“Za sve je kriva jedna vesela pijana noć kada su dva brata rođena, vraćajući se kući, počela halucinirati. I desilo se čudo. Iga je nešto mrmljao, citiramo: ‘Hik, štuc, hor bečkih, hik, dječaka, hik, šnicle, HBŠ’…Frki se nasmija i reče: ‘Hehe, hik, to burki’…”
Ovako članovi ovog benda opisuju njegov naziv – HBŠ (Hor Bečkih Šnicala). Tako nekako nastaje ime, ali Frki je već poodavno imao vizije i stvarao “između 4 zida sjajne poeme”.
Iako ovo može da zvuči samo kao dobar početak za potencijalnu bajkovitu priču, obična neformalna konverzacija između dvoje pripitih ljudi, ili kao pokušaj reklame za “tamo neki” bend, ime je stvarno nastalo kao produkt jedne burne pijane noći, te nije ni čudo otkud ova lucidnost u njemu.
“Lucidan naziv za lucidna vremena u kojima živimo”, slažu se momci u bendu, i dok smo kod naziva dodaju:
“Valja naglasiti da je u samom nazivu benda jedna nepravilnost – Šnicala (umjesto gramatički ispravnog šnicla – šnicli), ali ta greška je tu da opominje, da pokuša ukazati na ljude da počnu pričati pravilno, misliti pravilno.”
Upoznajmo se sa članovima ovog benda, stalnim i onima koji “priskoče” kada to situacija zahtijeva.
HBŠ (Hor Bečkih Šnicala) je bend nastao prije par godina, tačnije 2006. godine, kao projekat braće Svrdlin, Igora i Srđana ( iz prethodnog poznati kao Iga i Frki).
Srđan Svrdlin (25) je u ulozi gitariste i pratećeg vokala, a Igor Svrdlin (28) vokala, ili kako on sebe voli da naziva “vokala u pokušaju”. Na mjesto bubnjara pridružio se Bojan Vujičić (21).
“Boki se latio bubnjeva, a ko se bubnja laća od bubnja i gine”, šaljivo govore oni.
Povremene alternacije u bendu dešavaju se kada situacije tako zahtijevaju da Stojan Lasica (26) uzme palice, a Marko Telebak (25) se lati bas gitare.
Razgovarali smo sa dvojicom stalnih članova benda i njegovim osnivačima, braćom Svrdlin.
Kada i kako počinje život HBŠ-a na muzičkoj sceni u Trebinju?
Igor: Bend je nastao 2006. godine u Trebinju, poslije početnih nestašluka, ozbiljniji rad i plodovi tog rada se počinju osjećati 2009. Godine. Ideja postoji odavno, i prije samog HBŠ-a postojale su neke ideje, želje, maštarije, ja sam čak nekad davno imao i jedan užasni projekat, ”pravio” sam muziku putem igrice Music 2000 za Sony Playstation, i snimio skoro 90 minuta užasa (snimao bih i još, no nije više moglo stati na jednu kasetu)… Rijetki su doživjeli tu kaznu da preslušaju to čudo,a među rijetkima je drug Boro koji je presnimio kasetu (mislim da je nasnimio Dead Kennedys). Dugo poslije toga mi je rekao da bi volio sad ono preslušati više nego išta Da otkrijem, naziv projekta je bio SVRTKO UBIVA AŽDA DESNIM APERKATOM a ”album” se zvao PJEVAJMO UZ ASTMATIČARE .
Kako biste okarakterisali zvuk koji stvarate, na kojem gradite imidž?
Igor: Zvuk koji gajimo je, kako mi volimo reći, nebulozni fristajl punk, s jakim uticajem jugoslovenskog novog talasa.
Poznato je da ste idejni tvorci Pank rok maratona, koji se već dvije godine održavao u Trebinju! Šta ste dobili Pank rok maratonom i šta publika dobija od njega?
