smo vođe nekog antiratnog stava u Hrvatskoj, lideri djela generacije koja danas objavljuje najbolje knjige, radi najbolje filmove, piše najbolju muziku. Sve nas je to prožderalo, a meni su se u životu otvarala nova vrata. Zanimala me satira, medija, televizija, sve ono što Ptica i ja sada radimo.

Kako ste podnijeli smrt Tuste (Branko Črnec, vokal Kud Idijota), koliko je on značio za Pulu?

Tusta je uz Serđa Blažića Đosera iz Atomskog skloništa i boksača Matu Parlova ikona Pule prošlog stoljeća. To su tri čovjeka koja su obilježila Pulu, njenu povijest, sva su trojica univerzalno omiljeni i voljeni, o niti jednom od njih nikada nećete čuti lošu riječ. Njegov odlazak je bio pravi gubitak, ne samo što je bio veliki frontmen, on je bio sindikalista, radnik, borac za ljudska prava i njegovim odlaskom smo svi izgubili. Ja uz sve to i prijatelja s kojim sam stvarao opus benda.

Kako je došlo do toga da počnete da radite u medijima?

Već dvadesetak godina radim u medijima, imam televizijsku emisiju, radio sam kao voditelj na radiju, pisao kolumne za beogradsko Vreme, Glas Istre, magazin Start, napisao sam dvije knjige, sada je treća na putu. Snimali smo i filmove, kratkometražne koji su ostavljali traga u Hrvatskoj. Pokrenuo sam najpoznatiji istarski portal Regional Express, a sve sam to radio zajedno s Diegom Bosuscom Pticom, bubnjarem KUD Idijota. Naravno kolumne i tekstove sam sam pisao, ali sve ostalo smo odradili zajedno. Ovo s portalom uz pomoć moje supruge, tako da smo nas troje suvlasnici i danas se time bavimo. Imamo desetak zaposlenika i bavimo se isključivo istarskim temama.

Poznati ste kao kosmopolita i ljevičar. Gdje je ljevica danas u odnosu na desnicu?

Valjda lijevo. Moram se našaliti, kod nas u Hrvatskoj nema lijevice, to su salonski ljevičari koji bi dizali revoluciju ispred kompjutera. Ne vidim načina da se ove konzervativne snage poraze, to je nemoguće s današnjim odnosom snaga u društvu. Svi su svjesni da nema socijalne pravde i opet šute, svi znaju da su opljačkani i šute, kada god zapne na socijalnim temama ubace se fragmenti iz rata, nacionalizam i sve se vraća na početak. Nema nade…

Ima li danas bendova koji nose bunt u sebi i koji bi mogli da promijene stanje u društvu?

Nema benda koji može promijeniti društvo, bendovi mogu na nešto ukazivati, mogu nekoga ismijavati, mogu propagirati pozitivne stvari, ali neće promijeniti ništa.

Šta najviše slušate posljednjih godina?

Ništa, nisam slušao muziku godinama. Kada bi izašao novi album Partibrejkersa, Hladnog piva, Goblina, Dubioze, onda bih odvojio pola sata-sat to poslušati. Obožavam inteligenciju Eda Majke, poslušam Letu štuke i to je to…U posljednjih nekoliko dana slušam EKV, nisam ih nikada volio, a nakon knjige Magi shvatio sam o kojem se bendu radilo, sada sam u tom fazonu.

Jednom prilikom ste poslali “poruku” Zdravku Mamiću. Da li ste imali problema zbog toga i šta danas mislite o tome i samom Mamiću?

Ma taj Mamić je ogledalo stanja u hrvatskom društvu, on je mjerna jedinica za sva sranja u državi. Bahat, umišljen, nacionalista koji u pola sata ako ima korist promijeni krštenicu, ideologiju. Jednostavno kopija stanja u društvu. Kurčio se njegov brat Zoran na utakmici s Istrom 1961, bio je na klupi s mobitelom. Zdravko je tih dana završio u istražnom zatvoru jer je vrijeđao jednog ministra na nacionalnoj osnovi. Kada su ga oslobodili, njegov brat je dobio vijest preko mobitela i onda je počeo skakati uz aut liniju i iživcirao me za popizditi. Onda sam na presicu jednom siročiću koji je bio trener Dinama poručio da Zdravka nabijem na kurac, to je odjeknulo u regiji. Prijetile su mi neke budale, ali ništa bitno…

Kakvi su vaši utisci o ovogodišnjem Svjetskom prvenstvu?

Hrvatska je bila odlična, ali džaba im to kada sve ispolitiziraju na najprimitivniji način, uvrijede sve one koji nisu nacionalisti, ponište sve ono sportsko što su napravili. Jebo ih Tompson… A sa sportskog aspekta treba biti iskren pa reći da su imali sreće i u žrijebu, da su imali sreće i kod realizacije, pa nema na kugli zemaljskoj takve statistike i te sreće, da ga jebeš njima je od tri šuta lopta dva puta ušla u gol. To je uglavnom moja impresija…

U dogovoru intervjua ste rekli da ste rodom iz Prijedora. Recite nešto o tome?

Ne, ja sam rođen u Puli, moj je otac rođen u Marinima kraj Prijedora. Nažalost, on je ratno siroče i sada u tom kraju imam samo neke daljnje rođake, najbliži od onog dijela familije u Republici Srpskoj mi je Zgonjo, kralj Youtubea, on je od tatine setrične sin. Nadam se da ga znate, “kamila, draga bebara”.

Da li možemo u narednom periodu da vas očekujemo u Banjaluci povodom promocije knjige ili nekim drugim povodom?

Eto nudim se, ako mi izdavač ne nađe promotora kada knjiga izađe morati ću tražiti mjesto za promociju. Jedva čekam ponovno navratiti do vas. Pozdravljam sve one koji su nas čitali i pozivam ih da kupe knjigu kada se pojavi u prodaji, nadam se u aprilu ili maju da će ugledati svijetlo dana.

Napiši komentar