Napadi panike mogu biti jedan od najstrašnijih simptoma anksioznih poremećaja, kao i jedan od najčešće pogrešno shvaćenih. Oni često uključuju osjećanja straha i predosjećaja da će se nešto loše dogoditi, ali se razlikuju od osobe do osobe. Dok neki ljudi hiperventiliraju i plaču, drugi budu tihi i izoluju se, pa se čini da je ljudima koji pate od napada panike nemoguće pomoći ukoliko ga i sami niste iskusili.
Piše: Zorana Stojičić
U Sjedinjenim Državama je preko 40 miliona ljudi pod uticajem anksioznih poremećaja, stoga je važno znati kako napad panike izgleda i kako pomoći bliskoj osobi ako pati od istog. Donosimo vam iskustva 20 ljudi koji panične napade proživljavaju na različite načine.
Ovo su njihovi odgovori
1. „Voljela bih kada bi oni razumjeli da ja ne znam šta ga uvijek prouzrokuje ili šta tačno da učinim da ga zaustavim. Jedino što znam je da ga imam, i najbolji način da mi pomognu je da me drže za ruku u tom trenutku.”- Shanice A.
2. „Voljela bih kada bi moji prijatelji znali koliko su napadi panike iscrpljujući. Nakon što me napad prođe, zavisno od ozbiljnosti, ponekad budem iscrpljena danima ili se osjećam da mi je potreban san odmah nakon napada.”-Aurora W.
3. „Besmisleno je kada mi neko kaže ‘samo prestani misliti na to’, i ‘moraš prestati dozvoljavati da te stvari toliko pogađaju’, kao da je moj izbor da se osjećam mučno, slabo i prestrašeno da ću se onesvijestiti.”- Mary M.
4. „Kada bi ljudi barem razumjeli zašto otkažem dogovor u zadnji trenutak, i zašto bih radije ostala kod kuće nego išla u gužvu na žurku. Voljela bih da znaju da se neću osjećati bolje ako izađem van kuće, naprotiv biću gore.”- Kitana W.
5. „Da bar razumiju da ja ne mogu da kontrolišem moje panične napade. Oni često dođu iznenada i neočekivano, tada trebam prostora da dišem i uvjerim se da sam na sigurnom. Vratiću se kad budem bolje, obećavam.”- Michelle H.
6. „Volio bih da ostanu tu i nakon napada, ali i da mi daju prostora da se oporavim. Kada imam napad izgubim kontrolu, postanem nemiran, iznerviran i moj um nema granica. Najgore je ovo objasniti nekome tokom napada.”-John N.
7. „Volio bih da znaju da me to što me grle i drže za ruku ponekad može učiniti klaustrofobičnim i dodatno pogoršati situaciju. Trebam ih da samo sjede u sobi sa mnom i daju mi prostora.”- Abi N.
8. „Kada bi barem razumjeli koliko je to uvijek zaista zastrašujuće. Koliko god paničnih napada da iskusim, svaki je užasavajući – nikada se ne smanje i ne olakšaju. Nikada se ne naviknete, čak i kada shvatim šta se fiziološki dešava, ne mogu učiniti da se osjećam udobno.”- Kristen G.
9. „Nemojte se iznervirati kada vas isto pitanje pitam deset puta, jer pokušavam uvjeriti svoj um da ne umirem.”-Crystal K.
10. „Ne želim da me sažaljevaju ili se osjećaju loše zbog mene. Želim samo da budu tu za mene, daju mi oduška, puste me da plačem i da ne odustanu od mene.”- Ashley C.
11. „Ne izaziva ih samo jedna stvar. Tu je mnoštvo stvari koje se pokrenu brzo jedna za drugom i ne mogu se zaustaviti. To je i fizički i emocionalno iscrpljujuće.”- Wrae S.
12. „Nekada kada imam panični napad, ne hiperventiliram uvijek, ne vrištim, ne galamim i ne paničim. Ponekad budem tiha, izolujem se, sledim se i ostanem sama sa svojim nametljivim mislima, dok osjećam kako moje srce pokušava iskočiti iz grudi. Čak i u tim trenucima kada izgleda da me to ne pogađa tako strašno, osjećam da se udaljavam unutar sebe. To što izgledam ok, ne znači da zaista i jesam.”- Alissa O.
13. „ Ne pomaže ako se ukaže na moje vidljive simptome. Vjerujte mi, ja sam ih bila svjesna mnogo prije vas. Vidim ruke koje se tresu, osjetim ushićenje i svjesna sam blagog zamuckivanja u mojim riječima.”- April C.
14. „Kada me panični napad pogodi u javnosti voljela bih da razumiju da se ne osjećam dobro i da se moram skloniti iz te situacije. Ponekad se toliko uspaničim da pomislim da ću se onesvijestiti. Mrzim kada ljudi to ne shvate ozbiljno i misle se ‘samo minut’ i ja ću biti dobro i zaboraviću to. Nije zbog pažnje, nije jer mi je dosadno, jednostavno se osjetim kao da umirem i moram da izađem iz te situacije.”-Kerryn S.
15. „Željela bih da shvate da sam to još uvijek ista ja, ništa oko moje ličnosti se nije promijenilo. Samo možda otkažem planove u kratkom roku ili budem tiha dok se borim sa svojom nervozom, ali samo mi dajte vremena da se oporavim od napada. Ja sam još uvijek ja. Ovo stanje me na mijenja kao osobu, ono je samo nuspojava mog mentalnog poremećaja i treba mi da to shvatite.”- Staci J.
16. „Panični napadi nisu uvijek hiperventiliranje van kontrole. Ponekad se ljudi u punom amfiteatru na predavanju od pola sata koncentrišu isključivo na vaše disanje, a vi jednostavno morate tako.”- Madelynn W.
17. „ Kada imam napad, ako možete, nađite mi slušalice ili me izbavite dalje od ljudi, to će pomoći. Voda je dobra. Tiho, konstantno provjeravanje je takođe dobro. Pokušajte reći nešto poput ‘znam da sada nije ok, ali možemo se izboriti sa ovim’. Skrenite mi pažnju.”- Will M.
18. „Voljela bih da moji prijatelji razumiju da me to ne čini čudovištem i da me ne definiše kao osobu- panični napadi su jednostavno nešto sa čim moram da živim.”- Savannah W.
19. „Ne pretjerujem, nije to samo loš dan. Postane mi jako teško fizički da dišem, čak i da mislim. Čini mi se da se sva moja energija fokusira na to da se održim od lijeganja na pod i spavanja.”- McKenna G.
20. „ Volio bih kada i oni sami ne bi počeli da paniče i ispituju me pitanja na koja ne znam da odgovorim ni sebi.”- Nicola B.
Anksioznost svako doživljava drugačije, a ovaj članak je utemeljen na iskustvima pojedinaca.
