Marko Tomaš – Nismo se stigli voljeti

0

Rođen u Ljubljani, Marko Tomaš je svoje dane provodio u Sarajevu, Zagrebu i Splitu, gdje je studirao i radio. Trenutna adresa mu je Mostar.

Radio je kao novinar za Dane, Glas Istre i Feral Tribune, dok je u Splitu vodio knjižaru Utopia. Njegove pjesme su prevođene na engleski, njemački, francuski, italijanski…

Objavio je 16 knjiga, samostalnih i zajedničkih, a posljednja od njih je Trideset deveti maj, koju je izdao Lom.

Nismo se stigli voljeti

Gledam prijatelje podivljale od tuge.
Njihove tople oči
pokrete nalik na životinjske.
Sve teže to podnosim.
Nismo se stigli voljeti.

Roditelji su nas grlili,
lizali naše krzno,
brisali naše umazane obraze,
rat je kao bolest
gmizao našom velikom kućom,
a oni su čuvali naše živote,
oštrili su kandže, režali, sve su činili.
Teško mi je to priznati
ali nisu nas stigli voljeti.

Možda smo sve to samo sanjali.
Ljude u uniformama
i kako nas odvajaju po imenima
i kako nas rijeka napušta
i šuma grije.
Šuma traje samo jednu zimu
a ne zna se kad će ovo prestati.
Sve teže podnosim stare košmare.
Nismo se stigli voljeti.

Trgujući tugom i beznađem
trampio sam mladost
za par sati halucinacije
ostavivši je da plavuje
samotnu usred naše ljubavi.
Zato je pjesmom pitam: kako si?
Nisam je stigao voljeti.

Nitko od nas ne zna živjeti.
Pomiješali smo stvarnost i snove,
pjesme i filmove odživjeli,
usudili se na avanturu
glumeći junake.

Oko nas kamen, tundra, more,
stojimo na glečeru, u šumi, gradu.
Sve smo pobrkali,
drugačije nismo znali,
izgubljeni, tužni i nigdje
jer nismo se naučili voljeti.

Marko Tomaš

Ostavite komentar

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.