Igor: Godine 2 009. zajedno sa grupom entuzijasta osnivamo Pank Rok Maraton, i to je prvi događaj takve vrste na području Istočne Hercegovine. Pank rok maraton je bio novina u trenutku kada smo ga oraganizovali, i nešto sasvim drugačije nakon toliko godina statike na muzičkoj sceni u Trebinju, kada su u pitanju bendovi sa autorskim radom. Na prvom festivalu imali smo oko 300 ljudi, što je za nas bio mnogo dobar broj posjeta, a već drugi fest donio je i mala razočarenja, bilo ih je manje.
Ko su tvorci u finansijskom smislu?
Igor: Pank rok maraton je podržalo par trebinjskih lokala, kojima se zahvaljujemo, a dio sredstava smo skrpili ekipno, po principu ”daj šta daš”. Ali, moram reći da je najveću podršku cijeloj priči dao, nažalost pokojni, Miroslav Đokić, poznatiji kao Đole Indijanac, koji je nesebično pomagao realizaciju maratona, nalazio sredstva i ulijevao veliku dozu optimizma u sve nas.
Da li se HBŠ može pohvaliti da je stvorio sebi publiku u našem malom gradu? Kakve su generalno bile reakcije na vašu pojavu i rad?
Igor: Postoji određena publika, ljudi koji se kreću u sličnim krugovima u kojima smo i mi, ljudi koji su na ovaj ili onaj način čuli za naš rad, i koji su dali podršku svojim dolascima na svirke koje su se održavale u Trebinju. Međutim, postoji jedna stvar koja je manje-više svuda ista, pogotovo u manjim sredinama, a to je činjenica da naš bend ima brojniju,i rekao bih čak i vjerniju publiku, u nekim gradovima u kojima smo svirali, pa se ponovo vraćali, npr. u Crnoj Gori imamo dosta prijatelja i ljudi koji prate naš rad ( pozdrav ludoj braći iz Nikšića) , a u Srebrenici smo svirali dva puta, i raja nas je dosta dobro prihvatila, čak su i pjevali sa nama neke pjesme…
Vaša publika je, dakle, i van granica Trebinja! Gdje ste sve zakoračili i nastupali prethodnih godina postojanja?
Igor: Hajde da malo detaljnije pomenem ljude koji su s nama, i uz nas. Najveća saradnja je sa bendovima iz Crne Gore ( PANKREAS i GOMILA NESKLADA su nastupali na Pank rok maratonu) a pored ta dva benda, moramo spomenuti OFF DUTY, STEVO SVINJA BAND, jer su sve to ljudi koji nam mnogo znače, i sa kojima imamo odličan drugarski odnos, a tu je takođe i nemali broj bendova iz Crne Gore, koje izuzetno poštujemo, i sa kojima još uvijek nismo uspostavili saradnju, a to je u prvom redu bend DST ( Društvo Skrivenih Talenata)… Pomenuo sam i Srebrenicu, a tu valja istaći Omladinski Centar Srebrenica i bend ZADNJI POPIS, s kojim imamo izuzetan odnos. Sarađivali smo još sa bendovima THE PATRICKS iz Banja Luke, MLIJEKO iz Zagreba, a bilježili smo nastupe sa bendovima LETU ŠTUKE, BUŠMANI, ŠAHT…
Svirali smo na nekim festivalima, NK FEST u Nikšiću, SILVER DEMO FEST i SILVERTOWN SHINE u Srebrenici.
Neka nagrađivanja do sada?
Srđan: Pa ove godine smo se prijavlili za učešće na 1. SILVER DEMO FESTU, a u konkurenciji 30-ak bendova izabrani smo za nastup u finalu takmičenja, koje je održano u sklopu tradicionalnog Silvertown SHINE 2011. Nastupom u finalu, izborili smo pobjedu i ponijeli laskavu titulu najboljeg benda 1. SILVER DEMO FEST-a. A volio bih da ne zaobiđem i to da je na lokalnom RADIO TREBINJU naša pjesma “Ukidamo sankcije” proglašena za HIT godine za 2010. godinu, u sklopu emisije TOP 7. Nama to dosta znači.
S obzirom na to da vaši tekstovi i nastupi povremeno sadrže i kontoverzne elemente, da li je bilo i onih koji su vas negodovali i okarakterisali u negativnom smislu?
