Nebriga vlasti, pasivnost mladih i izrabljivanje “na crno” – Recept za katastrofu!

0

Bosna i Hercegovina je sredinom godine sa svojih 547.300 nezaposlenih, uzela na sebe neslavan rekord i postala prva po nezaposlenosti u Evropi, prema podacima Uprave za ekonomsko planiranje BiH! Ogroman dio ove brojke – 57,9% odnosi se na mlade, koji se pored katastrofalnog stanja u društvu suočavaju i sa sve zastupljenijim radom “na crno” kao i sa svojom pasivnošću.

“Ne postoji kontinuirana akcija od strane vlasti da bi se pokušalo riješiti pitanje nezaposlenosti u ovoj zemlji, premalo je poteza u tom pravcu i generalno nema rezultata. Sve uglavnom ostaje na priči, jer vlasti govore i možda zaista i rade nešto u tom pravcu ali se to trenutno ne vidi na terenu”, rekao je za “eTrafiku” ekonomski analitičar Miloš Todorović i dodao da se trenutno u pozitivnom kontekstu mogu izdvojiti samo pojedini međunarodni projekti koji podstiču zapošljavanje, te omogućavanje Vlade RS pripravnicima da steknu potrebne kvalifikacije a nekad i stalno zaposlenje na radnom mjestu na kojem su odradili pripravnički staž.

Nerealna raspodjela sredstava

U prilog neozbiljnog pristupa ovom gorećem problemu govore i mala ulaganja na podsticanje nezaposlenosti mladih, što možemo vidjeti na primjeru Banjaluke.

Prema Zakonu o omladinskom organizovanju i važećoj Omladinskoj politici RS prioritetna oblast od interesa za mlade ovog entiteta jeste oblast zapošljavanja. Nezaposlenost mladih koja je mnogo veća u odnosu na druge starosne kategorije zahtijeva potrebu “trenutnog, sistematskog i multifunkcionalnog djelovanja na različitim nivoima”.

U Banjaluci prema podacima Zavoda za zapošljavanje u 2012. godini bilo je 18.315 nezaposlenih lica koja su aktivno tražila posao, od čega 5.264 mladih do trideset godina starosti. Naravno, ne treba zaboraviti da broj lica evidentiranih kod Zavoda nije ni prilbližno ukupnom broju nezaposlenih, obzirom da ima i onih koji nikada nisu bili evidentirani.

Iako su zvanično naveli da je podsticanje zapošljavanja mladih u samom vrhu gradskih vlasti, izdvajanja iz budžeta ovog grada ne odaju takav utisak. Naime gradske vlasti su kao primarne stavke za poboljšanje života mladih izdvojili obrazovanje, kulturu i fizičku kulturu na koje je izdvojeno 27 miliona KM i zaštita životne sredine na koje će se potrošiti 12,4 miliona KM.

Nasuprot ovih skoro pa 30 od ukupno 45,5 izdvojenih miliona KM, sredstva od 1,2 miliona KM izdvojena za zapošljavanje mladih i 700 hiljada KM za stambenu politiku su više nego skromna!

Pored očite nebrige vlasti i njihovog neprestanog izbjegavanja da se istinski uhvate na realizaciji gorućeg problema – nezaposlenosti, portal “eTrafika” obratio je pažnju na još dvije veoma bitne stvari – sve veća pasivnost mladih i potpuna životna predaja, te rad na crno i izrabljivanja tih istih mladih.

Pasivnost mladih

Centar za razvoj karijere (CERK) u februaru 2012. godine, na uzorku od 303 apsolvenata i budućih  diplomaca u Banjaluci, pokazalo je da čak 91% mladih završava fakultet bez da su imali ikakvu praksu ili radna iskustva koja bi im poslužila na budućem radnom mjestu.

Ovo je potvrdilo i istraživanje koje je sproveo portal “eTrafika.net” na uzorku od 100 visokoobrazovanih nezaposlenih osoba do 30 godina starosti koji su fakultet završili na Univerzitetu u Banjaluci. U upitniku 61 osoba se izjasnila da aktivno traži posao, dok je njih 39 priznalo da se “prepuštaju slučaju”.

Takođe, 27% njih nema spremljenu bigrafiju, a većina tj. 60% nema aktivno znanje ni jednog stranog jezika, što je danas jedan od uslova gotovo svakog poslodavca.

Intenzitet traženja posla trebao bi igrati glavnu ulogu prilikom zapošljavanja, međutim pored i više nego teške situacije u društvu i pasivnost mladih nosi određenu odgovornost za njihov težak položaj.

“Naravno da mi smeta trenutno stanje u društvu i polažaj nas mladih u njemu, ali i mi mladi trebamo pogledati istini u oči i preuzeti odgovornost – pasivni smo, u većini slučajeva lijeni, život roditeljima na grbači se uopšte i ne smatra spornim. Samo se sjedi po kafanama, kuka kako su plate male, svi bi odmah par hiljada da zarađuju”, ističe novinar Stevan Lulić za naš portal.

lijenost

I mladi da se suoče sa svojom odgovornošću

“Zlatne” godine za volontiranje, usljed mnogobrojnih zloupotreba, su izgleda iza nas, jer gotovo 40% ispitanika je u potpunosti izbacilo takvu mogućnost kao stepenicu do dolaska do stalnog zaposlenja, međutim ono što je možda i najalarmantnije jeste spremnost čak 63% visokoobrazovanih mladih  na kupovinu radnog mjesta.

