Skrnavljenje grobova
- Kategorija: Iz drugog ugla
- Datum objavljivanja
- Klikova: 719
Dobar dio ljudi za života zasluži kvalitetnu grobnicu, jer su ostavili nešto iza sebe, stvorili lagodan život svojim potomcima, objasnili poentu uživanja u životu i bla bla bla. Ta grobnica služi da bi se svi oni koji su uživali u prolasku kroz vrijeme sa pokojnikom, malo prisjetili tih dobrih vremena.
E sad, da živimo u svijetu gdje se poštuju neke stvari, eTrafika bi bila najčitaniji portal u BiH, ali nije. Uvijek se nađe neki imbecil koji će se prvo popišati na grob, bez ikakvog razloga ga pljunuti i ovjeriti đonom svoje krkanske obuće. Zbog takvih treba usavršiti borilačke vještine ili samo par jačih udaraca, postaviti tog šabana u najprometniju ulicu grada, ubaciti bonus sa indeksom, hljeb za beskućnike i piće za alkosa za svako izuvanje iz tih njegovih patika, pa nakon svega toga mu prirediti sahranu a la Mocart.
Dosta slične situacije mogu da se pronađu i u muzici. Naime, u mojoj glavi je sve krenulo kad sam naletio na priču da je Rundekov ’’Šal od svile’’ pjesma zasnovana na priči o heroinu, bez kojeg Darko – najveći umjetnik kojeg je domaća muzička scena mogla da upozna - ne može da izdrži. Ostanem bez daha kad god se sjetim te priče, al’ se vratim u normalu kad je opet poslušam. Dakle, dokoni ljudi, to jest oni bez ikakve svrhe na ovoj planeti, uništavaju carstva nebeska izlivima svojih gluposti čiji se smrad prostire do poslednjih ljestvica bezgraničnog prostora, tako što povezuju pjesme tog tipa sa svakojakim vrstama gudrovine.
’’Ja sam slobodaaaan...’’
Pade mi na pamet da se i ja malo poigram, da uništim par grobova, da pokažem da to nije ništa teško. 3, 2, 1, KRENI!
Zdravko Čolić – Ti si mi u krvi
Nerealno je uopšte pomisliti da je Čola postao to što jeste bez svakodnevnog ubrizgavanja svojih kuhinjskih produkata u vlastite ruke ili tabane, za koje je potrebna kašika, upaljač i sitna gramaža heroina. Trud, rad, talenat, želja za uspjehom? To ne pali. Pali heroin, pali Čola na sceni, zapali u bekstejdžu ponekad, a evo, uspio je čak i da svima nama stavi do znanja da se samo radom dopa može postići mnogo toga.
Ti si mi u k(par sekundi oglašavanja mužjaka nakon prekida sedmodnevne apstinencije od stolice)Rvi,
ako te odvedu cigani čergari
ili te ukradu strašni haremski čuvari
ako te odvedu sve će da se sruši
pamti me k’o prijatelja čuvaj me u duši...
‘’Ti si mi u krvi, vidiš mi na licu.’’
Poznat po svojoj iskrenosti, Zdravko nas i ovog puta ostavlja u nedoumici. Da li je to stvarno tako? Normalno da jeste, vidiš srećo kakvi ga fleševi pucaju, kad ga konstantno prate neki cigani, čuvari, i ko zna šta se još tu nalazi, samo nije mogao da to ukombinuje u rimu. Sreća pa se prije toga nekako obogatio, pa ima keša u šteku da se puca, inače bi svoje glasovne sposobnosti pokazivao tako što bi u Gospodskoj ponavljao mantru ‘’devize, devize’’.
Severina – Gas, gas
Žareći i goceći po muzičkoj, ali i filmskoj sceni našeg podneblja, Severina je došla do momenta kad je osjetila neizmjernu iscrpljenost u svom tijelu. Gdje neće, svaka plovidba morem zahtjeva veliku fizičku spremu, pogotovo za ulogu koju je ona imala, i kojoj smo svi mi svjedočili. Zbog toga ona pokušava da pronađe spas u ćomaniji. Nije da je poznata po prikrivanju svojih djela, ali ovdje je uspjela da nabaci veo tajanstvenosti na gudrovinu koja ju je pratila na putovanju; tu tajanstvenost ni najveći magovi ove branše ne mogu raskrinkati! Posebnu čar tom njenom putovanju ka zalasku sunca daje to što je većinu svog narkomanskog puta provela sa, ni s kim drugim nego sa kamiondžijama. Sjedaju oni njoj, sjeda i ona njima. To se vidi u dijelu gdje spominje ljuljanje kabine, ali ne zbog op op malo malo pa krivine, jer je u pitanju turbo mašina, nego zbog, hmm, šta znam, neodoljivog mirisa muškog tijela koje liči na previše aktivan vulkan koji konstantno izbacuje testosteron iz sebe. Zašto je baš izabrala kamiondžije? Naravno, to bi se zapitao svaki laik, koji ne zna da su kamiondžije (ne)svjesni dostavljači robe na željenu destinaciju. Nije Seve glupa, zna ona šta radi, inače bi propala kao prva osoba iz nastavka teksta.
