Pacijenti u RS nerijetko doktorima i ostalom medicinskom osoblju, nose razne poklone. Iako je uglavnom riječ o bombonjerama, cvijeću, čokoladama, kafi, piću ili „nešto“ novca, postavlja se pitanje da li su i takvi „sitni“ pokloni, zapravo mito?

Piše: Snježana Aničić

Osobe sa kojima smo razgovarali smatraju da nije riječ o mitu, a sve je, kako kažu, znak pažnje i zahvalnosti.

Od čokolade do domaćih proizvoda

Ljubazno medicinsko osoblje, susretljiv doktor, ugodan prijem tokom obavljanja pregleda  i poneka lijepa riječ su uglavnom razlozi zbog kojih su naši sagovornici odlučili da počaste one koji su za svoj posao već plaćeni.

Foto: Pixabay

„Samo jednom sam odnijela poklon. Čini mi se da je u pitanju bila čokolada ili cvijeće. Dugo sam nosila aparatić za zube, a jednom prilikom sam ga izgubila. Znala sam da moram nabaviti novi, ali mi je zubarka izašla u susret, te novi nije naplatila. Osjećala sam da na neki način treba da joj zahvalim. Ne bih rekla da je to mito. Godinama sam išla kod nje, tada sam jedini put odnijela poklon nekom medicinskom radniku, ali nikada ne bih odnijela više od čokolade“, govori A. S.

Kada „koverte“ i „kese“ postanu navika, tu nastaje ozbiljan problem koji se tiče cijelog društva.

„Kod nas se ustalilo mišljenje da se od pacijenata očekuje da nose poklone. Zato u startu postoji pretpostavka da nešto moraju odnijeti. To je stvar mentaliteta, kulture ili običaja, iako sve to predstavlja manji problem od onih drugih koji se vežu za korupciju u zdravstvu. Npr. nađete se u situaciji da morate dati novac da biste dobili zdravstvenu uslugu, iako plaćate kroz osiguranje, da dodatno plaćate ukoliko želite mjesto u bolnici ili da neko na vas obrati pažnju i tada nastaje ozbiljan problem“, objašnjava Ivana Korajlić iz Transparency International-a (IT).

Naša sagovornica K. S. se sjeća da je doktoru jednom odnijela čokoladu, jer nije dugo morala da čeka nalaz.

„Odnijela sam čokoladu, jer nisam bila u mogućnosti za nešto više. Rekao mi je ‘gospođo, šta će mi čokolada, donesi mi domaćih jaja, sir ili kajmak, znam da živiš na selu’, a ja sam ostala bez riječi. Dodao je da se podrazumijeva da toga imam, jer sam žena sa sela. Samo sam kratko odgovorila da to i ja kupujem“, rekla je ona.

Građani najčešće jedni drugima povjeravaju ovakve stvari, ali se rijetki odlučuju da nešto poduzmu. Novac ili poklone nose kako bi medicinsko osoblje imalo bolji odnos prema njima, zbog dugih listi čekanja ili zbog same operacije.

„Ja sam sa poklonima počela 2008. godine kada sam prvi put otišla kod doktora. Sjećam se da je hodnik bio pun, osjećala sam se loše i nisam mogla čekati. Sin je uspio ući kod doktorke i rekao je kakvo je stanje. Savjetovala je da odglumim da mi je pozlilo, pa sam ušla preko reda. Dala mi je broj telefona da nazovem svaki put kad dolazim na kontrolu, a ja sam joj dala novac“, sjeća se S. P. ali ne pamti koja je cifra bila u pitanju.

Kolika je cijena zdravlja/života?

Ona ističe da sada redovno nosi novac, jer je „doktorka dobra i uvijek se s njom ispriča“. Kaže, ponekad je riječ o 10-20 evra ili o 50 KM.

„Možeš dati novac, ja bih često kupovala bombonjeru, kafu ili ‘dobro’ piće. Ako nešto odneseš, bolje ćeš proći, u to sam se uvjerila sama. Nikada nisu tražili da im nešto donesem, ali sam osjetila da to očekuju. Na početku su malo neodlučni i govore da ne smiju da prime, ali uvijek prihvate i nasmiju se“, govori naša sagovornica.

Ova sedamdesetčetvorogodišnja žena živi na selu, a priznaje da se pokloni ponekad sastoje od domaćih proizvoda. Nosila je brašno, lješnjake, jaja i slično.

