Bošnjaci u Banjaluci bez osnovnih ljudskih prava

0

Ljudska prava u Bosni i Hercegovini ugrožena su u mnogim oblastima, a primjeri Bošnjaka povratnika na teritoriju grada Banjaluke pravo su oličenje takvog stanja. Iako će tek predstojeći popis pokazati koji je tačan broj Bošnjaka povratnika u Banjaluku, činjenica je da ta brojka nije zanemariva, kao što nisu zanemarivi ni problemi sa kojima susreću.

Zapošljavanje je trenutno jedan od najvećih problema Bosne i Hercegovine, a predstavnici Bošnjaka povratnika u Banjaluku tvrde da je u njihovom slučaju ovaj problem još izraženiji. Predsjednik Udruženja povratnika u Banjaluci, Kemal Gunić, kaže za eTrafiku da pripadnici ove populacije nemaju apsolutno nikakva prava na zapošljavanje što automatski dovodi u pitanje i njihovu egzistenciju. Tvrdi i da gradske vlasti kao i nadležne institucije na entiteskom nivou uopšte nemaju sluha za njihove probleme.

„Tri godine zaredom ispred našeg Udruženja konkurišemo u Ministrarstvu za izbjegla i raseljena lica  sa projektima kojima bismo zaposlili preko stotinu povratnika Bošnjaka u Banjaluku, ali do sada nismo dobili nijedan fening. Stanje je pogoršano od 2004. godine jer od tada u gradskoj skupštini Banjaluke nema nijednog odbornika Bošnjaka ili Hrvata povratnika. Grad nam nimalo ne pomaže, a dešava se da se neki administrativni poslovi, kao što je dobijanje građevinske dozvole, u našem slučaju dodatno oduže i koštaju znatno više nego inače, što nas još više boli“, rekao je Gunić za naš portal.

Delegat u Klubu Bošnjaka u Vijeću naroda RS, Šefket Hafizović, smatra da u Bosni i Hercegovini nisu riješena ni pitanja konstitutivnih naroda, a da su problemi građana kao pojedinaca priča za sebe. Tvrdi da je, uprkos ustavnom i zakonskom uporištu, implementaciju ovih prava jako teško sprovesti u stvarnosti. On takođe smatra da je nezaposlenost jedan od velikih problema, a pored toga tu su ekonomski faktori pa čak i bezbjednost Bošnjaka povratnika na teritoriji sa većinskim srpskim stanovništvom.

„Kada je u pitanju ekomski aspket, tzv održivi povratak, u našoj državi zakon dođe kao ‘vesela sveska’. Mnogi kompetentni stručnjaci saglasni su u vezi sa činjenicom da je ovakvo stanje neodrživo, kao i da je neophodna intervencija stranaca koji treba da preduzmu radikalne poteze, jer u suprotnom ova zemlja, a samim tim i povratnici odoše u nepovrat. U ovakvoj strukturi države ne može ni postojati politička volja da se pomogne povratnicima jer se sve gleda kroz entitetsku, nacionalnu i stranačku politiku. Takođe, značajan je i psihloški apekt, gdje se Bošnjaci kao žrtve zločina vraćaju na teritoriju koja ima administativno teritorijalni okvir čije su institucije u ime naroda činile zločine nad pripadnicima njihove nacionalnosti. Postoje grčevi kojih se ne mogu osloboditi, ali je borba za osnovnu egzistenciju potisla borbu za sve ono što predstavlja kršenje elemantarnih ljuskih prava Bošnjaka povratnika. Političari igraju na nacionalnu kartu što je kod nas svakodnevnica i takvim ponašanjem raspiruju međunacionalnu vatru“, smatra Hafizović.

Predsjednik Helsinškog odbora za ljudska prava Republike Srpske, Branko Todorović, saglasan je sa stavom da su na nivou odnosa većina prema manjini evidentni mnogi problemi, dodajući da je na individualnom nivou- odnos čovjeka prema čovjeku, veliki broj primjera solidarnosti, podrške i razumijevanja.

„Takvi problemi imaju korijen u vladajućim politikama, gdje manjine, u ovom slučaju povratnici, žive kao građani drugog reda. Bez obzira na prava koja postoje na papiru, u praksi se ona ne ostvaruju. Drugačiji je odnos administracije i lokalne uprave prema povratnicima, i oni takvim ponašanjem nastoje da natjeraju te manjine da se asimiluju sa većinskim stanovništvom, ali da ih i potisnu sa teritorije. Povratnici su uglavnom suočeni sa neprihvatanjem sredine, gdje se često, naročito kod mlađe populacije, dešava da oni odlaze i napuštaju mjesto u koje su se vratili, dok starija populacija većinom ostaje i suočava se sa problemima koji im se tu dešavaju. Rekao bih  da je ovakvo stanje odraz političkog šovinizma u Republici Srpkoj, koje postoji od njenog osnivanja, samo su igrači zamijenjeni. Činjenica je da kod nas postoji neka prećutna diskriminiacija koja čini da se povratnici ne osjećaju dobrodošli, a za takvo stanje  ne treba kriviti samo  lošu ekonomsku situaciju“, priča Todorović za naš portal.

Psiholog Srđan Puhalo, koji se bavio istraživanjima etničke distance u BiH, kaže da je jedan  od osnovnih problema lošeg položaja Bošnjaka u Banjaluci stalni pritisak političkih elita na ovu nacionalnu grupu koju predstavljaju kao opasnost za Republiku Srpsku. On smatra da političari u Bošnjacima ne vide veliko izborno tijelo i da zbog toga ne mare mnogo za njih, zbog čega su oni prepušteni da žive na marginama društva.

“U Banjaluci je osnovni problem što Bošnjaci nemaju političku moć i tako ne mogu da utiču na odluke koje se njih tiču. Pored toga mnogi političari iz Srpske nemaju sluha za njihove probleme, najviše zbog toga što im oni ne donose glasove. Ono što ohrabruje je činjenica da se jaz između nacija gubi kada se radi o međuljudskim, odnosno komšijskim ili poslovnim odnosima. Ipak, moramo biti realni i reći da se Bošnjaci u Banjaluci, kao i u cijeloj RS suočavaju sa mnogim problemima, najviše zbog stereotipa koji se još uvijek serviraju Srbima od strane političkih elita”, zaključio je Puhalo.

Evidentno je da je problem Bošnjaka povratnika u Banjaluku samo preslikano stanje kakvo imamo u cijeloj Bosni i Hercegovini gdje se manjinski narodi bore za osnovna ljuska prava, dok  političari upravo na podrgijavaju međunacionalne netrpeljivosti skupljaju bodove za svoje kampanje. Povratnicima ostaje pitanje za razmišljanje koji dio države mogu da nazovu svojim, da li onaj gdje su se rodili, odrasli, stvorili imovinu, ili onaj u koji su protjerani i u kojem su počinjali život ispočetka.

(eTrafika.net)

Ostavite komentar

*