Igor: Gdje ima vatre, tu ima i dima… A s obzirom u kakvom vremenu živimo, svako negodovanje nas čini srećnijim i daje nam snagu da nastavimo. Ne bi valjalo da nas masa voli, onda bi čista srca mogli konkurisati za Zvijezde Granda i ojha ha…
Svojim pjesmama i tekstovima poručujete šta?
Srđan: Svojim tekstovima želimo da probudimo ljude i da im uljepšamo život , ukoliko je to moguće. Mislim da je mnogo bitno održavati tu neku iskru svjetlosti , mada je i nema puno oko nas i u nama. Nije sve propalo, a do tada mi vas nećemo svojim tekstovima tjerati na apatiju i ne daj bože…
Za vaše pjesme kažete da su “autorska poetika”, ko je glavni “poeta” u bendu?
Srđan: Pa da, radimo isključivo na autorskoj poetici, bavimo se stvarima koje nas okružuju, ostavljajući i lični pečat kako nas, tako i grada iz kojeg dolazimo. Buraz i ja smo ”glavne poete” , a što se tiče muzike to je moje maslo, mada nisam nikakav diktator kada je rad u pitanju, i sve ideje koje imaju smisla su dobrodošle.
Da li HBŠ živi po uzoru na nekoga? Koji je vaš zaštitini znak?
Srđan: Naravno, postoje tu neki uzori, uglavnom su to bendovi i ljudi uz koje smo odrastali, ali radimo na borbi za autentični izraz…A neki uzori koje možemo navesti su KUD IDIJOTI, TRULA KOALICIJA, RAMONES, DEAD KENNEDYS, ŠARLO AKROBATA…
HBŠ kao vaš život i profesionalna orijentacija, ili jednostavno hobi iz ljubavi prema muzici?
Srđan: HBŠ, kao i ostali bendovi koji imaju veze sa nama su tu zbog nas samih, kao rezultat naših života i odraz ljubavi prema muzici i svemu što ide uz to.
S obzirom na to da većina bendova u razvoju “bije bitku” u finanskijskom smislu i smislu dobijanja prostora za rad, kako vi stojite po tom pitanju?
Srđan: Nismo ni mi ništa bolje prošli, tj. preležali smo dosta bolesti koje treba da preleži bend sa ovih prostora, a naravno da ih ima još koje nismo preležali Što se tiče prostora za vježbanje, Dječiji centar Trebinje nam je izašao u susret i ustupio nam dosta dobar i adekvatan prostor. Ovim putem im se zahvaljujemo!
Može li se od svirki zaraditi bar za pivo i cigare?
Igor: Pa, upravo to što si rekla. Ostalo i ne tražimo. U prevodu, ljudi zovite nas, eventualno platite bar polovinu putnih troškova i obezbjediti po dv’je pive i fino druženje. To druženje je ključno, saradnja, kvalitet bitisanja.
Ako vam se imalo doima naš zvuk, zovite nas, putujemo svuda, ne poznajemo/priznajemo granice.
Koji su trenutni planovi?
Igor: Hoćemo konačno da sredimo stvari i omogućimo kvalitetan snimak, pjesme su gotove, ono što bi se reklo, žive su, još samo da ih uselimo u komad plastike, popularnije nazvano kompaktnim diskom.
Nadamo se da ćemo jako brzo moći ponuditi jedan album, za koji možemo reći da će biti plod dugogodišnjeg rada i sazrijevanja pjesama, a kartone sa ocjenama ćemo dati publici, pa neka nagr(a)đuje.
“Punk is not dead”?
Srđan: Nije, jer ima nas, a dok je tako… Premda, razlikuje se sav taj, ajmo reći, pokret od onoga što je predstavljao u početku, neke stvari su sada gore, a neke bolje… Mediji su učinili svoje, pa se može lakše čuti rokanje iz tame memljive garaže!
ZA ONE KOJI ŽELE VIŠE – Nakon upoznavanja sa članovima benda HBŠ i njihovog dosadašnjeg rada, red bi bio da onima koji žele još i bolje upoznavanje sa HBŠ-om, ponudimo i neke od njihovih tekstova i linkovima uputimo na zvuke koje proizvode.
