Ne postoji mjesto na Zemljinoj polulopti koje ne bi vrijedilo posjetiti. Gdje god da vas put i noge odnesu, ako posjedujete dovoljno entuzijazma i avanturističkog duha, možete iskusiti nešto novo i neponovljivo. Ukoliko ste na putu prinuđeni da se samostalno snalazite i kombinujete najbolje varijante, avanture će se nizati jedna za drugom.

U okviru jednog takvog putovanja, nađoh se u Lyonu – jednom od najvećih gradova u Francuskoj, ali po ljestvici popularnosti kod svjetskih turista njegovo mjesto su nezasluženo oteli neki drugi. U svakom zlu, treba tražiti neko dobro, a dobro u ovom slučaju jeste što se prilikom posjete ovom gradu nećete gurati sa hordama turista i nećete biti prinuđeni da prilikom obilaska znamenitosti čekate u beskonačnim redovima. Iako se za Francuze vezuje beskrajna neljubaznost, u ovom gradu takvo nešto nisam osjetila, možda upravo zbog činjenice da nije tipično turističko mjesto, pa su samim tim građani daleko ljubazniji prema onima koji ih posjećuju.

Ukoliko imate sreću, da kao i ja, u ovom gradu boravite u muškom društvu, prva stanica koju ćete posjetiti biće stadion fudbalskog kluba Lyon – Gerland. Kao i većina stadiona i ovaj se nalazi poprilično daleko od centra grada i znamenitosti koje su me najviše zanimale. Na nesreću mog muškog društva, a moju neizmjernu sreću, stadion je bio zatvoren za posjetioce zbog redovnog održavanja. Nije nam preostalo ništa drugo nego da se uslikamo pored kipova lavova koji se nalaze sa njegove spoljašnje strane, posjetimo suvenirnicu i krenemo dalje. Za mene i previše, a za ljubitelje fudbala naravno nedovoljno.

Iako praktujem da prilikom obilaska gradova većinu svog puta pređem pješke kako bih što više vidjela i iskusila, ovog puta bi to bio prevelik zalogaj, pa smo se zato uputili ka metrou. Nije se bilo teško snaći, velike mape vam pokazuju sve stanice, a različite linije označene su i različitom bojom, te smo tako vrlo brzo zaključili koju liniju treba da uzmemo kako bismo stigli do željenog cilja. Dok smo se dogovarali, naravno na našem jeziku, nekon nas je zapitao: “Odakle ste?”. Budući da sam bila okrenuta leđima, glasu koji mi se obrećao, mislila sam da se neko od članova naše grupe šali, jer u Francuskoj i nemate često priliku čuti naš jezik. Kada sam se okrenula, vidjela sam nepoznatog čovjeka kako se smiješi. Ponovio je postavljeno pitanje. Odgovorili smo mu, i ubrzo se sa njim upustili u razgovor. Njegovog imena se ne sjećam, ali pamtim da je rekao da je iz Bratunca, te da već duže vrijeme sa porodicom živi u Lyonu. Bilo nam je drago što smo ga sreli, a i njemu je, kako je rekao, jer nema često priliku da sretne ljude sa našeg govornog područja. Naš novi prijatelj uputio nas je i otkrio nam neke sitnice koje će nam pomoći da se lakše snađemo prilikom boravka u ovom gradu. Pozdravili smo se sa njim, i samostalno krenuli dalje.

lion8

Budući da je poznato kako su Francuzi zatvoreni ka engleskom jeziku, i njihova obavještenja, znakove i uputstva, možete pratiti jedino ukoliko poznajate francuski jezik. S obzirom da moje znanje istog ne prelazi nekoliko svima poznatih fraza, bila sam prinuđena da tražim sagovornike koji su voljni komunicirati na engleskom jeziku. Na sreću, jednog takvog smo brzo pronašli. Vrlo brzo nam je razjasnio neke nedoumice oko smjera u kojem treba da se krećemo kako bismo stigli u centar grada. Objasnio nam je kako mu se naš jezik učinio poznatim, i kako ga je več čuo od svog prijatelja koji je iz Srbije. Pomenuo je fudbalski klub Partizan, te je opet dobio odobravanje od nekih muških pripadnika grupe. Ah, muškarci i sport.

lion13

Stigli smo i do željenog cilja – Trga Bellecour, najvećeg pješačkog trga u Evropi. On se smjestio na tzv. polustrvu Lyona između dvije rijeke Rhone i Saone. Na njegovom centralnom mjestu je kip Luja XIV koji jaše na konju. Sam trg me nije posebno dojmio. Osim što je velik, neku drugu zanimljivost nisam uočila. Nekako je djelovao suviše prostrano i hladno. Trg od šljake, sa pomenutim kipom, i velikim crvenim plastičnim slovima na kojima je ispisano “Lyon” pored kojih stoji prepoznatljivi znak ovog grada – lav, za mene i nije bio neki spektakl.