‘’Samo malo po zubima, da vidim kakva je roba.’’
Baja Mali Knindža – Idemo malena
Gospodin koji već godinama bije bitku sa čovjekom iz komšijske nam Hrvatske. Kralj šatora. Zarađuje pare na masi, koju mediji i dalje truju, dvaes godina već, i ne zna se kad će da prestanu sa ulijevanjem doza nepoštovanja i mržnje u gladne želuce maloumnih. Mali ima čuku, to stoji, a ima i potrebu da probava nezrele proizvode i da priča sa njima.
Idemo malena, život je pred nama!
Ne gumo Lima, ne da mi mama…
Idemo malena, nisam ja loš!
Ne mogu (Baja) Mali (Knindža), mlada sam još!
Vješte pregovaračke sposobnosti dragulja našeg podneblja se ističu u ovom vokalno instrumentalnom djelu. Ljubitelj sličica! LSD! Ovisnost njegovog mozga o drugačijem pogledu na svijet mogu se primjetiti i u hitu ‘’Progone me progone’’, za koji se smatra da je njegov autobiografski. U toj priči se sve svodi na trošenje ogromnih količina novca, čija je nuspojava bacanje pogleda preko ramena ne bi li se u njegovim očima pojavila neka vještica ili dobra vila. Sve je to prouzrokovalo neimaštinu u njegovoj kući i pominjanje džepa gdje su pare BILE.
Izjava Bajine majke:
‘’Ovaj mutant tinejdžera…pa niste svjesni kako se samo peljao! Čak se sjećam jednog njemačkog fudbalera, Hofmana, jedini on ga je imao, ali ne znam zbog čega ga je progutao. Moguće je da je to uradio ne bi li ga sačuvao od krađe...’’
Hari (Tata) Mata Hari - Domine
Neizbježna tema u raspravama između latentnih nacionalista, nešto poput priče za Dinu Merlina:,, Jest’ da je musliman, ali ima super dobre pjesme, volim ga poslušati ponekad’’. Varešanovićeva karijera je zaista perfektna, klasični bosančeros koji je zahvaljujući pdu uhvatio sećiju u busu za put ka zvijezdama.
Kao domine, srušile se godine
polako jedna za drugom
otkad nisam s njom...
Kad je odlučio da se skući, napravi par klinaca i potpiše ugovor sa ženom da, ako on rikne, na njoj ostaje da sve što je on stekao svojim pjevom ona potroši na šminku, krpice i doškolovavanje djece, riješio je da se skine sa horsa. Razmotrivši tu odluku, posvetio se tom poslu i poslednji put se ubo na neko nama nevidljivo mjesto. Uradivši to, pada u depresiju i piše pjesmu ‘’Domine’’. Da kucnem u drvo, dobro ga je odradilo pa je otputovao u par godina u budućnost, te se ‘’prisjetio’’ vremena od kad nije s njom. Godine se ruše, odlaze u zaborav, rad završava sa Babom koji zgrće ogromnu paru zahvaljujući posljednjem pucnju njegovog pištolja koji je bačen negdje u rijeku, da traži svoju crnu sudbinu...
Miladin Šobić – Ašik Ajša
Pored mora, jedina dobra stvar koju Crna Gora posjeduje, zove se Miladin Šobić. Duša od čovjeka, ali šta je tu je, pojede mu mozak ta Ajša, kako je on naziva od milja. Radi se, naravno, o marihuani, jer je Šobić skromna individua.
’’Ponekad mislim na ono ždrijebe...’’
Ne sjeća se na kojoj relaciji je uspio pokvasiti cipele te kobne noći, kad ju je nosio do studentske sobe. Zna da su ušli u sobu, ali pomoć ne može da potraži nigdje, jer njegovo odrastanje nisu pratile tone i tone kamera postavljenih na svakom ćošku. Legao je, pa izvadio zelenilo zapakovano u malo celofana. Malo je pokislo od ljetnjega pljuska, kapi su se spuštale niz paketić, koji je bio čvrsto stegnut. Miladin ne može da dočeka rad vutre u njegovoj glavi, pa rascjepi foliju k’o najveći seljak. Hvata ga jeza, nije mu dobro, žmarci ga prolaze. Prvi mu je put, shvatimo ga. A biljka k’o biljka, bez prevelikih mogućnosti za proizvodnju misli, nije znala da je on pjesnik, da će se potruditi da je proslavi kroz stihove svoje, u koje je ušla baš tad, kad je bila u njegovom sobičku. Tu kreće sa trenutkom odavanja tajne pomješanog sa ispoljavanjem emocija, da je moglo biti i gore. Komšije su kockari, psuju, galame, seljačine. ’’Mogao sam i ja tako sa njima, ali bolje mi je sa tobom, draga moja Ajša.’’ U sami cik zore njega Ajša spušta, on se okreće na bok i tone u san. Kraj pjesme je pomalo čudan. Ja iskreno mislim da je prskana roba bila u pitanju, jer, molim Vas, ko bi normalan na svakih par dana mogao da sanja ždrjebicu kako skakuće poljem k’o Crvenkapa?