Pojedini snimci nisu najboljeg kvaliteta, s obzirom da pjesme i njihov autorski rad još uvijek nisu dobili svoj puni sjaj i zaokruženje u produkcijskom smislu.
UKIDAMO SANKCIJE
Prodajemo noževe
za klanje i deranje,
prodajemo lance
za okove i vješanje,
prodajemo udice
za skupljanje i pecanje,
prodajemo ljudsko meso
najkvalitetnije!
Vaši organi su za vađenje,
naše preduzeće dobro posluje!
Dođite,kupite sve!
Dođite,uzmite sve,
jer mi…
UKIDAMO SANKCIJE
PRODAJEMO NOŽEVE
MRTAV
Mrtav sam to niko ne zna,
moja duša bori se,
sa mračnom prošlošću,
aveti me jedu!
Umro sam kad se rodih
u svijetu bez morala,
dizao se,padao,svejedno je,
ja odveć mrtav sam.
KAD JEDNOM VIDITE U BLATU
MOJE BEŽIVOTNO TIJELO
NE OBRAĆAJTE PAŽNJU
TO NISAM JA,VEĆ MRTAV SAM!
NADRKANOST
Jednog dana neupitan,
shvatih da sam prozvan!
Ljudi su me gledali,
pogledima streljali…
Od mene su tražili,
mnogo su i dobili…
Ulice su već sterilne odavno
naviknuti da ne živimo odano,
ulice su već sterilne odavno!
NIKAD NISAM BIO PIČKA,
NIKAD NISAM BIO GAD,
A KAKO SAM STARIJI,
SVE SAM NADRKANIJI
SJEĆANJA
Noćima ne sanjam!
Danima ne prepoznajem sebe!
Ogledalo me laže
ono misli da ne znam!
LOŠE SE OSJEĆAM
KAD SE SJEĆAM!!!
GOVORIO JE TIHO
Govorio je tiho,
govorio je tiho,
kao da je htio da ga čuju svi!
Govorio je tiho,
kao da je htio,
kao da je htio da ga čuju svi!
Govorio je tiho, govorio je tiho…
kao da je htio da ga vide svi…
Govorio je tiho…
Bio je prijeke naravi,
smijao se često,
to mu bio grijeh…
Bio je prijeke naravi,
smijao se često…
to mu bio grijeh!
ŽELIM BITI
Ti koji čitaš,
šta si pročitao?
Ti koji pišeš,
šta si napisao?
ŽELIM BITI,
BITI TO JE TO,
BITNO JE BITI,
BITI JEDNOM-BITI ZAUVIJEK…
MJESTO ZLOČINA
Postajem neki drugi ja,
polutama je prejaka,
u glavi tona virusa,
svjedok sa mjesta zločina!
Krv se odavno zgrušala,
širi se miris leševa.
SA BRDA SE CEREKAJU,
SVJEDOCI SA MJESTA ZLOČINA,
SA BRDA SE CEREKAJU,
HAHA HAHA HA!
ŠTROKAVI MOZAK
Mozak mali štrokavi,
šta ste mu učinili?
Ima noge labave,
ali još se pokreće!
Ima još energije,
ima još do penzije:
Do tad će me slušati,
pa ću vas i pljuvati!
Ne treba nam niko,
da nam vodi državu!
Ne treba nam niko,
da nas noću privodi!
Ne treba nam niko,
da nas uči pameti!
UZELI STE SVE
ALI MOZAK NEĆETE!!
GROZAN SAN
Sanjao sam da su te odveli,
grozan san!
Vuku te i smiju se,
a zadah im smrdi!
Dozivala si moje ime,
trčao sam!
A kada sam stigao ubiše me,
nisi plakala samo tiho rekla…
NISI PLAKALA SAMO TIHO REKLA
BLESO ETO I MENE ZA TOBOM
Ukoliko želite da čujete još pjesama sa nešto kvalitetnijim zvukom, posjetite njihov profil na My Space.
Ako ima onih koji žele da se povežu sa ovim bendom preko facebook stranice.
Slušajte ih, upoznajte, analizirajte, i možete početi sa nagr(a)đivanjem i prije nego se pojavi njihov album!
eTrafika.net – Vedrana Džudža
