Kaže da je 2012. godine u sebi osnovao Udruženje “Neću da imam stav o tome“, koje i danas uspješno djeluje, te da još uvijek šteluje razumijevanje i empatiju.

Pjesnik iz Ljubinja Draško Sikimić do sada je objavio dvije knjige – Smotuljci i Ogrebotine. Navodi da je otvorio prvu svoju radionicu samostalnog razmišljanja, i ubrzo nakon toga pokrenuo je masovne demonstracije u sebi.

Za manje od godinu dana nakon otvaranja radionice i obaranja nekoliko spomenika gluposti, svrgnuo je nacionalizam iz svoje glave i povukao sve ideje o mijenjanju svijeta.

Škola

Završio sam školu.
Čim sam je završio
spalio sam sve diplome i priznanja,
jer ne planiram da se selim,
a u ovoj državi škola mi više ništa ne znači.
Završio sam školu,
onako, radi sebe,
da ubijem vrijeme
i da možda nešto naučim;
da upoznam neke ljude
i steknem prijatelje;
i, možda, nađem djevojku.
Završio sam školu,
iako mi nije bila potrebna,
jer ne planiram da se učlanim
ni u jednu političku partiju
i znam da neću naći posao.
Ali sam ipak završio školu.
Diplome i priznanja dobro gore,
jednako dobro kao i prazan papir,
što znači da sam mogao odmah, sa sedam godina,
spaliti čist papir i ne ići u školu.
Ali sam završio školu
radi mojih kući.
Njima je bilo lakše
kad znaju da sam školovan,
iako i oni znaju
da mi u ovoj državi škola ništa ne znači.
Nisam spalio samo fotografije iz školskih dana.
Volim da vidim one stare, požutjele,
na kojima smo još bili djeca,
i na kojima se vidi
da još uvijek nismo znali
da nam škola ne treba.

Draško Sikimić

Napiši komentar