fbpx

Galijano Feri, neprikosnovena legenda italijanskog stripa, koja je iza sebe imala više od 60 godina crtačkog staža, i danas dijeli generacije. Dok mu stariji odaju počast, novim pokoljenjima i nije baš jasno čime je ovaj čovjek zaslužio pažnju.

Piše: Ognjen Tešić

Junake koji su obilježili protekle decenije i danas možemo da pronađemo na kioscima, ali je, za razliku od nekadašnjih vremena, cijena stripova nepristupačna za veći broj stanovnika, što je dovelo do manje čitanosti i uživanja u njihovim avanturama.

Podrži eTrafiku

– I dalje ima zainteresovanih za stripove, ali su cijene, između šest i 12 maraka, prilično paprene za kućni budžet stripoljubaca. Tokom sedam dana prodam tri-četiri stripa. Zainteresovanih ima mnogo više, ali cijene ih navode da odustanu. Trenutno su najprihvatljivija izdanja koja izađu na nekoliko stotina stranica, te se za šest maraka mogu dobiti po tri epizode. Najviše kupuju “Zagor” i “Alan Ford”, a čitaju ih najčešće osobe između 25 i 35 godina, mada ima i klinaca koji zaskaču roditelje da im to kupe, kako bi vidjeli o čemu se radi – rekao je za eTrafiku vlasnik jednog banjalučkog kioska.

S druge strane, da Duh sa sjekirom i ostali junaci nekadašnje “Zlatne serije” i “Lunov Magnus stripa” i nisu toliko popularni među mlađim čitaocima, rekao nam je Marko Jovanović koji se prije nekoliko godina okušao u prodaji stripova na nekoliko lokacija u Banjaluci.

– Ma kakav. Mlađi možda pogledaju korice, one ih zainteresuju, ali ne i unutrašnjost stripa. Možda nisu navikli na crno-bijelu formu, na junake koji su nama starijima uljepšavali mladost. Izgleda da je sada vrijeme nekih novih likova – kaže naš sagovornik, dodajući da i stariji slabo kupuju, ali da bar s oduševljenjem prokomentarišu izložene stripove.

Goran Stevanović iz Teslića, koji je odlučio da stripove prodaje za svega marku ili dvije, nije pronašao mnogo zainteresovanih, o čemu su mediji ranije pisali.

– Ovo se davno prije čitalo, ali sada to nije zastupljeno. Poneko od kolekcionara ili rijetkih koji čitaju dođe pa pogleda šta imam, ali slabo. Djeca danas, recimo, uopšte ne čitaju stripove. Oni imaju internet i mislim da upravo zbog toga i ne čitaju, sve samo na internetu traže, a papir u rukama, teško – rekao je Stevanović.

Vizuelne bombe Duha s olovkom!

Režiser jedinog srpskog filma o vladaru Darkvuda, Svetozar Ljubojević, poznat i kao Ljuba Zagor, za eTrafiku kaže da će svoje troje djece vrlo rado upoznati sa svijetom stripa, posebno Zagorom, kada za to dođe vrijeme.

– Naravno, nakon što im pokažem stripove, nema govora o bilo kakvom forsiranju, sami će odrediti da li će se uputiti u takvu avanturu. Čini mi se da danas klinci ne čitaju junake “Zlatne serije”, imaju neke nove ljubimce. A mi, starije generacije, koji strip ne priznajemo ako nije odštampan na staroj hartiji, volimo Zagora, po meni najvećeg strip-heroja ikada. Razlog što ga volimo jeste u tome što on nije nadrealan, već realan lik, blizak nama smrtnicima, samo malo jači – rekao nam je Ljuba Zagor.

Novinar Branislav Predojević podsjeća da je Feri u dobrom dijelu karijere tretiran kao jeftin populistički autor iz domena palp produkcije, te da je priznanje i pravo vrednovanje svog maestralnog crtačkog rada dobio u poznim godinama.

