Pas nije stvar!

0

Preveliki broj pasa i mali broj udomitelja svakako je jedan od problema sa kojima se suočava Bijeljina, ali brojni drugi gradovi širom BiH, no, zahvaljujući udruženjima koja vode brigu o zaštiti napuštenih životinja, broj napuštenih pasa koji lutaju ulicama je manji. Jedno od takvih udruženja je svakako i Udruženje za zaštitu životinja “Aska” iz Bijeljine, koje je tokom svog djelovanja uspjelo udomiti nekoliko desetina napuštenih pasa i tako ih spasilo  uličnog života ili u krajnjem slučaju sigurne smrti.

Piše: Nataša Mihajlović

Nekolicina volontera koje uglavnom čine žene, prije nekoliko godina okupila se oko zajedničke ideje da napuštenim i ugroženim životinjama pruže adekvatnu pomoć, sklone ih sa ulice, pronađu udomitelje i tako im obezbijede što bolje uslove za život.  O tome da oni vrijedno brinu o njima, svjedoči i činjenica da mimo svojih redovnih obaveza svakodnevno ulažu velike napore da prikupe novčana sredstva kako bi im obezbijedili hranu, kao i veterinarsku njegu kada to zatreba. No, kako i sami kažu, u nedostatku donacija, često i oni sami snose troškove vakcinacije štenaca ili kupovine hrane, ističući da se nerijetko susreću sa neprijatnim situacijama kada ljudi ne žele da doniraju novac za vakcinu jer štene nije lijepo ili rasno.

Uprkos njihovim naporima da napuštenim šapama obezbijede bolje uslove za život, često se suočavaju sa brojnim problemima, među kojima je pronalazak udomitelja što nije nimalo lak posao, upravo zato jer ljudi često ne žele da udome odrasle pse ili su mišljenja da su samo rasni psi vrijedni pažnje.

“Većina ljudi misli da su samo rasni psi vrijedni pažnje i da samo oni mogu da nauče nešto, međutim, u ovom azilu postoji mnogo mješanaca koji su izuzetno inteligenti i privrženi i koji se vrlo lako mogu prilagoditi porodici. Mi često ljudima pokušavamo da objasnimo da pamet psa ne zavisi od njegove rase”, priča nam jedna od aktivistkinja ovog udruženja.

Prostor u kojem trenutno zbrinjavaju napuštene životinje je jako mali, i u njega može stati tek 20-ak odraslih pasa. Kako kažu, ponekad su prinuđeni da odraslog psa koji je bolestan ili star odvedu na uspavljivanje kako bi mogli primiti 2-3 šteneta, te su zbog toga iskoristili priliku da upute apel Gradskoj upravi da pokažu malo više volje i obezbijede adekvatan prostor za zbrinjavanje napuštenih životinja.

“Ljudi koji vode ovaj grad trebalo bi da obrate malo više pažnje na problem zbrinjavanja napuštenih životinja i da  obezbijede sredstva za izgradnju pravog azila u kome bi mogli smjestiti 200-300 pasa i mačaka, ovo je sve nekako privremeno, da bi došlo troje štenadi jedan veliki pas nažalost mora da ode”, navode iz udruženja, ističući da su neizmjerno zahvalni firmi Dragstes koja im je besplatno ustupila na tri mjeseca jednu od nekadašnjih štala PD Semberije, gdje su mogli da privremeno sklone povrijeđene pse ili one za koje u određenom trenutku nije bilo mjesta u azilu.

Oni takođe navode da ljudi često imaju pogrešnu percepciju o njima, misleći da oni rade za državu i da imaju neku korist od rada u udruženju, što zapravo nije tačno. Svi oni su tu dobrovoljno i većinu svog slobodnog vremena provode upravo brinući o usamljenim životinjama, među kojima je sve veći broj onih koji su nebrigom vlasnika dospjeli na ulicu.

Prije nekoliko dana našli su se u vrlo neprijatnoj situaciji kada su ostali bez hrane, pa su bili prinuđeni putem Fejsbuk stranice uputiti apel kako bi drugi ljudi donirali nešto novca za kupovinu. No, kako uvijek ima dobrih ljudi, vrlo brzo su uspjeli prikupiti sredstva, a nekoliko njih je lično donijelo pakete hrane te su tako uspjeli da stvore malo zaliha za naredni period.

Ono na šta su svakako ponosni je to da opet velika većina ljudi podržava njihov rad i pomažu im sa donacijama, među kojima su i dvije žene iz Velike Britanije koje im s vremena na vrijeme uplate novac za kupovinu hrane i pomažu u pronalasku udomitelja.

“Uspostavili smo saradnju sa dvije žene iz Velike Britanije,  i one često doniraju novčana sredstva za hranu, a preko njih smo uspjeli udomiti šest pasa koji su ovdje po mišljenju nekih ljudi važili za agresivne, međutim bilo je suprotno i oni sada žive srećno u Velikoj Britaniji”, navode aktivisti  ovog udruženja.

Kako kažu, ono na šta bi pojedini građani svakako trebalo da obrate pažnju je to da nauče da prave razliku između šintera i azila, jer ukoliko pozovu šintere pas će završiti na eutanaziji, bilo da je u pitanju štene ili odrasla jedinka. Pored toga, oni takođe apeluju na vlasnike pasa da imaju u vidu da pas nije stvar, već biće koje ima osjećanja i  koje istinski pati kada je zapušteno i zaboravljeno.

Ostavite komentar

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.