Sa ovog mjesta pružao se pogled ka glavnoj ulici sa mnogobrojnim buticima i kafićima, ali za mene je mnogo ljepši pogled ka brdu gdje se nalazila bazilika Notre-Dame de Fourvière. To je bila jedna od naših sljedećih destinacija. Moram priznati da put do nje sa ovog trga nije bio lagan i bezazlen, uz to da je bilo ljeto i oko 40 stepeni. Ali smo se hrabro zaputili dalje. Naravno, do nje takođe možete stići metroom i uspinjačom. Izabrali smo ovaj put, jer smo željeli da obiđemo još jednu katedralu Saint Jean i Rimski teatar.

Prva na putu bila je katedrala. Moram reći da je prvo što vas fascinira kod ovakvih katedrala njihova veličina. Nemoguće je n apraviti adekvatnu fotografiju ukoliko se nalazite ispred same katedrale, a na kojoj bi se vidjela sva njena veličina i raskoš. Kao što sam na početku pomenula, za ulazak u katedralu nije vas čekao nikakav red. Niko nije cupkao nogom iza vas ako ste se predugo našli ispred nekog kipa ili vitraža. Nesmetano smo mogli da razgledamo katedralu upravo onoliko dugo koliko smo i željeli. Važno je napomenuti da se u ovoj katedrali nalazi astronomski sat koji pokazuje vrijeme i položaj nekih planeta, kao i sunca i mjeseca. U katedrali je zabranjeno fotografisanje, ali kao što je već dobro poznato da se mi Balkanci vrlo rijetko ponašamo u skladu sa propisanim pravilima, uspjeli smo da napravimo nekoliko fotografija, a da nas niko nije primjetio.

lion3

Nakon toga zaputili smo se ka drugoj katedrali, a na putu do nje imali smo priliku da vidimo i rimski teatar. Ovaj je najstariji u Francuskoj i nalazi se na brdu Fourvière, u podnožju bazilike. Sa ovog mjesta pruža se veličanstven pogled na cijeli grad i njegove dvije rijeke po kojima se on takođe ističe u odnosu na mnoge druge evropske gradove. Ruševine teatra su dobro očuvane, a i dalje se koriste za organizovanje nekih društvenih dešavanja, te je tako prilikom naše posjete upravo bio u pripremi koncert koji se na tom mjestu održavao nekoliko sati kasnije. Koncertu nismo prisustvovali, ali na osnovu viđenog zaključujem da je sigurno bio pravi spektakl.

lion4

Krenuli smo dalje. Kada smo već bili na izmaku snage, jer smo se sve vrijem e penjali uz brdo, ispred nas se ukazala katedrala Notre-Dame de Fourvière. Predivna bijela građevina sa nekoliko zlatnih zvonika na trenutke podsjećala je na zamak. Ovdje smo naišli na više turista, uglavnom azijskog porijekla, ali je gužva bila zanemariva. Bazilika se sastoji od centralnog dijela i kripte. Zavirili smo i u sve kutke ove katedrale. Zanimljivo je da se sa mjesta gdje se nalazi katedrala pruža veličanstven pogled na cijeli grad. Svakako ju je vrijedilo posjetiti, zaključismo.

Jedna od specifičnosti ovog grada je i park Tete d’Or. On se nalazi na drugom kraju grada u odnosu na ovu katedralu. Ne znam njegovu tačnu površinu, ali je najveći u kojem sam ja bila. I svakako najzanimljiviji. Ukoliko želite da se odmorite i provedete dan u miru i šetnji kroz prirodu, ovaj park je idalno mjesto. U njegovom centralnom djelu je smjesteno malo jezero, oko kojeg su pješačke staze kao i bespregledno zelenilo. Ono što je mene najviše razveselilo su životinje. Naime, unutar ovog parka je smješten zoološki vrt, gdje možete vidjeti razne životinje od ptica, žirafa, slonova do lavova, tigrova i majmuna. Oni se ne nalaze u klasicinim kavezima, već u prirodi, ali su adekvatno ograđeni kako ne bi ugrozili sigurnost posjetilaca. Ono što je nas iznenadilo i obradovalo bila je činjenica da je ulazak u ovaj park besplatan.

Ranije sam pomenula glavnu ulicu u blizini trga Bellecour, butike i kafiće. I njih smo naravno posjetili. Kao i u svakom velikom gradu i ovdje su u glavnoj ulici smjesteni butici svjetskih modnih kuća, ali i onih komercijalnijih, prilagođenijih i našem standardu. Ukoliko boravite u ljetnom periodu kada su velika sniženja, možete kupiti kvalitetne stvari po niskim cijenama. To se ne može reći i za kafiće i restorane. Cijene su zaista visoke, a u nekim dijelovima grada čak i do pet puta više nego kod nas. Sada je bilo kristalno jasno, zašto ljudi u evropskim zemljama ne provode sate u kafićima, kao što je to slučaj kod nas.

lion14

Naravno, uvijek je teško prenijeti sve utiske i sjetiti se svake pojedinosti, ali vam toplo preporučujem ovaj grad kada budete planirali neki put na Zapad. Bilo da ste ljubitelji arhitekture, prirode, ili zabave, u ovom gradu ćete se sigurno dobro provesti.

eTrafika.net – Jelena Despot

Napiši komentar