Jedanaest javnih preduzeća u Republici Srpskoj potrošilo je za tri godine 3,2 miliona maraka za reprezentacije i 1,1 miliona maraka na medijska oglašavanja. Najveće pojedinačne troškove napravile su Šume Srpske koje su pojele, popile i poklonile 1,1 milion KM, dok je Elektroprivreda RS za oglašavanje tokom 2014, 2015. i 2016. godine izdvojila 215.000 KM, pokazalo je istraživanje portala Capital.ba i Transparency International u Bosni i Hercegovini.
Vlade na svim nivoima gotovo svakodnevno traže pozajmice od stranih finansijskih institucija a pritom nekontrolisano troše novac svih građana BIH, odnosno njenih entiteta. Transparentnost i opravdanost potrošenog kapitala su nepostojeće u ovom slučaju.
„Podaci agencije Transparency International i poslovnog portala Capital.ba koji se odnose na reprezentaciju i medijsko oglašavanje javnih preduzeća su obuhvatili samo 11 javnih preduzeća i pokazuju zaista nesrazmjerno trošenje”,navela je Ivana Korajlić iz agencije Transparency International.
Do koje mjere seže bahatost javnih preduzeća govori podatak o kupovini alkoholnih i bezalkoholnih pića, toplih napitaka, reklamnog materijala u vrijednosti od nekoliko hiljada maraka, aparata za vodu, novogodišnje galanterije u iznosu od 4874 konvertibilne marke…, napominje se da mnoga javna preduzeća nisu željela da dostave podatke o troškovima reprezentacije i medijskih oglašavanja.
Siniša Vukelić, urednik poslovnog portala Capital.ba je istakao da se javna preduzeća nalaze u situaciji da se njima rukovodi kao da su privatno dobro i da je ovo istraživanje potvrdilo sumnje da se novac građana između ostalog troši na podršku strankama, zapošljavanje stranačkih kadrova i rodbinske veze, te da se lojalnim medijima daju milioni maraka koji služe za kupovanje njihove lojalnosti ili marketinškog prostora koji njihove stranke poslije koriste u predizbornim kampanjama.
Podaci dobijeni od određenih preduzeća nisu istovjetni sa podacima koji se nalaze u revizorskim izvještajima. Medijsko oglašavanje je u najvećem broju slučajeva netransparentno jer su postupci na osnovu kojih se zaključuju ugovori između preduzeća i oglašivača najčešće konkurentski. Svrsishodnost samih troškova se često stavlja i iznad potrošenog iznosa. Konačne cifre o troškovima javnih preduzeća nemoguće je znati jer pojedina preduzeća ne žele dostaviti podatke a podaci drugih nisu istovjetni onima u finansijskim izvještajima. Javna preduzeća u BIH našla su novi način da izbjegnu transparentno sklapanje ugovora o javnim nabavkama i da poslove daju firmama koje su im politički ili na neki drugi način bliske pri čemu se sklapa više ugovora manjih vrijednosti sa jednim ponuđačem bez obaveze objavljivanja tendera. Ugovori najčešće idu na štetu javnih preduzeća kako bi se pogodovalo nečijim privatnim interesima.
Izvor: Transparency International BIH, Capital.ba
