Na parketu smo svi isti

1

Pao si, ustani. Teško ti je, ni drugima nije lako. Želiš nešto, potrudi se. Imaš problem, potraži rješenje. Misliš da postoje nemoguće stvari, u pravu si sve dok vjeruješ da je tako. Postoje ljudi koji svoje snove žive ne mareći za prepreke koje trebaju savladati, napor koji moraju uložiti i žrtvu koju moraju podnijeti.

Ante Štimac (39), rođen u Gospiću, živi u Zagrebu, a igra za cijeli svijet. Po zanimanju je grafički tehničar, ali je tehnologiju zamijenio za loptu.

“Prvi dodir sa košarkom ostvario sam u srednjoškolskim danima. Već tada sam više vremena provodio u dvorani nego u učionici. Tada su bila drugačija vremena, uslovi su bili dosta loši zbog specifičnosti ovog sporta. Nismo imali finansijskih, ali ni drugih uslova da putujemo daleko na veća takmičenja, pa se sve svodilo na neke turnire koji nisu puno udaljeni. Košarka u kolicima je bila pojam. Dvorane neprisupačne, loša oprema, ali volja jaka”, prisjeća se.

Prvo košarkaško iskustvo stekao je u Cazinu 1997. godine. Na samom početku pokazao se kao izvrstan košarkaš i njegova karijera je išla samo uzlaznom putanjom.

“Poslije Cazina, igrao sam za Tuzlu, kasnije u Italiji za nekoliko klubova, a posljednje četiri godine igram za KKI Vrbas Banjaluka, gdje namjeravam ostati do penzije. U svakom klubu sam lijepo dočekan i prihvaćen, nosim lijepe uspomene i velike titule. Moj najveći uspjeh je nastup u Reprezentaciji Svijeta. Ništa manje važni nisu ni ostali nastupi, kao ni nagrade. Neke od njih su najbolji sportista za osobe sa invaliditetom u Hrvatskoj 1998. godine, zatim 2009. u Ličko Senjskoj Županiji i zadnja nagrada, takođe za najboljeg sportistu,  grada Banjaluke za 2016. Godinu. Ova nagrada mi je posebno važna jer govori kako na terenu nema predrasuda, nacija, vjera i kako nas sport spaja. Mislim da se u Banjaluci treba i mora znati za KKI Vrbas i njegove rezultate”, ističe on.

Ante je neko koga u svijetu košake u kolicima izuzetno cijene i gotovo da ne postoji košarkaš koji nije čuo za njega. Ovaj sport mu mnogo znači, ali i njegova porodica koja ga bodri, navija i podržava u svakoj utakmici, kako na košarkaškoj tako i životnoj.

“Poslije dvadeset godina bavljenja ovim sportom, slobodno mogu reći da je košarka moj život. Sa druge strane ovaj sport zahtjeva ogromnu žrtvu i odricanje. Porodica tu igra glavnu ulogu, samim tim je moj uspjeh i njihov. Dok sam bio maloljetan otac me vozio na utakmice. Položio sam vozački i kupio auto pa sam mogao samostalno da putujem. Kasnije sam se oženio pa je moja supruga ujedno i moja najdraža saputnica”, govori kroz osmijeh.

Košarka mu je donijela zadovoljstvo i sreću, mnoga prijateljstva i iskustva. Nada se da će se jednom i ovaj sport tretirati kao i svi ostali sportovi, te da će mladi odabrati fizičku aktivnost umjesto virtuelnih života.

“Mislim da se konačno nešto pokreće što se tiče košarke u kolicima, kako u Htvatskoj tako i u regionu. Na primjer, u Hrvatskoj je donedavno bilo samo četiri kluba, danas ih ima osam, što znači da se mladi ipak nisu predali i da su se počeli baviti sportom, što je pohvalno. Upravo na tome trebamo raditi u budućnosti, animirati mlade ljude i motivisati ih za sport, jer ako se bude sve baziralo na starijim igračima, za nekoliko godina klubovi će se gasiti. Zbog toga je važno da se izjednače ‘validni’ i ‘invalidni’ sport na čemu mi stalno insistiramo, jer je jako važno da nam on omogući neku egzistenciju, imajući u vidu da većina osoba sa invaliditetom živi na rubu siromaštva“, zaključuje naš sagovornik.

Košarka u kolicima je paraolimpijski sport. Vrhunski sport koji je vrijedan svakog odvojenog vremena, uloženog truda i odricanja. Nema razlike od standardne košarke. Postižu se maksimalni rezultati, igra se po istim pravilima, broj koševa po utakmici sličan je standardnoj košarci. Gađaju se trice, izvode napadi i organizuje odbrana. Vodi se lopta, dodaje, ispada se iz kolica, dobijaju se lične. Navija se, osvaja i gubi. Visina koša je ista, postoje koraci, sport je veoma dinamičan i atraktivan. Osnovna razlika je što košarkaši sjede u kolicima, samim tim je i mnogo teže, za razliku od onih koji trče. Sasvim dovoljno razloga da se raspitate i zaineteresujete za utakmice koja će se igrati baš u vašem gradu.

eTrafika.net – Biljana Nedić

1 Comment

Ostavite komentar

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.