Djevojke i žene zainteresovane su za bavljenje muzikom, ali ih je značajno manje na sceni nego muškaraca. Nedostatak podrške i prostora za njih da taj poziv shvate ozbiljno, kao i nevidljivost žena koje se bave muzikom samo su neki od razloga za trenutnu situaciju. Kako bi se stvari počele mijenjati, u okviru programa za afirmaciju ženskog stvaralaštva FEMIX, pokrenut je prvi Rok kamp za djevojčice u Srbiji.
Piše: Anja Zulić
“Naš zadatak je da podržimo djevojke i žene, da ih ohrabrimo, osnažimo, mentorišemo – što i radimo kroz Rok kamp za djevojčice. Formiramo mlade generacije muzičarki koje će biti samopouzdane u svoje sposobnosti – i zagovaramo promjene (kod muzičke scene, donosioca odluka itd.). Nastojimo ukazati na činjenicu da muzičarke postoje, samo im treba dati jednako prostora kao njihovim kolegama”, govore nam iz Femix-a.
Koncept Rok kampa za djevojčice prvi put je nastao u Portlandu 2001. godine, odakle se proširio širom SAD i svijeta. Nakon Amerike, u organizovanju Rok kampova za djevojčice prednjače Skandinavske zemlje, a kampovi postoje i u gradovima Evrope, Azije, Južne Amerike. Na ideju za realizaciju kampa ekipa Femix-a došla je nakon što su se prije nekoliko godina upoznali sa švedskom organizacijom Popkollo, koja to radi kod njih.
„Od tada se ta ideja krčkala u našim glavama, a dodatni podsticaj smo dobile nakon uspješno završenih bubnjarskih radionica za djevojčice koje su pokazale da interesovanja ima. Svi ovi kampovi su bili inspiracija za nas da se upustimo u ovako veliki projekat, a pogotovo što se uglavnom radi o dijeljenim vrijednostima i ciljevima koje kroz ove i ovakve kampove želimo da postignemo. To su uvijek podrška, ohrabrivanje, kreiranje drugačijih i boljih uslova za djevojčice, mijenjanje njihove svijesti o svojim sposobnostima ali i svijesti javnosti o prostoru i prilikama koji treba da se pruže djevojčicama u svojim nastojanjima da se bave muzikom. Bili su tu naravno problemi i sa finansijske strane i manjak razumijevanja i podrške za ideju, ali na kraju su se kockice sklopile”, pričaju naše sagovornice.
Zašto baš rok kamp?
Prvi Rok kamp za djevojčice u Srbiji održan je prošlog ljeta krajem avgusta u dječijem odmaralištu “Šuplja stena” na Avali. Drugi po redu kamp održan je ove godine u Sremskim Karlovcima. Na Rok kamp mogu se prijaviti djevojčice sa i bez ikakvog muzičkog predznanja uzrasta 10-14 godina. Od uslova, organizatorice traže samo motivaciju i želju za učestvovanjem, te interes za rok muziku.
“Rok muziku smatramo muzikom bunta, prostor u kome i kroz koji djevojčice mogu da se izraze, ‘pobune’ protiv sistema koji ih sputava. Često gledamo da pjesme koje uče na kampu budu pjesme sa takvim i sličnim porukama i to one koje izvode poznate muzičarke. Rok muzika je često muzika solidarnosti i podsticanja jednakosti, ili je makar kao takva nastala. To je nešto što su svakako naše vrijednosti koje želimo da dijelimo”, govore nam iz Femix-a.
Organizacija kampa
Kamp traje sedam dana, tokom kojih svi zajedno dijele prostor i puno rade. Mentorke su mlade i aktivne muzičarke sa alternativne scene, koje svakodnevno podučavaju djevojčice osnovama sviranja gitare, bass gitare, bubnjeva i klavijatura. Muzičarke dolaze iz različitih pozadina i sa različitim školama pa su i njihovi pristupi podučavanju drugačiji, što omogućava razmjenu i prenošenje iskustava između organizatorica.
“Pored muzičkog postoji i edukativni program tokom kojeg djevojčice slušaju radionice o javnom nastupu, ženama u muzici i rodnim stereotipima. Jedan dan izgleda tako što ustanemo, doručkujemo i počnemo sa radionicama instrumenata, nakon toga slijede odmor i ručak, pa edukativni program i onda nastavljamo sa muzičkim radom, ali se tad djevojčice grupišu po bendovima i sviraju zajedno. Nakon toga gledamo filmove, pjevamo karaoke ili se samo družimo i razmijenjujemo iskustva”, govore naše sagovornice.
Bendovi se formiraju tako što mentorke na osnovu nivoa znanja djevojčica njima dodijele pjesmu i onda se oko iste pjesme okupljaju djevojčice iz različitih instrumentalnih sekcija. Na kreativnim radionicama koje su dio edukativnog programa kampa, djevojčice same osmišljavaju imena bendova.
“Djevojčice uvijek budu oduševljene kad saznaju koju pjesmu sviraju i do sada nam se to pokazalo kao dobra praksa da ih učimo da sarađuju sa djevojčicama koje možda ne poznaju od ranije i sa kojima nisu imale prilike da se tokom kampa intenzivnije druže. Na završnom koncertu one sviraju te pjesme i bodre jedna drugu tokom nastupa. Koncert je veoma značajan dio kampa. Djevojčice tada dobijaju priliku da pokažu šta su tokom tih sedam dana naučile, a i da navijaju za svoje drugarice. Tog dana se najviše vidi osjećaj zajedništva i solidarnosti koji se gradio kroz tih sedam dana”, govore organizatorice, te dodaju da je jedna od edukacija posvećena i javnom nastupu.
“Za javne nastupe ih pripremamo kroz edukativne radionice koje je na ovom i prošlom kampu držala naša drugarica Coka sa Rock Radia, ali i mi svakodnevno o tome pričamo sa njima i osnažujemo ih da se ne plaše scene već da je osvajaju”, ističu iz Femix-a.
Iza ove sjajne priče stoji tim od pet djevojaka, koje pored Femix-a, imaju druge poslove. Kako nam govore, zagrizle su veliki komad kada su ušle u čitavu priču, ali i da su uspjele ostvariti kako svoje snove, tako i one djevojčica zbog kojih sve i rade.
“Trebalo je tu misliti na sve moguće i nemoguće stvari koje su iskrsavale svakodnevno. Na kraju smo se izborile sa time i uspjele da ostvarimo naš dugogodišnji san, ali i san tih djevojčica kojima se ukazala prilika da prožive takvo iskustvo. Ono što nas je motivisalo tada i što nas motiviše i dalje su djevojčice, njihova želja, volja, inicijativa i glad za sadržajem koji će im dopustiti da se izraze i da makar tih sedam dana budu ono o čemu su možda sanjale čitavog života”, govore nam za kraj razgovara iz Femix-a.
