,,Ljudi se uglavnom iznenade kada čuju da se umjesto ukusnog ručka kuha glava jednog muža koji je puno nervirao svoju ženu, ali i pored toga reakcije su prilično pozitivne. Naročito reakcije žena”, govori autorka knjige “Kuhanje”.
Piše: Nataša Lazukić
Slađana Nina Perković je spontano došla na ideju da objavi godinama čuvane priče. Na nagovor prijatelja kontaktirala je Imprimatur izdavačku kuću koja joj je omogućila štampanje. Od tada se sve “zakuhalo”.
,,U pisanju sam se pronašla još u ljeto 1989. godine kada sam počela voditi intimni dnevnik. Tada sam pisala o tome kako provodim raspust, ljetovanje u Tučepima i čitanje ‘Doživljaja mačka Toše’. Šalu na stranu, ja sam se u pisanju pronašla davno, samo što mi je trebalo jako dugo da nešto i objavim. Iako su priče pretežno ženske, nisu namijenjene samo ženskoj populaciji”, govori ona.
Junakinje njenih priča su naizgled obične žene, ali pune unutrašnjih demona koji se ispoljavaju u svakakvim situacijama, a muškarci imaju sporadičnu ulogu.
Sve su to “pribrane” žene koje kuhaju i pospremaju, a onda u nekom trenutku izađe na površinu potisnuto ludilo.
,,Svi mi imamo svoje demone koji nas prate. I neke želje i ideje koje držimo samo za sebe. Jedna od velikih stvari koje nam književnost pruža jeste mogućnost da vidimo da neko misli i osjeća kao i mi. Ono o čemu sam pisala jesu žene koje uprkos svemu, manje ili više uspješno, nastoje održati prividnu sliku normalnosti. Junakinje mojih priča sanjaju da ubiju muževe koji ih nerviraju, bježe od njih provodeći vrijeme u putovanjima vozom. One sabotiraju firme u kojima rade ili se bude na podu mortus pijane. One pripadaju različitim generacijama, ali sve imaju isti cilj – preoblikovati stvarnost u kojoj su se našle ”, govori Slađana.
Glavni adut ove knjige je pisanje, živopisno pripovijedanje i prikaz života. “Crna i Sijeda” je priča o dvije stare prijateljice koje razgovaraju o odnosima života i smrti, djeci, unucima i svemu što ih muči. Priča “Farbanje” dočarava obični dan jedne mlade žene koja usred rata želi da obavlja uobičajene radnje uljepšavanja, ali joj ni to malo u takvim okolnostima ne polazi za rukom.
Svakodnevni život sa svim svojim uspomenama, dobrim i lošim stranama je neiscrpan izvor inspiracije, a novi roman koji je nagovijestila nalazi se u fazi “pišem, brišem, nerviram se” ali ga možemo očekivati iduće godine.
,,Nema ništa konkretno i posebno što me inspiriše, a opet sve me interesuje. Prije par dana sam završila čitati knjigu u kojoj francuski autor Sylvain Tesson piše o svom šestomjesečnom boravku u kolibi u Sibiru, nakon toga sam pročitala ‘Harry Potter i kamen mudrosti’. Sinoć sam ponovo uzela ‘Forsiranje romana rijeke’ Dubravke Ugrešić”, navodi sagovornica.
Ono što obilježava njen život jesu putovanja. Završila je studij novinarstva u Banjoj Luci, a kasnije se otisnula u Sorbonu gdje je završila postdiplomski studij. Trenutno živi i radi u vozovima i avionima na relaciji Pariz–Banjaluka. Promocije njene knjige će sačekati septembar jer kreće na road trip po Skandinaviji.
Naslovna fotografija je preuzeta sa: https://zlatnoruna.wordpress.com/