– Kao crtač, prošao je od početničke jednostavne faze koja je pratila naivnu scenarističku poetiku ranog Zagora, preko sazrijevanja koje je donijelo nevjerovatan crtež, građen na igri sjenke i čistih linija. Radi se o svojevrsnom palp baroku, koji je unio atmosferu fantastike i horora i poveo Bonelijeve stripove u pravcu koji će u osamdesetim i devedesetim dobiti pandan jedino u američkim grafičkim novelama. Kao crtač, Feri je bio primjer nevjerovatne efikasnosti i majstor da izvuče maksimum iz svakog scenarija. Njegove naslovnice za “Zagora” i “Mister Noa” predstavljaju umjetnost za sebe, vizuelne bombe nastale kombinovanjem kolora i neobuzdanog crteža, koje bukvalno napadaju oko čitaoca svojom ljepotom. Možda kao autor nikad nije dobio tretman umjetnika kakav je zaslužio, ali za sve one koji su gutali epizode “Zagora” koje je nacrtao maestro Feri, on je bio, da parafraziramo njegovog junaka, Duh s olovkom – kaže Predojević.

Tvorac Mister Noa

Crtačka legenda Galijeno Feri, koji nas je zadužio svojim besmrtnim pričama o Zagoru Te Neju, rođen je u Đenovi 1929. godine, a preminuo je 3. aprila 2016. godine. Većina stripoljubaca smatra da je njegov Zagor jedini pravi. Nastao je 1961. godine, u Ferijevoj saradnji sa scenaristom Serđom Bonelijem, koji je dugi niz godina pisao pod pseudonimom Gvido Nolita, s kojim smo se takođe rastali prije nekoliko godina.

Feri je odrastao na američkim stripovima kao što su “Fleš Gordon”, “Rip Kirbi”, “Fantom”, “Mandrak”, “Princ Valijant” i “Tarzan”, koji su postavili temelje njegove crtačke budućnosti. Odlike crteža koje su ga privukle i koje će kasnije uspjeti da integriše u svoje radove jesu precizni potezi, jasno balansirani crni tonovi, elementi romantičnog stila u vinjetama, priče smještene u egzotične krajeve, načini prikazivanja pokreta i gestova, te jasno vidljivi detalji.

Preko posla geometra, Galijeno je naučio da koristi pribor za crtanje, a radeći u oglašavanju kao ilustrator i crtač plakata, reklama i brošura naučio je da dizajnira efektnu naslovnicu koja odmah, “na prvu”, može da privuče čitaoca.

Pravi rad na stripu Feri počinje tek u “Comics Production” u periodu od 1949. do 1953. godine. Crtao je sve epizode prve serije junaka “Maskara”, potom razne foto-romane, ilustracije, strip-serijal “Thunder Jack”, vestern serijal “Jim Puma”, “Kid Colorado”, detektivski “Agent Secret”, te epizode “Tom Toma”.

Zahvaljujući iskustvu i znanju koje je stekao tokom svih tih godina rada, zakoračio je u novu fazu svoje crtačke karijere po kojoj će se proslaviti. Nakon odluke da je vrijeme da obezbijedi sebi stalni posao u Italiji, Feri donosi svoje testne table u “Edizioni Araldo”, preteču današnjeg SBE, u kojem su odmah prepoznali karakteristike omiljenih strip-crtača. Na početku crta nekoliko brojeva serijala “Crvena odora”, da bi se 1961. zajedničkim radom Ferija sa Serđom Bonelijem rodio Zagor. Boneli je stvorio viziju likova i imena, definisao njihove fizičke karakteristike, ali definitivni, konačni izgled odredio je sam crtač, odnosno Feri.

Godine 1975. pojavljuje se novi strip-junak, Mister No, smješten u Južnu Ameriku, odnosno Brazil, područje potpuno drugačije od poznatog Zagorovog Darkvuda. Iako su serijali “Zagor” i “Mister No” različiti, vremenski distancirani i s drugačijim likovima, zajedničko im je to da ih je začeo Galijeno Feri. On od cijelog serijala “Mister Noa” radi samo na crtežu prve priče, da bi nakon nje krenuo isključivo na naslovnice. “Mister No” je sadržavao modernije i očaravajuće naslovnice, ali je Feri drugačije osjećao ovog lika, s kojim ga je publika teže povezivala nego što je to bio slučaj sa Zagorom.

eTrafika.net

Napiši komentar