“Samo zajedno sa ženama – ne isključujući ih, a svakako ne protiv njih – radni ljudi mogu osvojiti ovu borbu!”

Bile su to riječi Clare Zetkin, njemačke političarke i aktivistkinje za ženska prava. Prijedlog za obilježavanje Međunarodnog Dana žena Zetkin je iznijela 1910. godine na Drugoj međunarodnoj konferenciji radnih žena u Kopenhagenu. Ona je predložila da se svake godine u svakoj zemlji istog dana održi proslava Dana žena – kako bi se tražilo ispunjenje njihovih zahtjeva: pravna i politička jednakost i pravo glasa. Prvi Međunarodni Dan žena obilježen je 1911. godine.

 Piše: Anja Zulić

Clara Zetkin je od 1890. godine upravljala ženskim proleterskim pokretom u Njemačkoj. Kao urednica novina za žene Die Gleichheit (Jednakost) Socijaldemokratske stranke Njemačke, širila je socijalističku i marksističku misao među ženama. Smatrala je da se ravnopravnost može postići samo kroz klasnu revoluciju kojom bi se dokinuo kapitalistički sistem, o čemu je govorila u mnogim svojim govorima.

“Kao što je radnik podređen kapitalisti, tako je i žena podređena muškarcu. I ona će ostati potčinjena sve dok nije ekonomski nezavisna. Suština tradicionalne buržoaske porodice je da muž treba da bude davalac, a time i šef porodice. Žena je njegov privatni sluga u porodici i njegov podređeni. Ali, kao rezultat transformacije odnosa proizvodnje, žena je sada ekonomski nezavisna, tako da se supružnici suočavaju kao jednaki. Ova jednakost je osnova novog etičkog odnosa muškarca i žene u porodici. Samo zajedno sa ženama – ne isključujući ih, a svakako ne protiv njih – radni ljudi mogu osvojiti ovu borbu!”, dio je zabilježenog govora Zetkin.

Nakon Drugog svjetskog rata, 1945. godine formiraju se Ujedinjenji narodi (UN) kako bi se podstakla međunarodna saradnja. Povelja UN-a sadrži i dio o rodnoj ravnopravnosti gdje se navodi: Mi narodi … potvrđujemo vjeru … u jednaka prava muškaraca i žena.”  Kako bi postavili temelje za ženska prava, UN 1946. godine formira Komisiju za status žena koja postaje prvo globalno međuvladino tijelo, koje se isključivo bavi rodnom ravnopravnošću. Na inauguracijskoj sjednici Generalne skupštine UN-a 1946. godine, Amerikanka Eleanor Roosevelt čita “otvoreno pismo ženama svijeta”, pozivajući na njihovo veće uključivanje u nacionalne i međunarodne poslove.

“Nova prilika za mir djelo je napora muškaraca i žena koji su zajednički radili za ideale ljudske slobode u vrijeme kada je potreba za ujedinjenim naporima bila jača od prepreka rase, vjere i spola. Ovim pismom pozivamo svjetske vlade da ohrabre žene širom svijeta da preuzmu aktivnije učešće u nacionalnim i međunarodnim odnosima. Pozivamo žene koje su svjesne svojih mogućnosti da izađu i sudjeluju u radu na miru i obnovi, kao što su to činile u ratu i otporu. Svjesni smo da su žene u različitim dijelovima svijeta u različitim fazama učešća u životu svojih zajednica, da su neke od njih zakonom spriječene u ostvarivanju punih građanskih prava i da zbog toga mogu imati različite prioritetne problem”, govorila je Roosevelt.

Gloria Steinem, svjetski poznata feministkinja, novinarka i aktivistkinja, jednom je objasnila “Priča o ženskoj borbi za jednakost ne pripada niti jednoj feminističkoj niti bilo kojoj organizaciji, već kolektivnim naporima svih koji brinu o ljudskim pravima.” U inspirativnom videu “Why you should be a feminist?” govori o svom uključenju u pokret za ženska prava, kao i željama za mlade žene u budućnosti.

