„Kada sam prijateljima rekla da me privlače žene, svi su me napustili. Ostala sam sama, svi su prekinuli kontakt sa mnom. Trebalo mi je nekoliko godina da smognem snage da to ponovo uradim, ali i dalje ne govorim javno o svojoj seksualnoj orijentaciji.“ Ovako je za portal eTrafika.net A. K. (22) opisala reakcije ljudi kada im je rekla da je lezbejka.
Za razliku od nje, M. B. (27) i M. Š. (23) koje su u vezi skoro tri godine, nikada nisu imale problema zbog svoje seksualne orijentacije. Prijatelji i okolina su ih prihvatili bez ikakvih problema.
„Primijetila sam da me privlače žene u nekim ranim godinama puberteta. Većina mojih poznanika, prijatelja, kao i moja mama znaju za to. Nisam nikad imala neprijatne situcije zbog toga, barem ne direktno“, kaže M. B.
M. Š. je sa 16-17 godina počela eksperimentisati sa djevojkama, a kada je napunila 20 shvatila je da je ustvari one privlače, pa je tada prvi put i bila u vezi. Za razliku od svoje djevojke, njeni roditelji ne znaju da je lezbejka.
„Za mene znaju svi prijatelji, dosta kolega sa fakulteta i sestre, samo još želim da to kažem roditeljima, ali me je strah. Nikad nisam imala problema i ne plašim se osude, ali jednostavno biram kome ću reći za to“ govori nam M. Š.
Kako kažu, kada zajedno izađu u grad većina ljudi misli da su par, ali nisu sigurni jer nježnosti svode na pokoji zagrljaj, pogled ili poljubac u obraz.
Mržnja, predrasude i strah dovode do toga da veliki broj homoseksualaca živi u heteroseksualnim odnosima, jer se plaže da vode život onako kako oni to žele. Međutim, izvršni direktor Sarajevskog otvorenog centra (SOC) Saša Gavrić ističe da je to bio problem neke starije generacije, te da su pripadnici LGBT zajednice danas dovoljno osnaženi da se suoče sa problemima u društvu i ne ulaze u heteroseksualne odnose, jer će na taj način unesrećiti i sebe i ljude oko sebe.
Prema njegovim riječima, ne postoje podaci o tačnoj veličini LGBT zajednice u BiH, jer se to niti mjeri niti popisuje.
„Postoje razna istraživanja širom svijeta koja su se bavila tom tematikom u kome iznosu su prisutne LGBT osobe. Pokazalo se da se ta cifra kreće između 6 i 15 odsto, dok se 10 odsto uzima kao neka okvirna cifra. Neovisno koliko tih ljudi ima, oni zasigurno predstavljaju jednu dovoljno veliku grupu, ne radi se tu o nekoliko stotina ljudi, već i brojčano dovoljno velikoj zajednici koja zaslužuje pažnju države. Jedna zajednica samo zato što je mala ne znači da ne zaslužuje podršku vlade i prihvatanje od samog društva“, govori Gavrić.
Najčešće predrasude prema LGBT zajednici su da one uopšte ne postoje, da se radi o svega nekoliko ljudi, da su „uvezeni“ sa Zapada, da se homoseksualnost svjesno bira, da je to bolest, da su te osobe nesposobne da grade psihološke i emotivne odnose, te veliki broj predrasuda vezanih za medikalizaciju i pravljenje bolesti od toga.
„Sve to se zasniva na činjenici da LGBT osobe nisu dovoljno vidljive u našem društvu i da se nije još uvijek pokazalo da su one prisutne u svim sferama. Iz toga proizilaze najveći problemi poput nasilja. Tu je verbalno nasilje i uništavanje imovine, te nasilje prema samoj osobi. Drugi problem je sama diskriminacija, ljudi gube posao, budu diskriminisani u školi i vrijeđani. To se sve dotiče ljudskog dostojanstva. Ako ne možete izaći na ulicu i dobiti posao samo zato što se gej ili lezbejka, vaše postojanje je ugroženo. Isto je značajno i sklapanje zajednice sa osobom istog pola, ali nije na istom nivou kao nasilje i diskriminacija“, navodi on.
U sklopu SOC-a djeluje i pravno savjetovalište, gdje im građani prijavljuju slučajeve diskriminacije i kršenja ljudskih prava. Broj takvih slučajeva raste sa porastom vidljivosti LGBT tema.
„Znamo za mnogo veći broj slučajeva diskriminacije i kršenja ljudskih prava nego što se ljudi nama obraćaju. Boje se da će biti javno deklarisani ako nam se obrate. Diskriminacija je centralni problem, a mi smo uočili diskriminaciju u obrazovanju i na radnom mjestu“, priča Gavrić.
Koordinatorka programa u SOC-u Lejla Huremović rekla nam je da 10. decembra šetaju sa drugim nevladinim organizacijama kako bi ukazali na probleme sa kojima se svakodnevno susreću. Ipak, naglašava da marš nije uvod u Paradu.
