Hljeb za poslije: Sjajna akcija utihnula u BiH, možemo li je ponovo pokrenuti?

0

Danas ste se lijepo obukli, ali i shvatili kako imate jedan par obuće koji uopšte nemate namjeru više nositi. Doručkovali ste i idete na poslovni ručak, pa danas nećete kupovati obrok. Trebali ste na kafu sa prijateljima, ali su je u zadnji tren otkazali. Ako se bar u jednoj od ovih stavki prepoznajete, imamo odličan prijedlog za vas.

Piše: Biljana Nedić

U Banjaluci na nekoliko lokacija postoje kontejneri u koje možete ostaviti obuću ili odjeću koja vam nije potrebna, možete ih pronaći u Boriku, Starčevici, Novoj Varoši, Rosuljama. Prije nekoliko godina mogli ste u nekoliko pekara u gradu kupiti „Hljeb za kasnije“. Vi kupite, ali ga ne nosite kući nego ostavite u pekari, a neko ko nema novca za njega, dođe kasnije i dobije ga besplatno. U zemljama u regionu isto ste mogli učiniti u kafićima i kupiti „Kafu za kasnije“, u restoranima „Obrok za kasnije“, ali i autobusku kartu i slično.

Kontejneri za odjeću u Banjaluci

„Godine 2013. čuli smo za ideju ‘Kafa za poslije’, ali s obzirom da živimo u vrijeme kada se sve više i sami odričemo ‘te kafe’, a naši sugrađani koricu hljeba traže u kontejnerima, smatrali smo primjerenijim pokrenuti humanitarnu ideju ‘Kruh za poslije’“, govori nam Sanja Bijonda, predsjednica udruženja „Portal dobrote“ iz Hrvatske.

Za akciju se čulo i u BiH, pa je po njihovom receptu oformljena grupa „Kruh, hljeb za kasnije“ pod vođstvom Travničanke Ivane Mandžo-Skoko.

„Slučajno sam predložila jednoj televiziji da pokušamo pokrenuti akciju. Odaziv je bio neočekivano dobar, kako od pekara, tako i od ljudi koji su kupovali hljeb za one slabijeg imovinskog stanja. Neprijatnih situacija zaista nije bilo. Koga god sam kontaktirala pristao je, a kasnije su se se sami vlasnici pekara javljali sa napomenom da će i oni donirati po 10-15 komada hljeba“, prisjeća se ona.

Sanja Bijonda kaže kako je uvijek lijep osjećaj vidjeti kako ljudi na ovim prostorima šire empatiju i rado se odazivaju na ovakve inicijative, ali je izuzetno žalosno što se nalazimo u situaciji kada hrana postaje luksuz. Kako kaže, nema baš nikakvog opravdanja da bilo ko danas bude gladan.

„Na početku su nam često na društvenim mrežama izražavali bojazan kako bi moglo doći do zlouporaba i da će hljeb uzeti i oni kojima ne treba. ‘Šta ako dođem po hljeb u svom lijepom kaputu?’, bila su neka od pitanja. Međutim, dali smo do znanja da taj kaput može biti iz nekih drugih, boljih vremena, a sada ste bez posla i teško živite. Prema nekim našim procjenama, do sada se na ovaj način podijelilo gotovo 1,5 miliona komada hljeba. Reakcije korisnika nas često rasplaču jer ih sretnemo i u svojim lokalnim pekarama. Jednom mi se i samoj dogodilo da kupujem u pekari, a pored mene ‘Hljeb za poslije’ zatraži neka baka, ili dobijemo mail samohranog oca koji nam zahvaljuje što barem ovu namirnicu može svakoga dana staviti svojoj djeci na sto“, govori ona i dodaje kako se na samom početku akciji pridružilo preko 500 prodajnih mjesta u Hrvatskoj.

Iako je akcija zamišljena bez roka trajanja, u BiH je ubrzo utihnula i zaboravljena.

„Akcija je trajala neko vrijeme i onda se sve utišalo. Pekare su skinule natpise sa svojih objekata i uklonili korpe sa polica. Uz podršku medija, mislim da možemo ponovo pokrenuti akciju. Voljela bih da se uključi Hercegovina. Kao granična policajka, svakodnevno viđam emigrante iz Sirije i suosjećam jer sam i sama bila u vihoru rata. Ova akcija bi mnogo pomogla i njima“, naglašava Ivana Mandžo-Skoko.

Doniranje hrane, foto: Portal dobrote, Hrvatska

U Hrvatskoj je situacija drugačija. Njihova akcija „Kruh za poslije“ još uvijek traje i stalno se pokreću nove.

„Ono što nas je posebno razveselilo je niz inicijativa koje su se izrodile iz toga. Npr: Obrok za poslije, Šišanje za poslije, Karta (pozorišna) za poslije, Šunkica za poslije (za Uskrs), Sendvič za poslije. Prošle zime započeli smo s akcijom ‘Jakna za drugoga: Imaš jaknu viška – ostavi! Treba ti jakna – uzmi’, kada smo na taj način prikupili i podijeli samo u Zagrebu preko 2.000 jakni. Inicijativa se proširila na cijelu Hrvatsku i mislim da nije bilo grada u kom se nije sprovodila. Već dvije godine sprovodimo i ‘Štandove dobrote’ – na tržnicama postavljamo štandove i pozivamo prodavače da pri kraju radnog dana višak proizvoda i sve ono što ne mogu donijeti slijedeći dan ne bacaju u smeće, već stave na klupu kako bi svi sugrađani u potrebi mogli na dostojanstveniji način uzeti hranu, a ne skupljati je po podu tržnice ili uzimati iz kontejnera. Kroz par dana izlazimo sa novom aplikacijom za doniranje koja će povezivati donatore s humanitarnim organizacijama koje imaju svoje korisnike kojima pomažu. Onoga trenutka kada shvatimo da u frižideru imamo dva jogurta i jabuku viška, aplikacija će nam pokazati humanitarnu organizaciju u ulici do naše u kojoj upravo to možemo odnijeti na putu za posao. Statistike pokazuju kako najviše hrane bacaju upravo kućanstva“, objašnjava Sanja Bijonda.

Doniranje odjeće, foto: Portal dobrote, Hrvatska

Pored navedenog, oni rade i na izmijenama Zakona o doniranju. Ukinut je PDV na doniranu hranu. Pozivaju se na pozitivnu praksu Francuske koja je „prisilila“ trgovačke lance da doniraju hranu pred istekom roka trajanja, ali s druge strane daju im porezne olakšice 60% od neto donirane hrane. Italija donatore oslobađa pravne odgovornosti od donirane hrane u vrijeme doniranja.

Pekara „Vuk“ iz Banjaluke imala je korpe u koje ste mogli ostaviti „Hljeb za kasnije“. Kažu, rado bi se ponovo odazvali akciji. Pozitivne reakcije i zainteresovanost pokazali su vlasnici nekoliko pekara u Hercegovini, kao i u Federaciji.

Ideje, zainteresovanost, dobre primjere prakse, kao i volju imamo… Onda, šta čekamo?

Ostavite komentar