Mladi banjalučki bokser krči put ka olimpijskoj medalji

0

Krasi ga epitet najtalentovanijeg banjalučkog boksera, smatraju ga nasljednikom Ante Josipovića i Marijana Beneša. Ima 19 godina, studira laboratorijsko-medicinski inženjering, ušao je u ring sa svega tri godine, a danas je bh. reprezentativac. On je senior, dvostruki juniorski  vicešampion svijeta i dvostruki juniorski prvak Evrope u kik-boksu, treći junior u Evropi u boksu. Njegovo ime je Sandro Poletan.

Piše: Zorana Stojičić

Sa treninzima je počeo u očevom klubu BK ’’Kruna’’, a 2008. godine prešao da se takmiči u BK ‘’Slavija’’. Otac mu je trener, koji je prisutan u borilačkim vještinama više od 40 godina, takmičio se u džudu, a trenirao je i boks. On je selektor juniorske reprezentacije BIH, delegat bokserskog saveza BIH, AIBA sekundant, i trener reprezentacije BiH u kik-boksu. Majka Dijana je takođe ogromna podrška, a da je sport u krvi porodice Poletan, svjedoči i trening centar koji je sagrađen u njihovom domaćinstvu. Kako otac Mićo kaže, sve je podređeno Sandru.  Starija sestra Tina je treća u Evropi i svijetu u kik-boksu, trenutno je AIBA sudija i jedina sa ovih prostora koja je sudila veća takmičenja, poput svjetskog prvenstva.

”Ona je moj sparing partner i mnogo mi pomaže. Mlađa sestra Lora Matea trenira plivanje, džudo i atletiku, a čak je i najmlađi član naše  porodice koji ima tri godine, zadužio svoj par rukavica”, kaže Sandro.

Na juniorskom šampionatu u Rusiji okitio se bronzom 2013. godine, i to je prva medalja  u boksu osvojena za Republiku Srpsku od daleke 1984. godine. Bio je na pripremama u Americi, gdje je sarađivao sa uglednim trenerom Franciskom Mendezom, od koga je dobio samo pohvale. Trenirao je sa bokserskom reprezentacijom Srbije, od čijih je trenera takođe dobio sjajne kritike. Prošao je rusku, tajlandsku i kubansku školu boksa, gdje je imao priliku da boksa sa najboljim bokserima širom svijeta, što je kako on kaže, osjećaj koji se ne može opisati.

„Ovaj sport iziskuje enormna ulaganja, sam odlazak na veće smotre je izuzetno skup. Neophodna su ogromna sredstva, od ishrane, suplementacije, treninga, opreme i odlazaka na kampove… Međutim, sve uloženo vraćam svojim rezultatima u ringu. Meni je boks stil života, prohodao sam na strunjači uz džudo, boks, kik-boks, bez njega ja ne vidim alternativu i on ostaje dio mene do kraja života. Odricanja su neizbježna, jasne ciljeve morate postaviti već sa deset godina. Režim je istinski strog, nema mnogo izlazaka jer ste fokusirani samo na jedno. Ishrana je važna karika pravilnog sportskog života i takođe podrazumijeva redovne kontrole kod doktora”, objašnjava on.

Učestvovao je na 15 prvenstava Evrope i svijeta, gdje je osvojio pet medalja. Samo jednom BiH  je imala sreću da uzme jednu olimpijsku medalju, a s obzirom da u BIH boks nije primarni sport,  i da se radi o maloj sredini, svaki uspjeh je veliko ostvarenje vrijedno pažnje.

„Primam mjesečnu stipendiju od Ministarstva porodice, omladine i sporta, ali to nažalost nije ni pola od sredstava koje moram uložiti u sebe. Otac nije strog trener, ja to definišem disciplinom, jer je bez nje svaki trud bezuspješan, porodica je moja bezuslovna podrška, a ujedno su i moji najveći kritičari”, ističe Sandro, dodajući kako su mu najveća ambicija nadolazeće Olimpijske igre u Tokiju, gdje vjeruje u osvajanje medalje, i to je ono čemu se posvećuje do kraja.

„Boks je sport kao i svaki drugi, žao mi je što je često interpretiran na pogrešan način, on nije nasilan, iako je to epitet od koga ne može pobjeći. On je borilačka vještina koja ima ljepotu svog umijeća i kao takva opstaje. Kompletan bokser mora uskladiti reflekse, fizičku spremnost i smirenost. Konkurencija je velika i nekada nije dovoljno da budete samo bolji, ponekad morate pobijediti i sudije. Prijateljstvo je prijateljstvo, ali kada uđete u ring, svaka emocija ostaje van njega”, naglašava Poletan.

Posljednjih sedam godina bio je prvak države u pionirima, kadetima i juniorima, te prošao najbolje škole boksa.

„Možete shvatiti o kakvom kvalitetu je riječ kad mu je Njemačka nudila državljanstvo da bi bio njihov takmičar. Generalno sponzorstvo izostaje, jedino bih izdvojio Novu Banku koja nam ponekad pomaže, i naravno neki naši prijatelji. Sam boks se mijenjao kroz godine, današnji je mnogo dinamičniji i pravilniji. Danas je zbog različitih barijera mnogo teže opstati kao profesionalni sportista, jer ne možete ni zamisliti koliko prepreka postoji, zato Sandro tek treba da se dokaže”, istakao je njegov trener za eTrafiku.

Ostavite komentar

*