Šta je meni Exit?

0

Da biste imali pravo da komentarišete bilo šta na ovom svijetu i da bi taj vaš komentar imao bilo kakvu vrijednost i težinu, potrebno je da tu stvar, pojavu ili osobu upoznate. Pod „upoznate“ se ne podrazumijeva da ste čuli da postoji i na osnovu već postojećih predrasuda stvorili svoju. To ne znači ni da to nešto pratite putem medija, pa ni tuđih iskustava. Ovdje vrijedi samo „u se i u svoje kljuse“.

Piše: Vanja Stokić

Na Exit idem već pet godina i ne namjeravam uskoro da prestanem. Ne smatram da sam prodrla u svaku njegovu poru i upoznala sve što on nosi sa sobom, ali jesam veliki dio toga. Zbog toga me strašno nervira kada o njemu govore ljudi koji znaju samo za njegovo postojanje, pa ga svode na drogirane ljude, probleme i smrtne slučajeve. Exit jeste i to, ali je potpuno pogrešno sve sadržaje koje on nosi i milione ljudi koji ga posjete staviti pod istu etiketu.

Prije svega Exit je:

Raznovrsna muzika, na 20ak bina

Mnogo, ali zaista mnogo izvođača nastupi tokom samo jedne godine na Exitu. Elektronska muzika jeste najzastupljenija, ali nije jedina. Tu je bina posvećena samo rege muzici, bina koja je samo za metalce, Fusion koji ugosti repere, rokere, pankere, pop pjevače… Pa čak i Božu Vreću! Sevdah na Exitu je bio jako dobra kombinacija! Tu je i bina koja podržava mlade autore i bendove koji su tek krenuli sa radom. Zatim Latino bina na kojoj plešeš do iznemoglosti, Silent disco, Dance arena u kojoj nastupaju svjetski poznati DJ-evi, Main koji ti omogućava da čuješ i vidiš izvođače koji su dio svjetske scene. A došli u jednu malu Srbiju i još manji Novi Sad.

Nastupi kreću naveče u 19h i traju ujutru do 8-9h. Većina bina se zatvori do 5h, a ako uzmete u obzir da nastupi traju od 60 do 90 minuta, na 20 bina tokom četiri dana… Sami izračunajte. Poenta je – ako ne nađete baš ništa što vam godi, problem je u vama.

Mnogo propratnih sadržaja

Bina na kojoj se cijele večeri puštaju filmovi pod otvorenim nebom, mini verzije kozmetičkih salona gdje vas djevojke besplatno šminkaju, hostese koje crtaju po vama ili vas privremeno tetoviraju, slobodno penjanje, spuštanje na sajli, dnevne tribine… Čak i da ne slušate muziku, imate šta da radite i kako da ispunite vrijeme.

Mentalni odmor

Redovno uzimam godišnji kako bih posjetila Exit, pa se šalim sa ljudima kako idem da umorim tijelo, a odmorim um. To zaista jeste tako. Nakon ta četiri dana fizički budem slomljena, ali mi je glava potpuno bistra. Exit mi je bijeg od stresa, rokova, napornih ljudi, životnih tragedija, košmara koji me prate, emotivnih slomova… Kada sam tamo razmišljanju nema mjesta, samo se prepustim atmosferi.

Prilika za upoznavanje

Čak ne mogu ni otprilike da izbrojim koliko sam ljudi upoznala tokom ovih pet godina. Tu su neka dva Nijemca koji su tvrdili da rade u banci, pa ih je moja koleginica zamolila da prebace malo novca Grčkoj, koja je tada grcala u dugovima. Tu su dva Turčina koji su nam se pridružili u Exit avanturi, momak iz Kragujevca (ili Kruševca, uvijek miješam to dvoje) koji nam je dao jaknu jedne večeri jer je bilo jako hladno, pa se kasnije nismo uspjeli naći i sada ta jakna stoji u mom ormaru već dvije godine. Tu su dva prijatelja mog bivšeg momka koji su mi postali dio stalne ekipe, koja se jednom godišnje okupi i uživa u Exitu. Tu je i jedan momak iz Novog Sada koji je imao strašne predrasude prema ovom festivalu i cijelih 10 godina odbijao da ga posjeti, a onda u samo jednoj večeri povukao sve što je govorio.