„Cilj je da marširamo sa drugim ljudskopravaškim organizacijama i pokažemo državi da su razna ljudska prava ugrožena. Tu su Romi i Romkinje, LGBT osobe, osobe sa invaliditetom… Cilj je da se ujedine svi oni nad kojima se vrši svakodnevna diskriminacija i nasilje, i da zajedno pokažemo da je taj broj osoba jako veliki, da bi država trebala reagovati i baviti onime čime bi se primarno trebala i baviti“, kaže Huremovićeva.
Prilikom rada na raznim projektima, zaposleni u SOC-u nisu primijetili da se kolege iz drugih udruženja prema njima ponašaju na drugačiji način. Međutim, kada se radi o državnim institucijama, priča je sasvim drugačija.
„Što se tiče države, često naiđemo na negativne odgovore, ne javljaju se, ne prime nas sa dobrodošlicom. Institucije od kojih očekuješ da će imati razumijevanja ne odgovore ti na faks, pismo, mail, telefonski poziv… Jednostavno nas ignorišu. Jednom smo obišli svih 25 ambasada u Sarajevu, prikupili potpise od svi ambasadora i odnijeli im. Ponovo nismo dobili odgovor“, navode oni.
SOC je ove godine sproveo istraživanje na području BiH o problemima sa kojima se susreću LGBT osobe. Upitnicima se ispitivalo kako osobe neheteronormativnog rodnog i polnog identiteta, i seksualne orijentacije žive u Bosni i Hercegovini – koje osobe iz njihovog okruženja znaju za njihove LGBT identitete i da li podržavaju, da li su, i gdje, doživjele diskriminaciju i nasilje, kako su se odnosile prema takvom vidu ugrožavanja svojih ljudskih prava, kako su reagovali društvo i pravni sistem…
Učestvovalo je 545 osoba, a rezultati pokazuju da su diskriminaciji najviše izložene lezbejke starosti od 20 do 30 godina, a čak 74% njih doživjelo je neprijatnosti u vezi svoje seksualne orijentacije. Zatim slijede homoseksualci iz iste starosne kategorije (69,8%), dok je 61% biseksualnih osoba doživjelo neki vid diskriminacije.
„U BiH, najčešća diskriminacija LGBT osoba odvija se na institucionalnom nivou, jer je zakonima BiH LGBT osobama onemogućeno sklapanje braka ili registrovanje zajednice, usvajanje djece, pristup socijalnom i zdravstvenom osiguranju partnera, nasljeđivanje i sva prava koja na osnovu priznavanja zajednice života (bračne ili vanbračne) pripadaju heteroseksualnim parovima. Diskriminacija LGBT osoba obično je motivisana njihovom seksualnom orijentacijom i/ili rodnim identitetom. Predrasude usmjerene prema ovim osobama rezultiraju homofobijom, bifobijom i transfobijom. Važno je istaći da je u mnogim slučajevima diskriminacije ili nasilja dovoljno da osoba izgleda kao gej, trans, queer ili lezbejka da se nad njom vrši nasilje“, navodi se u istraživanju.
Mjesta prebivališta osoba obuhvaćenih istraživanjem
Prema starosnim kategorijama, u istraživanju je najviše učestvovalo osoba koje imaju između 20 i 30 godina (68,9%), zatim one koje imaju 31 i više (18,1%), a najmalobrojnija je grupa osoba koje imaju do 19 godina (9,9%).
Najviše nasilja trpe homoseksualci (69%), zatim lezbejke (62,5%) i biseksualne osobe (više od 50%).
Diskriminacija se ne prijavljuje u čak 93,8% slučajeva. Kao razlozi najčešće su se navodili strah od posljedica i toga da će drugi saznati za njihovu seksualnu orijentaciju, te nepovjerenje u policiju, institucije i pravosuđe. Jedan od odgovora bio je „pretrpjela sam izrugivanje u par navrata jer nisam u situaciji da mijenjam posao“, dok je jedan muškarac napisao da se radilo o tome da je školska psihologinja pokušala da ga izliječi, pa je prekinuo posjete njoj. Takođe, među odgovorima ispitanika navedeno je da se diskriminacija dešava i u institucijama kojima bi trebala prijaviti.
„Tri osobe su diskriminaciju prijavile nevladinoj organizaciji koja se bavi ljudskim pravima, tri osobe su to uradile pri Kancelariji Ombudsmana za ljudska prava u BiH, dvije su prijavile advokatu, a deset osoba su dopisale da su nekom drugom prijavile diskriminaciju – donatoru organizacije, organizatoru Zagreb Pridea, pedagogu, policiji, te školskom psihologu. Samo su tri slučaja diskriminacije bila procesuirana, jedan proces još uvijek traje, a 23 slučaja koja su bila prijavljena nisu bila procesuirana nikada. Samo je jedan slučaj završio uspješno, a jedan još uvijek traje, dok su ostali procesi riješeni nekim drugim putem.“
Ombudsman BiH Jasminka Džumhur potvrdila je u junu ove godine na okruglom stolu „Dobre prakse i politike u borbi protiv homofobije“ održanom u Sarajevu da u bh. zakonima postoje slabosti koje treba unaprijediti.
