„Kada sam rodila svoga Nikolu, doktori su digli ruke od njega. U Beogradu su mi rekli da dođem na kontrolu za osam mjeseci, a i ja sam mislila da neće preživjeti. Na kontroli su me pitali čime ga hranim, ko s njim radi i šta, jer nisu mogli povjerovati da je to isto dijete koje sam odnijela kući. Tada mi je doktor rekao ‘Gospođo, ako odlučite da ga liječite, od danas ste službeno mrtvi’“, počinje svoju priču Radmila Šainović, majka mladića koji ima cerebralnu paralizu.

Piše: Snježana Aničić

Upornost,  traženje rješenje, optimizam i borbenost su riječi koje bi najbolje opisale ovu majku. I kada je bilo najteže, nije razmišljala da digne ruke od svoga sina, a sve kako bi on bio srećan.

„Meni su rekli ‘ostavi ga u Trapistima, idi kući i rađaj drugo dijete’. Nisu to čarape, da sam čekala šta mogu dobiti, moj sin nikada ne bi bio kod kuće“, priča Šainovićeva.

Nikola sa majkom Radmilom

Iako nema psihičkih smetnji, komplikacije prilikom rođenja ostavile su trajne posljedice na sedamnaestogodišnjeg Nikolu Šainovića iz Dervente. Majku su pred porod poslali na carski rez u Doboj, ali je doktor odlučio da ga ne napravi „jer nema potrebe“. Zbog greške ljekara, Nikola ispašta cijeli život.

Nekontrolisani pokreti cijelog tijela, komunikacija očima i nepokretnost su posljedice teškog porođaja.

„Moj sin je veći, više razmišlja. Sporazumijevali smo se asocijacijama i pantomimom, što me je natjeralo da tražim tražim rješenje i ne odustajem. Šta bi on sve napisao ili rekao, a ne može“, kaže Šainovićeva.

Prošle godine Nikola je dobio svoj Tobii komunikator, kompjuterski softver koji omogućava komunikaciju očima. Upravo njegov uređaj je prvi takav koji je prisutan u obrazovnom sistemu Srpske.

„Mi smo počeli komunikaciju očima. Nije on jedini, znala sam da mora da postoji nešto u svijetu što bi mu pomoglo. Prvo sam kod jednog momka vidjela da ima neki ekran na kolicima, pa sam prišla da pitam. Rečeno mi je da je nabavljen u Americi, a to mi je potvrdilo da ipak postoji nešto što bi pomoglo i mome Nikoli“, govori Šainovićeva.

Preko društvenih mreža, vidjela je da je momak iz Hrvatske dobio svoj prvi Tobii. Odlučila je da sazna kako ga je nabavio.

„Stupila sam u kontakt sa njegovom majkom, objasnila mi je kako su došli do njega i šta njen sin sada može. Proslijedila mi je link stranice firme iz Rijeke, spojila me sa osobom koja je zadužena za to. Odmah smo sljedeći dan razgovarali preko Skajpa, jer su željeli da vide Nikolu. Rečeno mi je da treba vidjeti koji uređaj bi mu najviše odgovarao, jer može komunicirati slikama ili slovima, a ja sam željela slova kako bi progovorio“, sjeća se Šainovićeva.

Nikola sa roditeljima

Komunikator je napravila firma E-glas iz Rijeke, a koštao je oko 12.000 KM. Cijena ih nije spriječila da odustanu od nabavke, sve kako bi olakšali svakodnevni život i komunikaciju. Nakon dogovora sa mužem, Radmila je odlučila da krene sa prikupljanjem novca.

„Sama sam tražila pomoć, pola sam uspjela sama pribaviti, jer nisam mogla čekati da se nešto pokrene. Pomogli su nam naši prijatelji koji uvijek pomažu. Prilikom susreta sa načelnikom opštine, odlučila sam da i njemu kažem kako stvari stoje, a obećao je pomoć kada dobijem potrebne informacije koliko novca je potrebno“, kaže ona za eTrafiku.

Ova majka ističe da su razmišljali i o kreditu, sve opcije su bile otvorene, samo kako bi Nikola dobio ono što mu je potrebno.

 

Napredak vidljiv i u školi

Nikola je učenik u Centru za djecu i omladinu sa smetnjama u razvoju „Budućnost“, a trenutno pohađa peti razred.

„On nije išao u školu dok nismo počeli sa pomagalima. Nisam htjela da samo sjedi i gleda, jer to nije škola, htjela sam da uči. Nikola je sve svoje ocjene zaslužio, odgovara matematiku i srpski, crta za likovno. Zna slova, slaže kraće riječi“, ponosno objašnjava majka.

Nikola sa učiteljicom Suzanom

Kako kažu, imaju sreću sa učiteljicama, jer su se maksimalno posvetile, zbog čega im je lakše. Trenutno im je cilj da nauče da priča, a oboje se nadaju da će to uspjeti i ostvariti.

„Uređaj je pomogao da okolina vidi da Nikola dosta toga zna, jer ljudi nisu vjerovali da on zna tablicu množenja i slično. Mnogi su dolazili da vide kako on radi, ima svoj YouTube kanal, piše mi na Viber, a sve to radi bez moje pomoći, što je mnoge iznenadilo“, priča Šainovićeva.

Početak težak i za Nikolu, ali i za roditelje

Nakon što su uspjeli da nabave Tobii, trebalo je uložiti vrijeme i trud kako bi se uspjelo svladati njegovo korištenje. Šainovićeva kaže da je početak zaista bio težak, ne samo za Nikolu, nego i za roditelje.

„Na početku smo se svi živcirali. Imao je glavobolje, puno je razmišljao, boljele su ga oči. Osim toga, puno se počelo tražiti od njega, a on nije navikao na takav ritam. Bio je zabrinut da li će on moći sve što se od njega očekuje“, govori majka i napominje da je sada mnogo lakše i da Nikola radi dosta brže.

Nije poznato koliko osoba na području RS treba ovakav uređaj, a porodica Šainović kaže da im se niko nije javio kako bi se raspitao gdje i kako mogu da ga nabave.

Učesnik Međunarodne konferencije za asistativnu računarsku opremu

Sedamnaestogodišnjak je prošle godine bio učesnik na Međunarodnoj konferenciji za asistativnu računarsku opremu, koja se održavala u Zagrebu. Bio je jedini predstavnik iz Bosne i Hercegovine.

Nikola na konferenciji

S obzirom na to da je na konferenciji bio veliki broj stručnjaka iz te oblasti, odlučili su da saznaju odgovore na pitanja koja ih zanimaju. Stručnjaci su imali zamjerku na to što se komunikator nalazi na stolu, smatrali su da treba da bude na kolicima. Kada su vidjeli nekontrolisane pokrete, shvatili su da je komunikatoru mjesto na stolu.

I dok Nikola sa nestrpljenjem čeka da nauči pričati, majka sa osmijehom i ponosom kaže da je njen sin jedno srećno i zadovoljno dijete, uprkos poteškoćama koje ima.

Kako Nikola uči pomoću komunikatora, možete pogledati u videu.

Napiši komentar