Mihaela Todorović: Umjetnost će izjedriti iz nereda, ona ne mora biti lijepa oku

“Spoj različitih ljudi, divnih predjela, iskustava je ono sto čini mene samu… Uporna sam, katkad nemilosrdna u želji da dostignem ono za čim svi stremimo, a to je upoznati sebe. Težim ka novim saznanjima, dostignućima, upoznavanjem sebe i svega oko sebe. Nesebična sam, ponekad i previše iskrena. Strastvena kao more, mirna kao bonaca, nesalomiva kao bedemi…”

Porijeklom iz Kotora, grada koji pripada jednom od najljepših fjordova na svijetu, Mihaelu Todorović su životne pustolovine dovele do Beograda. Taj grad je obogatio jednim novim iskustvom, stvaranjem porodice, novom i isto tako različitom kulturom, ali posebnom i jedinstvenom. Svoju prvu samostalnu izložbu, pod nazivom „San“, imala je u Risnu 2013. godine, da bi se iste godine svojim radovima predstavila i Beogradu samostalnom izložbom „Magična ljepota“. U maju ove godine, Beograđani su ponovo imali priliku posjetiti izložbu Mihaelinih radova, rađenih ugljenom i kredom. U sklopu umjetničkog događaja DEV9T Favela Umjetnosti, od 8 – 14 juna u Beogradu, šest Mihaelinih radova su bili dio izložbenog segmenta.

Kako biste danas definisali umjetnost i kada se desila Vaša prva interakcija sa njom?

Prvu interakciju sa umjetnošću vezujem za djetinjstvo, Boku Kotorsku, bogatu kulturnu baštinu, inspirativnu i tajanstvenu… Nisam kompetentna definisati umjetnost danas, ali ono što često osjećam je nedostatak mašte, vizije, uzvišenosti… Sve je više kiča. Mišljenja sam da će umjetnost danas, najbolje tumačiti, osjećati buduće generacije. Vjerujem da će tragovi, prava umjetnost biti vidiljiva, prepoznatljiva vremenom. Izjedriće iz nereda. Upravo zato se ne treba prepustiti ukusima većine, jer umjetnost ne mora nužno biti oku lijepa. Umjetnost danas je privilegija izabranih da je dožive i prepoznaju, još svjetliju i posebniju u masi komercijalnih sadržaja.

Obično kažu da svaki umjetnik vidi svijet na neki svoj način i da iz njega izvlači ono što je njemu zanimljivo, pa prenese na platno to što vidi kroz svoju prizmu . Da li je i kod Vas isti slučaj?

Slažem se sa Vama, kada kažete da svaki umjetnik vidi svijet na svoj način. Iznad svega cijenim iskrenost, a najljepšu sam spoznala kroz umjetnost. Za mene svaki pravac u slikarstvu nosi jasnu sliku autora, čovjeka, stanja. Uživati crtanje, slikanje je nešto posebno, fascinantno, kao i zvuk koji se razvio u najljepšu melodiju. Put kojim se prolazi je magičan, neopisiv riječima… Uživam u svom hobiju i uživam umjetnost, slikarstvo.

Možete li opisati proces nastajanja jedne Vaše slike?

Proces nastajanja moje slike počinje uglavnom kasno u noć ili u svitanje, uz obavezno pripremljene boje, pribor, muziku i ponekad čašu crnog vina. Obično počinje iscrtavanjem koje je potpuno apstraktno. Ne znam još uvijek zašto, ali me to pokreće i navodi.

Šta najviše volite slikati?

Uglavnom su to portreti, ali u svakom slučaju, emocija koja izbija iz nečega, ili nekoga je ono što podstiče, i što se podrazumijeva. Volim da energiju i govor žive i nežive prirode predstavim, onako kako osjetim taj eho u sebi. Fascinirana sam koliko odgovora možemo naći u svemu što vidimo, bio to prozor, stolica, drvo, kamen i koliko emocija je sadržano u jednom pogledu.

Postoji li slika koja bi najbolje ispričala ko je Mihaela Todorović?

Možda je to slika „Silueta“ iz prvog ciklusa, koja je pokrenula ono najljepše, nastavak i usavršavanje.

Koji su Vam planovi za naredni period, da li imate u planu neku izložbu u skorije vrijeme?

Ne planiram dugoročno ništa. Volim spontanost. Izložbe će biti kada poželim da okupim jednu dobru energiju ljudi i da pokažem svoje radove onima koji uživaju umjetnost.

U nastavku pogledajte neke od Mihaelinih radova, koje takođe možete pronaći na njenoj Facebook stranici.