„Kada govorimo o LGBT pravima u BiH sa aspekta zakonodavstva možemo reći da postoji određeni mali napredak u smislu da su doneseni zakoni o ravnopravnosti spolova i zabrani diskriminacije, iako u samom definisanju njihovih prava ovi zakoni još uvijek imaju slabosti koje bi trebalo unaprijediti. Najveće slabosti u sistemu su ipak primjena zakonodavstava ne samo u pogledu LGBT populacije nego generalno kada govoimo o ljudskim pravima. Iako je zakon o diskriminaciji u BiH donesen u 2009. godini, nažalost još uvijek nije zaživio u praksi. Svaki ovakav projekat doprinosi da se širi spoznaja države da osigurava prava svakoj osobi bez obzira na njegovu ili njenu specifičnost“, istakla je ona.
Nažalost, istraživanje je pokazalo i da porodica nije najbolje mjesto za traženje podrške kada se radi o LGBT pitanjima.
„Težina ovog podatka ukazuje na hitnost udruženog djelovanja nekoliko oblasti – od adekvatnog medijskog predstavljanja LGBT osoba, preko revizje školskih udžbenika gdje se još uvijek, ponegdje, piše o homoseksualnosti kao bolesti, do transparentnog stava države kada je zaštita prava LGBT osoba u pitanju. Paralelno udruženo djelovanje na podizanje svijesti društva može dugoročno, neposredno ili posredno, uticati i na smanjenje porodičnih konflikata i jačanje porodice kao mjesta prve emotivne i svake druge podrške.“
Odnos porodice, prijatelja i kolega
Međutim, da bi sistem funkcionisao potrebno je da LGBT osobe primjenjuju institucionalne mehanizme, što je, kako se pokazalo prilikom istraživanja, prije eksces nego praksa.
Uticaj medija jako veliki
Kako kažu, jako je bitno na koji način ih mediji tretiraju, jer upravo oni šalju poruku javnosti. Prvi problem je što LGBT teme shvataju senzacionalistički i izještavaju o njima na taj način. Zatim, tu je i pogrešna terminologija.
„Već dvije godine aktivno pratimo medije i radimo press kliping. Radili smo analizu medijskog izvještavanja i napravili priručnik za novinare. U njima su uvredljivi termini koje oni koriste i za koje misle da nisu uvredljivi, a onda im dali alternativu, termine koje bi trebalo da koriste“, kaže nam Huremovićeva, i dodaje da sa novinarima rade mjesečne info sesije kako bi im omogućili da ih otvoreno pitaju šta god žele. Pokušavaju ih animirati i putem nagrade za najbolje kontinuirano izvještavanje o LGBT temama.
„Naš uticaj je ograničen, ali činjenica je da se broj tekstova udvostičio. To nisu više vijesti da je Elton Džon dobio trećeg sina, već teme koje su u vezi sa BiH, pa se i tu vide pomaci. To su još uvijek mali, ali konkretni koraci. Svi ti članci su pozitivni i zaista profesionalno odrađeni. Reagujemo na negativne članke, kontaktiramo urednika i pokušavamo mu objasniti zašto je to pogrešno napisano. Ukoliko ne reagujemo, novinari će misliti da je to što su napisali ispravno i ponoviće tu istu grešku“, objašnjava Gavrić.
U njihovom priručniku za profesionalno izvještavanje o LGBT temama navedeni su termini koji su uvredljivi za tu populaciju, a kao alternativa dati su oni koji se smatraju politički korektnim.
Uvredljivo Preporučljivo
homoseksualizam homoseksualnost, homoseksualne osobe, gej, gej muškarac/lezbejka, gej osoba/ljudi, LGBT osobe/ljudi/zajednica
legalizacija homoseksualnosti dekriminalizacija homoseksualnosti
homoseksualni odnos/veza/par/seks veza/par/seks ili gej/lezbejski par/veza/seks
seksualne sklonosti seksualna orijentacija
gej/homoseksualni životni stil gej/lezbejski život
priznao da je gej/lezbejka/biseksualna osoba otvoreno gej/lezbejka/biseksualna osoba
ili deklarisani gej/lezbejka/biseksualna osoba
posebna/specijalna prava jednaka prava/zaštita
ono-ona-on, to-taj-ta, trandža, hermafrodit transrodna/interseksualna osoba
peder, pederčina, pederko, tetkica, homo,
lezba, lezbača, muškarača, muškobanjasta, homić,
trandža, žene koje mrze muškarce, hermafrodit
devijantno, disfunkcionalno, bolesno, perverzno,
poremećeno, destruktivno, zastranjujuće, nenormalno
(eTrafika.net – Vanja Stokić)