„Tolika spremnost mladih i obrazovanih ljudi na kupovinu radnog mjesta je razočaravajući i zaista tužan podatak za jedno društvo. Međutim, kod nas vlada suficit radnih mjesta, sem možda u oblastima matematike i fizike, a ne nazire se mogućnost otvaranja novih. Kada na to dodamo ogroman broj neadekvatno zaposlenih jer je poznato da je društvo duboko ogrezlo u korupciju, nekako razmišljanje tih mladih postaje logično, jer oni koji su kupili posao to otvoreno pričaju, neki poslodavci otvoreno traže i mladi se predaju tom začaranom krugu“, prokomentarisala je rezultate ankete sociolog Biljana Milošević.

Međutim Milošević navodi da koliko god bila kritična trenutna situacija mladi bi je morali kad tad sasjeći, iskristalisati ili bar umanjiti negativnu praksu, jednom riječju napraviti džumbus, jer ako se odbace ideje kao što je npr. kupovina radnog mjesta polako će doći do čišćenja društva i pobunom će se stati u kraj robovskom odnosu koji danas vlada.

„I za opadanje interesovanja za volontiranje mogu imati razumijevanje ali zaista smatram da je takav stav loš jer sticanjem iskustva raste samopouzdanje, te će se kasnije vidjeti i rezultati“, navela je Milošević.

Ispitanici su u anketi trebali navesti i minimalnu platu za koju bi radili u struci, i došli smo do podatka da tek svršene fakultetlije bez početnih 610 KM ne bi ni uzimali u razmatranje ponudu poslodavca.

Dugoročne posljedice nezaposlenosti i rad na “crno”

rad na crno

Rad na “crno” – mladi obrazovani ljudi najveće žrtve teške ekonomske situacije u zemlji

 Iz “Mreže mladih sindikalaca jugoistočne Evrope” upozorili su na najnegativnije dugoročne posljedice po radno sposobne mlade ljude koji su nezaposleni ili primorani da rade na “crno”.

Osnovni problem je nepostojanje sigurnih finansija što se odražava na nemogućnost rješavanja stambenog pitanja, što dalje otežava odluku za osnivanjem porodice. Zato se može reći da su mladi ugrožena kategorija u ekonomskom smislu.

“Mladi obrazovani ljudi, u čije školovanje je društvo uložilo ogroman novac, zbog teške ekonomske situacije i velike nezaposlenosti pristaju da rade bez ikakvog ugovora sa poslodavcem i po bilo kakvim uslovima, te tako postaju najveće žrtve teške ekonomske situacije u zemlji”, rekao je jedan od članova i osnivača Adis Tabaković.

U svom izvještaju iz “Mreže mladih sindikalaca jugoistoče Evrope” ističu problem “radnog iskustva” koje svi poslodavci traže, a mladi nemaju prilike da ga steknu.

“Kako da steknem radno iskustvo kada svi poslodavci samo da bi nekom pružili priliku da rade za njih traže osobe koje imaju po nekoliko godina staža”, pita se diplomirana ekonomistkinja Maja Antonić  i dodaje da je više od tri godine provela u volontiranju i da u trenutku kada puni 27 godina više ne može sebi dozvoliti da i dalje od roditelja “uzima za kafu i cigarete”, te da intezivno razmišlja o odlasku u inostranstvo.

I oni koji rade na “crno” tj. bez uplate poreza i doprinosa u BiH nisu u ništa boljem položaju, a prema podacima Agancije za rad i zapošljavanje (ARZ) krajem 2012. bilo je 200 hiljada osoba, od čega ogroman broj mladih.

Osim što ova praksa šteti državi jer samo u RS prema podacima Saveza sindikata RS ona republiku košta 15 miliona KM mjesečno, posebno se treba osvrnuti i na one koji su se našli u ulozi “potrošne robe”.

Zaposlenim “na crno” radni staž nigdje se ne evidentira, ne uplaćuje im se zdravstveno i penziono, rade mnogo više nego što zakon dozvoljava, svakog trenutka mogu dobiti otkaz, te su suočeni sa brojnim pritiscima za minimalnu platu koja nije u skladu sa njihovom stručnom spremom. Mnogi nemaju ni minimalnu platu već rade besplatno u nadi da će ih poslodavac zadržati, ali poslije određenog vremena uglavnom budu odbačeni.

“Ogorčen sam. U roku sam završio žurnalistiku sa odličnim uspjehom, volontirao i radio honorarno još za vrijeme studija te na taj način stekao ogromno iskustvo koje je nedostajalo mojim kolegama iz generacije koji tokom studija nisu radili u medijima. To mi je omogućilo da se za veoma kratak period izdvojim i dobijem zavidan prostor u jednom banjalučkom mediju. Međutim, to nije značilo i zavidne uslove”, ističe dvadesetsedmogodišnji Banjalučanin koji je istakao da je svjestan povezanosti ključnih ljudi medijskih kuća, te da bi objavljivanje njegovog identiteta “trajno ukopalo njegov i ovako nezavidan položaj”.

Ističe da ne bježi od posla ali i da sebi više neće dozvoliti da ga iskorištavaju.

“Na početku sam volontirao, što mi nije bilo teško jer sam svjestan da i poslodavac mora prvo provjeriti kvalitet radnika prije stalnog zapošljavanja. Obim posla je rastao, radno vrijeme je veoma rijetko bilo osam sati a češće po nekoliko sati više, radilo se i vikendima a plata rasla od 150 do 300 KM koliko je iznosila nakon trogodišnjeg rada u toj firmi, koje je naravno bilo bez prijave”, ističe on i dodaje da nakon otkaza koji je dao, niko nije “ni trepnuo” te da je “njegovo nezadovoljstvo u ovom trenutku neopisivo” i da ne zna da li više da se i okušava u profesiji koju je izabrao “kao životni poziv i koju je nekad neizmjerno volio”.

 

 

eTrafika.net – Ognjen Tešić

Ostavite komentar

*