Volter će jednom reći: „Naša bijedna vrsta je tako napravljena, da oni koji hode po dobro utabanoj stazi uvijek kamenjem gađaju one koji pokazuju drugačiji put”. Mase iz osjećaja komfornosti i prihvaćenosti često slijede liniju manjeg otpora, ne pokušavajući da razbiju stereotipe ponašanja većine. Generacije društva preuzimaju okvire tradicionalnih, društvenih i socijalnih normi, a često je to fundament na kom je gotovo nemoguće utemeljiti sve one nove  koje se kose sa već ustaljenim. A te ‘nove’ danas se nerijetko ogledaju u izražavanju seksualne orijentacije i slobode, gdje pripadnici LGBTTIQ populacije nailaze na nerazumijevanje, odbacivanje i maltretiranje od strane okoline. 

Naše sagovornice svjedoče o teškoćama održavanja istopolnih veza u današnjem patrijahalno nastrojenom društvu, te govore sa kakvim se sve preprekama suočavaju jer mu ne pripadaju.

„Shvatila sam da ne mogu biti osoba koja će živjeti u strahu i prepustiti svoj život ljudima koji se ne bi usaglasili oko onoga što jesam, trebam i želim. Gradim zasebne svijetove kroz romantične odnose, izolovane od vanjskog svijeta, i sebično ih čuvam nekada. Nisam u potpunosti aut zbog svojih roditelja. Ne želim da oni trpe poglede i komentare, ali nisam ni potpuno sakrivena od svega. Linija je uvijek između posljedica ili otkrivanja da su granice samo u mojoj glavi, a prilagođavanje društvu samo puko egzistiranje“, kaže Marijana Š.

Česti razlozi propadanja istopolnih veza jesu upravo suzdržavanje i strah od potencijalnog odbacivanja od strane roditelja, prijatelja i okoline. Dešava se da zbog toga LGBTTIQ osoba ipak ostvari vezu sa hetero osobom, samo jer tako ostaje prihvaćena i sigurna.

„Ako su obje osobe u vezi aut, tu je  rizik od drugih ljudi, od napada i odbacivanja. Ako nisu, onda veza može da pati zbog gušenja u strahu i sakrivanju. Moj lični stav je da je najrizičnije bježati i sakrivati se, prilagođavati se većini i biti mediokritet ako to jednostavno nisi. Život je puno više, a blesavo je propuštati ga. Sa druge strane opasno je sakrivati se od društva da smo tu. Time podržavamo njegovo odbijanje da prihvati da silom ne smanjuje broj LGBTTIQ osoba i da tim forsiranjem neminovno pravi štetu“, naglašava Marijana.

Jako malo LGBTTIQ osoba u BiH je aut, a većina njih poznanstva stiče preko interneta. Nažalost, druge opcije skoro da i ne postoje.

„Nikada nisam morala da se krijem u potpunosti, ali mi nije išlo u prilog da svima bude očigledno da sam u homoseksualnoj vezi. Ne dopada mi se ideja da idem pored osobe koju volim i da u tim našim momentima ona mora trpiti dobacivanja, izazivanja, bilo kakav vid maltretiranja. Tražim zlatnu sredinu zbog mira tog odnosa jer potpuno sakrivanje bi me gušilo“, govori ona.

Nedostatak slobode im najteže pada, te su automatski kvalifikovani kao osobe manje vrijednosti, samo iz razloga što je njihova seksualna orijentacija drugačija, i ne poklapa se sa vrijednostima i stavovima drugih ljudi.