Na Exit dolaze ljudi iz cijelog svijeta. Pod tim zaista mislim IZ CIJELOG SVIJETA. Prijateljeva bivša djevojka je tu upoznala nekog Engleza i sada je srećno udata za njega, imaju dvoje djece.

Ali neka, vi ste zadovoljni svojim krugom ljudi i ne treba vam baš niko novi, zar ne?

Prilično miran festival

Znam da ćete se nasmijati na ovo, ali zaista jeste. Pokušavam se sjetiti jesam li za ovih pet godina vidjela ili čula za bilo kakvu tuču, ali mi ne ide za rukom. Nikad nisam čula da se neko potukao, izbo nekoga nožem ili ga upucao. Priznaćete, u klubovima se to često dešava, a ipak je Exit taj koji nosi epitet problematičnog.

Ogromna solidarnost i opuštenost

Na Exitu ne možete biti sami. Ljudi vam vrlo lako prilaze, uspostavljaju kontakt, traže od vas neku sitnu uslugu, pitaju vas za smjer ili mole za pomoć. Ako malo bolje pogledate oko sebe vidjećete masu ljudi koje okuplja ljubav prema muzici i želja za dobrim provodom, a kada su nam te stvari iste, onda one koje nas dijele nisu bitne.

U centru Novog Sada sam prije tri godine doživjela da momak davi djevojku nasred ulice, a da ljudi prolaze pored njih. Na mom prvom Exitu sam doživjela da je djevojka usred svađe udarila momka kamenom u glavu, pa je on krenuo da je tuče, zbog čega je reagovalo desetak ljudi. Doživjela sam da mi nepoznati ljudi pružaju ruku ako vide da ne mogu negdje da se popnem, da pridržavaju jedni druge kako ne bi stali niz stepenice, a sreli su se u prolazu. Doživjela sam da je neki momak pronašao duks na zemlji i barem deset minuta ga držao visoko ne bi li se vlasnik javio. To jesu sitnice, ali je život sačinjen od njih.

Masa normalnih, trijeznih i prisebnih ljudi

Svjesna sam da je prva asocijacija na Exit vremenom postala droga i neću da ulazim u njenu opravdanost, ali prestanite da sve Exitaše nazivate narkomanima. Za ovih pet godina ne samo da nisam bila nijednom drogirana, već ne znam da li sam bila uopšte pijana. Ne ističem sebe kao neki pozitivan primjer kome se trebate čuditi, samo govorim iz vlastitog iskustva. Poznajem jako mnogo ljudi koji redovno idu na Exit, a da ništa od narkotika nisu koristili. Naravno, mnogo je onih koji se nagutaju raznih pilula i našmrču svega i svačega, ali oni nisu jedini posjetioci festivala. Poznajem i one koji uzimaju različite tablete kako bi pojačali svoj doživljaj i uopšte ih ne osuđujem zbog toga. Ljudi iz moje okoline to rade. Da li ih manje volim zbog toga? Apsolutno ne. Odrasli su ljudi, znaju šta rade i koje su posljedice, a kada su drogirani ne prave probleme. Da, ne prave probleme, zato prekinite da prevrćete očima.

Prilika da pobjegnem

Od sebe i od drugih. Da imam opravdanje zašto ne odgovaram na mailove i pozive, da sve odluke stavim na čekanje. Da se utopim u masi. Ponekad mi baš to treba, da budem samo dio mase, koja luta od bine do bine i najveći joj je problem što je guši prašina u Dance areni.

I kad malo bolje razmislim, ne poznajem nijednu osobu koja je samo jednom otišla na Exit. A vi?

Ostavite komentar

*