“Trideset deveti maj” naziv je posljednje samostalne zbirke pjesama Marka Tomaša.
To je ujedno 16. zbirka u kojoj se mogu pronaći njegova djela, neke od njih su samostalne, a neke zajedničke sa drugim piscima.
Sa trenutnom adresom u Mostaru, Tomaš je između rodne Ljubljane i Hercegovine živio u Sarajevu, Zagrebu i Splitu. Kao novinar je pisao za Dane, Glas Istre i Feral Tribune.
Džem od vode
Mi smo neadekvatni.
Mi nedovoljni.
Mi smo šteta.
Mi smo talog.
Mi neupotrebljivi.
Mi mirni mimohodimo.
Mi sprovodujemo.
Mi glagolimo imenice.
Mi smo množina od ja.
Mi nemamo nikoga.
Mi sami mimujemo pjesmu.
Mi mislimo minimalno.
Mi bez svrhe.
Mi mesom začinjavamo.
Mi ključamo.
Mi mjehurići mirisni.
Mi svjesni da smo ja.
Mi je gomilanje jastva na kauču.
Mi jastvom trgujemo.
Mi spremni potpisati priznanje kao pjesmu.
Mi izdajnici čak i vlsatite neadekvatnosti.
Mi mirni terorizam propovijedamo.
Mi mimikriramo.
Mi miksamo mišljenje.
Mi mišlimo miševe.
Mi ne mišomorimo.
Mi mimoišli mine mišljenja.
Mi mineralni.
Mi tegle mijemo.
Mi veličanstveno beskorisni.
Mi moramo to inzistirati.
Mi kao ja deklarirani.
Mi nepriznati.
Mi loše obrijani.
Mi brijemo naše brige.
Mi se češem gdje me svrbi.
Mi se nad tipkovnicom grbi.
Mi se baš lijepo zabavljamo.
Mi džemujemo.
Mi smo šala na moj račun.
Marko Tomaš