„Dvije osobe kojima je u potpunosti jasno zašto su zajedno, šta da očekuju i zašto je njihova veza vrijedna borbe, svakako na minimum uspijevaju svesti uticaj okoline. Društvo je jako bitno jer uključuje našu porodicu, prijatelje, poslodavce i tu lako može doći do konflikta ako mislite da dugujete da drugima inhibirate emotivni i seksualni dio sebe, ili ako vam je prioritet da budete prihvaćeni jer to većinom nije slučaj“, objašnjava Marijana.

lgbt ljubav (3)

Ipak, stanje se mijenja. Neke LGBTTIQ osobe prosto odbijaju da ćute i kroz autovanje daju svoj doprinos zajednici. Prihvatanje stvarnosti takve kakva ona jeste, kao i činjenice da su LGBTTIQ osobe moraju biti sasvim ravnopravan dio zajednice olakšalo bi samo funkcionisanje društva. Svijest o njihovom postojanju i dalje nije dovoljno visoka, ali zato stepen njihove degradacije od strane društva ne jenjava.

„Moguće posljedice me jako mnogo sputavaju da uživam, ali i da stupam u veze, jer je na prvom mjestu strah od svega lošeg što može da se desi osobi koju volim, različite torture i fizičko nasilje. Usuđujem se reći da sve to ubija sreću veze. Iskreno, osjećam se kao ptica u kavezu jer ne mogu da poljubim djevojku dok sjedimo, šetamo negdje. Jednostavno nije fer. Volim je, ponosim se time, a ne mogu. Jadno“, govori nam Amina Imamović.

Suzdržavanje jednog ili oba partnera može mnogo uticati na vezu, ali najbitnije je ipak razumijevanje među njima, jer oni sami grade svijet u kom žive i bitno je da se ne suzdržavaju sami pred sobom. Jedna od najrizičnijih, ali i najboljih situacija jeste kada su obje osobe u vezi aut. Samim tim su svjesne šta ih čeka, ali i oslobođene straha. Nažalost, prisutan je veliki strah od nenamjernog autovanja i sramoćenja u javnosti, pa se većina odlučuje ostati u sjenci.

„Mislim da je  teže biti u vezi koja je obznanjena okolini. Ionako je strejt parlgbt ljubav (2)ovima teško u vezama, kada smo gej još je teže. Svakako postoje mnoge prednosti toga,  napokon bi se moglo disati otvoreno, ali realno koliko god postoji prednosti toliko postoji i mana, ako ne i više. I hetero veze podliježu nekakvim ograničenjima, ali ne podliježu istoj vrsti kao i mi. Imaju slobodu koja je formirana heteronormativima, dok gej sloboda ne bi smjela biti formirana, oni imaju privilegiju uživati u njoj dok je mi nemamo. Nepravedno jeste, ali to se polako mijenja“, optimistična je Amina.

T. A. ističe strah kao najveću prepreku slobodi i uživanju u vezi, zbog čega joj mnogo toga donosi stres.

„Dešava se da i najobičnije stvari, kao što su šetnja sa partnerkom ili odlazak u kafić, doživljavam veoma stresno, posebno onda kada dođe do javnog izražavanja emocija, što je u suprotnosti sa vladajućim stavom da naša ljubav treba da se krije u četiri zida“, ističe ona, dodajući da kada je u pitanju obznanjivanje ljubavne veze, često može doći do problema i međusobnog nerazumijevanja, tim više ukoliko jedna strana to želi, a druga ne.

U toj situaciji osoba koja je aut može da se osjeća povrijeđeno, poniženo i manje voljeno, dok osobu koja nije aut muči osjećaj krivice. U takvim situacijama bitno je komunicirati i shvatiti drugu stranu i situaciju u kojoj se nalazi, te ne shvatati to kao lični problem, nego problem homofobije u društvu.

Naše sagovornice ističu da veza u kojoj se izostavi proces autovanja može biti lišena pozitivnih procesa poput samopoštovanja, samopouzdanja, iskrenosti prema sebi i drugima, osjećaja slobode, te mogućnosti stvaranja prijateljskog okruženja u kojem će osobe biti prihvaćene takve kakve jesu. Okolnosti su teške, ali baš kao i u hetero vezama, ljubav je ta koja  pobjeđuje sve.

Tekst nastao u saradnji sa Sarajevskim otvorenim centrom, u sklopu MATRA programa Ambasade Kraljevine Nizozemske.

eTrafika.net – Zorana Stojičić

Napiši komentar