LGBT ispovijest: Ljudi lakše prihvataju lezbejke nego homoseksualce

0

LGBT populacija u BiH nailazi na velike probleme sa okolinom, te su primorani da svoje opredjeljenje i nagone drže u tajnosti. Međutim, naišli smo na djevojku koja sa tim nema problema. Ona svoju gej orijentaciju ne skriva i odlučila je da to podijeli i sa nama.

Osmjelila si se na ovaj intervju da bi javno progovorila o svom životu kao LGBT osobe. Šta misliš kako će okolina reagovati na tvoju ispovijest?

Što se mene lično tiče, ja sa tim stvarima nemam problema jer je okolina primorana da me poštuje zbog epiteta opasnih tipova koju smo stvorili moj pokojni otac i ja, i malo ko se osmjeli da mi uputi neku uvredu. Postoji, naravno ponekad neko dobacivanje što je zanemarivo, dok moji prijatelji imaju velike probleme, naročito ako su muškarci.

Kako si započela svoju avanturu sa djevojkama?

Razočarala sam se malo više u muškarce, obično to tako krene. Momak sa kojim sam bila se ponašao užasno prema meni, a inače sam imala mnogo problema i razočarenja sa muškim rodom. Kada sam otišla na more nakon toga, desilo mi se da se kroz šalu poljubim sa djevojkom i svidjelo mi se. Tada to nisam ozbiljno shvatala.

Na koji način je to preraslo u ozbiljne odnose?

Djevojka sa mora zvala se Monika. Upoznale smo se u jednom klubu. Počelo je pričom, plesom, i kasnije nam se desio taj poljubac. Sve mi je to nekako bilo simpatično i izazovno, prvi put i čudan, stran osjećaj. Ponašali smo se kao da sam je momak a ona djevojka, kasnije smo počeli da se dotičemo ozbiljnijih tema. Počela je priča o seksu, na koji način bi to mogli da izvedemo jer ja to ništa nisam znala.

Kako se u tom periodu okolina ponašala prema tebi?

Na moru je to opet bilo prihvatljivije, ali kad sam se vratila ovde bilo mi je prilično teško, bilo je i meni teško da priznam da jesam to što jesam, ali vremenom kako sam sve ozbiljnije ulazila u to stvari su se promijenile. Zaista mi nije bio problem ni da priznam to sebi ni drugima, nisam imala nikakvog straha jer je to jednostavno tako, to je priroda i sve je normalno.

Da li si se susretala sa iskustvima drugih djevojaka ili muškaraca koji su poput tebe? Da li su oni imali problema sa okolinom u Banjaluci?

Što se tiče djevojaka, u razgovoru sa mojim drugovima, poznanicima, shvatila sam da svi bolje prihvataju dvije djevojke nego dva muškarca. Moji drugovi, muškarci, koji su gej orijentacije imaju jako velikih problema sa tim, ne smiju to da kažu u javnosti, moraju da se ponašaju onako kako njima ne bi odgovaralo, radi društva. Društvo ih ne prihvata takve, dok su djevojke mnogo  prihvatljivije. Muškarce čak i uzbuđuje kad vide dvije djevojke. Njima se to uvijek sviđa, prolaze im misli kako bi oni sa njima mogli i tako… Gej djevojke imaju puno manje problema od gej muškaraca.

Kako si reagovala kada si vidjela dva muškarca u kontaktu?

Reći ću ti svoje iskustvo. U društvu se našao jedan gej par. Društvo me je upozorilo na to da su tu dva  „nastrana“ momka. Uopšte to nisam ozbiljno shvatala jer sam mislila da to neće iznijeti u javnost. Mi smo svi to prihvatili u društvu. Prvi put kad sam ih vidjela da se ljube bila sam totalno pogubljena, ništa mi nije bilo jasno i samo sam molila Boga da neko iz kafića ne izlupa i mene i njih. Međutim, kada sam se okrenula oko sebe, niko nije obraćao pažnju, svi su se normalno ponašali. To je bilo na početku. Poslije kako sam ulazila u druženje sa njima izgubio se osjećaj neprijatnosti.

Kako ljudi reaguju kada im kažeš ili kada saznaju za tvoje opredjeljenje?

Ispočetka im je sve to neobično, ali sada mene već znaju i kod mene je sve to normalno prihvaćeno. Ispočetka je bilo: „Kako ćeš poslije, danas-sutra trebaš imati djecu, pa porodica, pa sramotiš…“ Vremenom su prihvatili to što jesam, da imam djevojku. Ali ispočetka sam imala velikih neprijatnosti, bilo mi je neugodno jer moraš prvo sebi priznati šta si, šta postaješ, pa tek onda drugima. Bitno je da sam priznala sebi: „Da, ja sam nastrana, imam djevojku“.  Kad priznaš sebi možeš i drugima, nije problem. Neko to zaista prihvati onako kako jeste, a neko se pretvara da bi bio OK sa mnom, a priča iza leđa.

Kako pronalaziš djevojku u patrijarhalnoj sredini?

To sve počne jednim poljupcem, u šali onako. Kad izađeš u kafiće vidjećeš da se mnoge djevojke ljube. Počinje sa šalom, zezanjem u društvu, nastavi se dopisivanjem i onda se desi da mi djevojka otkrije da je gej. One to uglavnom kriju dok kod mene to nije slučaj. Kasnije se i one opuste, krenu prvi poljupci u društvu. Prilično je teško naći djevojku jer se one stide toga upravo zbog uticaja sredine.

Da li si u svom djetinjstvu osjećala nešto prema ženama?

Da, to mi se desilo u prvom osnovne, moja drugarica iz drugog odjeljenja mi se jako sviđala, ali tada to nisam shvatala pa me je prošlo. Tek godinama poslije, nakon raznih razočarenja osjetila sam ponovo nešto prema djevojkama i bilo mi je sasvim u redu šta osjećam za njih.

Kakvi su tvoji planovi za budućnost?

Veliki! Moja majka mi je postavila pitanje kako ću u budućnosti. Rekla mi je da želi unuče od mene, a ja imam djevojku. Medicina je sve savremenija, muškarce sam potpuno izbacila iz seksualnog života te planiram umjetnu oplodnju. I za sve to imam podršku majke. Želim da stvorim jednu normalnu porodicu sa svojom budućom bračnom saputnicom.

Šta kaže ostatak porodice?

Svi znaju, ali se pretvaraju da ne znaju. Najviše je to zbog bake jer je baka starija žena i zbog drugačijeg pogleda na svijet ne bi to mogla da prihvati. Ostale moj život ne zanima, osim što očekuju dijete. U početku je bilo malo trzavica, ali su vremenom to svi prihvatili. Ponekad se desi da neko ko ne zna nešto ružno kaže, ali kasnije kad shvate izvinjavaju mi se.

Ti si svjesna da si jedna od rijetkih. Šta misliš uopšte o LGBT situaciji u BiH? Kakvo je tvoje viđenje svega i da li će se nešto promijeniti u budućnosti?

Ja ovo okruženje još uvijek smatram zaostalom sredinom, ljudi ne gledaju svoja posla. Sve se vrti oko nasilja, i svega što ide uz to, dok je to na zapadu prihvatljivije i ljudi tamo normalno žive. Normalno je da dvije žene imaju dijete i da budu u braku, a to dijete bude strejt osoba. Ja i da nisam to što jesam prihvatila bih jer je to samo jedna uskraćena ljudska sloboda. To nije ništa neljudski i neprirodno.

(eTrafika.net – Bojan Mijatović)

Ostavite komentar

*