Smanjujete li vlastiti otpad?

0

Sve veća potreba ljudi za konzumiranjem dovela je do ekspanzije različitih proizvoda na tržištu, a samim tim i do stalnog povećavanja količine otpada. U prosjeku jedna osoba svakog dana napravi 1,8 kg smeća. Svaki pojedinac sa malo pažnje i promjenom životnih navika može doprinijeti poboljšanju situacije.

Piše: Anja Zulić

Odvajanje otpada i recikliranje predstavljaju jedan od načina, a najvažnije je da se svako potrudi da smanji količinu vlastitog otpada. Na koji način možemo to postići govori za eTrafiku Iva Miljević, iz Centra za zaštitu životne sredine.

“Tako što u prodavnici nećemo uzeti nepotrebne kese, uzećemo proizvod koji sadrži manje ambalaže ili manje slojeva ambalaže, proizvod čija je ambalaža podložnija razgradnji i sa manje štetnog uticaja na prirodu. Ono što predstavlja korak nakon prevencije, jeste ponovna upotreba – kupićete proizvod čiju ambalažu možete reciklirati ili ponovno upotrijebiti“, govori nam ona.

Procesom reciklaže smanjuje se zagađenje i opterećenje životne sredine jer se već korištene sirovine uvode u ponovnu upotrebu. Ambalažni otpad je svaka ambalaža ili ambalažni materijal koji ostane nakon što otpakujemo proizvod i odvojimo ga od ambalaže. To mogu biti različiti materijali, od papira i plastike, preko metala, do drveta i tekstila. Kada govorimo o reciklaži najčešće su u pitanju papir, plastika, staklo i metal, mada se reciklira i elektronski i električni otpad, otpadne gume i slično.

“Time čuvamo prirodne resurse, smanjujemo količinu otpada koji završava na deponijama, štedimo energiju i novac. Takođe, ostaci od biljaka i životinja čine čak oko 40% čvrstog otada koji proizvodimo, a predstavljaju čistu sirovinu koja svojim razlaganjem daje kvalitetnu zamlju – humus, koji možemo koristiti za uzgajanje cvijeća, voća i povrća“, objašnjava nam Iva.

Za razgradnju konzervi i plastike u prirodi potrebno je da prođe 500 godina, dok se organski otpad, papir i pamuk razgrade za šest mjeseci, a jedan opušak razgradi se za dvije do pet godina.

Da bismo uticali na stvaranje društva u kojem odbačene stvari nećemo tretirati kao smeće, već kao sirovine koje ćemo ponovo vraćati u tehnološke procese, neophodno je proces edukacije o reciklaži i pravilnom upravljanju otpadom započeti od malih nogu kako bi se stekle ispravne navike.

“Otpad je izuzetno važan dio naše svakodnevnice, a veliki broj ljudi nije ni svjestan koliko je to zapravo vrijedan resurs, a kako negativan uticaj ima njegovo nepravilno upravljanje i na nas i na našu životnu sredinu”, govori naša sagovornica.

Koliko je korisno recikliranje zna Jovana Abramović, studentkinja zdravstvene njege koja je počela reciklirati prije godinu dana.

“Djevojka sa kojom sam živjela je reciklirala, pa sam i ja odlučila da budem dio toga. Osjećala sam se bolje kad znam da radim nešto dobro za okolinu. Odvojiti nekoliko sekundi za razdvajanje otpada nije naporno, ali mnogo znači. Smatram da bi svi trebali reciklirati otpad, jer sigurno ne želite posljedice gušenja naše planete u smeću”, govori Jovana za eTrafiku.

Zbog nepostojanja reciklaže država je pored ekonomskog gubitka, i u bespotrebnom gubitku resursa i zdrave životne sredine.

“Stepen odvojenog sakupljanja korisnih komponenti otpada u Republici Srpskoj (papir i karton, plastika, staklo, metal i dr.) je veoma nizak (oko 1,3 % prerađenog otpada od ukupno sakupljene količine komunalnog otpada). Dakle, najveći dio komunalnog otpada, završava na deponijama“, objašnjava Iva. U regionu taj procenat je iznad 15%, a u zemljama EU oko 50%.

Međutim, postavlja se pitanje nakon što taj otpad razdvojimo, šta se dalje dešava sa njim? Zašto neka naselja imaju posebne kontejnere, a neka ne? Postoji li u Republici Srpskoj uopšte pogon za reciklažu? Koliko se novca gubi nerecikliranjem otpada? Odgovore na ova pitanja iz Ministarstva za prostorno uređenje, građevinstvo i ekologiju RS nismo uspjeli dobiti.

Kako naša sagovornica Iva govori, u Republici Srpskoj ne postoji jedinstven pogon za reciklažu ambalažnog otpada.

“Krajem protekle godine u Banjaluci je na snagu stupio novi LEAP (2016-2021.) koji sadrži krucijalne aktivnosti za uspostavljanje baze pravilnog prikupljanja i selekcije otpada, kao i reciklaže. U planu je, između ostalog, i izrada plana sakupljanja reciklabilnih komponenti komunalnog čvrstog otpada“, govori nam ona.

Ovo je veoma važna tematika na kojoj se treba raditi, i za koju je pored vremena i ulaganja veoma važna saradnja svih relevantnih i zainteresovanih pojedinaca i institucija, škola, NVO sektora i Ministarstva.

“Da bi ovaj sistem funkcionisao, neophodo je obezbijediti i povezati sve karike u lancu upravljanja otpadom – s jedne strane, razviti sistem razdvojenog prikupljanja otpada, obezbijediti postrojenja za preradu otpada i reciklažu i pronaći dalji put sirovine koja nastaje, a s druge strane – konstantno raditi na edukaciji i promociji pravilnog upravljanja otpadom uz konstantan monitoring, kako pojedinaca tako i preduzeća koja proizvode otpad”, zaključuje u razgovoru za eTrafiku Miljevićeva.

Ostavite komentar