“Početak ženskog pokreta natjerao me da shvatim da imamo izbor. Za mene se “aha trenutak” dogodio kada sam za New York Magazine pokrivala alternativno saslušanje o abortusu. Po prvi put u životu čula sam žene koje su stajale u javnosti i govorile o nečemu što se “samo” dogodilo ženama, što je bilo opasno po život, ali vas je podvrgavalo seksualnom uznemiravanju. Pitala sam se zašto je to ilegalno? Gledajući saslušanje o abortusu imala sam taj osjećaj iznenadnog jedinstva. Nešto za šta misliš da je to samo tvoje iskustvo i možda tvoja krivica, odjednom shvataš da je nevjerojatno rašireno, da je rezultat nejednake moći, rezultat politike i da je nepravedno”, priča Steinem.

Feministički pokret obilježila je fraza “Ženska prava su ljudska prava”, kojoj je značajnu pažnju posvetila prva dama SAD-a, Hillary Rodham Cllinton tokom svog govora na Četvrtoj svjetskoj konferenciji Ujedinjenih nacija o ženama u Pekingu 1995. godine.  U svom govoru  usko je povezala pojam ženskih prava sa pojmom ljudskih prava.

“Koliko god mi bili različiti, postoji mnogo više toga što nas ujedinjuje nego što nas dijeli. Mi dijelimo zajedničku budućnost. I mi smo tu da nađemo zajednički jezik kako bismo pomogli da donesemo novo dostojanstvo i poštovanje ženama i djevojkama širom svijeta i na taj način donosemo novu snagu i stabilnost porodicama. Okupljajući se u Pekingu, usmjeravamo svjetsku pažnju na pitanja koja su najvažnija u životu žena i njihovih porodica: pristup obrazovanju, zdravstvenoj zaštiti, poslovima i kreditima, šansu da uživaju osnovna pravna i ljudska prava i da u potpunosti učestvuju u političkom životu njihovih zemalja. Konferencije poput ove prisiljavaju vlade i narode da posvuda slušaju, gledaju i suoče se sa najvećim svjetskim problemima. Nije li se nakon ženske konferencije u Nairobiju prije deset godina svijet prvi put fokusirao na krizu nasilja u porodici?”, isječak je čuvenog Clintoninog govora.

Dvadeset godina kasnije, u govoru tokom posebnog događaja za kampanju “UN Women’s HeForShe”, Emma Watson britanska glumica i UN Ambasadorica dobre volje dotakla se i Hilarinog govora, želeći pokazati da iako je prošlo dosta vremena mnoge stvari koje su predstavljale problem u to vrijeme, još uvijek nisu riješene.  Kampanja “HeForShe” je pokret solidarnosti za rodnu ravnopravnost koji poziva muškarce i dječake da pomognu u uklanjanju trajnih nejednakosti s kojima se žene i djevojke globalno susreću. Dio govora odnosi se na ono što je danas postalo mejnstrim – negativan stav prema riječi feminizam.

“Odlučila sam da sam feministkinja i to mi nije bilo nešto komplikovano. Ali moje nedavno istraživanje pokazuje da je feminizam postao nepopularna riječ. Žene biraju da se ne identifikuju kao feministkinje. Zašto je ova riječ postala tako neprijatna? Ja sam iz Britanije i mislim da trebam biti isto plaćena kao i moje muške kolege. Mislim da je ispravno da ja treba da mogu da donesem odluke o svome tijelu. Nijedna zemlja u svijetu još uvijek ne može reći da je ostvarila rodnu ravnopravnost. Ta prava smatram ljudskim pravima. Muškarci, rodna ravnopravnost je i vaše pitanje. Vidjela sam mlade muškarce koji pate od duševnih bolesti, i ne žele da traže pomoć zbog straha da će ih to učiniti manje muškarcima. Vidjela sam ljude koji su postali krhki i nesigurni zbog nerazumljivog osjećanja o tome kako treba da izgleda muški uspjeh. Ako muškarci ne moraju biti agresivni da bi bili prihvaćeni, žene neće osjećati potrebu da budu podložne”, govorila je Emma, te provukla da riječ i nije bitna, koliko ambicija i ideja koja je iza nje.

“Jednakost, i ja ću biti slobodna. Jednakost, i ja ću biti slobodna”- Maya Angelou

Napiši komentar