S. P. ne krije da kod doktora ne ide „praznih ruku“. Priznaje da je nekoliko puta odgađala kontrolu, jer u tom trenutku nije imala „bar 10 evra da odnese“.

„Ključno je ljudima pokazati da su oni već platitli za tu uslugu, ne da je doktor plaćen, nego da su oni kroz svoje zdrvastveno osiguranje već platili uslugu i da im je ona i zagarantovana“, ističe Korajlićeva.

Svi naši sagovornici smatraju da je mito ako se poklon odnese prije pružene usluge, a da je u pitanju zahvalnost ako se poklon nosi poslije. Slično misli i Korajlićeva.

„Razlika je da li ste poklon odnijeli prije ili poslije. Ukoliko je poslije, može se smatrati kao znak zahvalnosti, npr. za dobru uslugu, ali sve dok se ne premašuju granice dobrog ukusa. Problem je kada se nose koverte. Doktori često i ne traže nešto za uslugu, ali ljudi sami odlučuju da nose, jer znaju u kakvom je stanju zdravstvo, a i riječ je o zdravlju, pa žele da se dodatno osiguraju. Čokoladom nećete nikoga potkupiti, problem je kada ste uslovljeni ili idete sa namjerom da nešto dodatno platite“, pojašnjava ona za eTrafiku.

Foto: Pixabay

I naša sljedeća sagovornica tvrdi da doktori nikada nisu tražili nešto za učinjenu uslugu, ali da je osjećala da treba da se oduži nekom sitnicom.

„Uvijek sam nosila nešto kao znak pažnje – kafu, bombonjeru ili piće. Nikada nisu tražili da im se odužim za učinjeno, ali nisu ni odbijali. Najčešće sam poklon nosila kada je doktor bio ljubazan, a nakon poklona je zadržavao isti pristup ili bi bio još ljubazniji. Prije tri godine sam operisana, a znam da je muž doktoru dao 50 KM ‘za kafu’. Drugačije je kada ti se doktor prijatno obrati, odmah se osjećaš bolje iako si u bolnici“, rekla je za eTrafiku G. A.

Mr sc. Arijana Elenkov, specijalista ginekologije i akušerstva kaže da se zna šta je mito i ucjena, a šta poklon i da bi bilo lijepo da se prestanu miješati žabe i babe.

„Smiješno je čokolade i bombonjere smatrati i nazivati mitom, kao i jeftina vina. To sve ne košta pojedinačno više od 5 KM. Možda su zdravstveni radnici nisko pali, ali sigurno se čokolada ne može smatrati mitom. Pokloni su svugdje u svijetu dozvoljeni. Znam konkretno kolegu koji je bio u Španiji u posjeti bratu ljekaru, dužnost im je samo da svaki poklon u vrijednosti preko 400 evra prijave na poresku karticu. Ne znam da postoji čovjek koji ne voli neki oblik zahvalnosti za uloženi trud i posao koji je dobro odrađen“, ističe Elenkova.

Iako smo tražili mišljenje i Strukovnog sindikata doktora medicine RS, na naše upite nisu odgovarali.

Velike afere se brzo zataškaju

„Male“ korupcije su u našem društvu najprisutnije, dok se velike sporo otkrivaju i brzo stavljaju „pod tepih“. Građani u većini slučajeva ne prijavljuju ovakve slučajeve, a sve se svodi na davanje poklona.

Foto: thnikstock

Ginekolog  Zoran Petrović  jedan je od njih. Optužnica protiv Petrovića je podignuta u aprilu mjesecu 2012. godine zbog osnovane sumnje da je u više navrata zahtijevao poklon u novcu na ime ljekarske brige prema pacijentkinji,  u vezi s njenim porođajem i postporađajnim oporavkom. Iste godine u septembru, nakon što je priznao krivicu, pravosnažno je osuđen na tri mjeseca zatvora.

Priznanjem da je primao mito i falsifikovao službene isprave pri dodjeli invalidskih penzija, bivši direktor Kliničkog centra Duško Račić se izborio za šest mjeseci zatvora i 5.000 maraka novčane kazne. Račić je, na početku, sve negirao, da bi kasnije priznao krivicu.

Prema važećem zakonu, kazne do šest mjeseci zatvora mogu se platiti novcem.

Napiši komentar