Vrijeme kada mediji pokušavaju privući što više publike, bore se za opstanak i zaradu, dok profesionalnost potiskuju na drugu stranu. Sve češće se postavlja pitanje dokle su spremni ići kada su djeca u pitanju. Kada se pojave u medijima, djeca su prikazana većinom stereotipno. Uglavnom preovladavaju priče o zlostavljanju djece, djeci sa ulice i slično.
U posljednje vrijeme se sve više govori o medijskoj pismenosti u BiH. Koliko bi ona promijenila trenutno stanje objasnila je prof. dr Tatjana Duronjić sa Fakulteta političkih nauka u Banjaluci.
„Medijska pismenost je veoma važan kulturni momenat, podjednako važan i za one koji rade u medijima i za javnost. Kad je riječ o djeci, onda govorimo o sposobnosti razumijevanja medijskog sadržaja i sposobnosti da nešto iz tog sadržaja naučimo ili čujemo neku informaciju koju možemo da upotrijebimo za nešto. Iz tih razloga bilo bi poželjno da se medijska pismenost izučava još u osnovnoj školi, kako bi djeca rano počela da razmišljaju šta sve medijska informacija može da znači i kako da je razumijevaju. Mala djeca, razumije se, treba što duže je moguće da sadržaje za djecu gledaju uz prisustvo roditelja ili nekog drugog odraslog lica. Samo na ovaj način se djeca štite od neželjenog sadržaja i stvara mala zrela publika“, objašnjava Duronjić.
Medijski sadržaj sadrži sve više fotografija, izvještaja i filmova sa pričama o zlostavljanima i zlostavljačima. Tome značajno doprinosi sve veći izbor programa, uključujući i strane programe i medije. Da ovakve vrste medijskog sadržaja formiraju određene modele ponašanja saglasna je i psihologinja Tamara Bjelić.
„Generalno govoreći, izloženost bilo kojem obliku nasilja utiče na psihofizički razvoj svakog djeteta. Ako znamo da mozak ne pravi razliku između stvarnih i zamišljenih slika, djeca izložena nasilju u medijima gube orijentaciju za dobro i loše, te formiraju izvitoperene vrijednosne sisteme. Sa druge strane, kako je jedan od osnovnih načina učenja kod djece učenje po modelu, postoji velika vjerovatnoća da će djeca kopirati situacije koje su do njih došle putem medija. Mogućnost prihvatanja nasilnih obrazaca ponašanja koja do njih dopiru iz medija povećava se kod djece koja su i u svom svakodnevnom životu okružena takvim obrascima ponašanja“, istakla je Bjelić.
Iako je Bosna i Hercegovina „bogata“ pravnim aktima koji štite djecu i njihova prava, djeca se sve češće pojavljuju u reklamama i predizbornim kampanjama. Primjer za iskorištavanje djece u političke svrhe je prošlogodišnji događaj televizije K3 iz Prnjavora. U program su puštene izjave djece koja zahvaljuju Obrenu Petroviću i Davoru Saviću, jer su im izgradili igralište.
Vijeće Regulatorne agencije za komunikacije BiH je 2015. donijelo Kodeks o audiovizuelnim medijskim uslugama i medijskim uslugama radija, u kome se jasno navodi da je zabranjeno korištenje maloljetnika u političke svrhe.
Sličan primjer dolazi i iz Dervente za vrijeme prošlogodišnjih izbora. Naime, kandidat za odbornika je na svojim „plakatima“ ispisao da će dio odborničke naknade pokloniti Udruženju roditelja i djece sa posebnim potrebama „Sunce“.
Prof. dr Tatjana Duronjić smatra da je veoma lako tome stati na kraj, primjenom zakona koji to zabranjuje.
„Pravna i medijska regulativa i na globalnom i na lokalnom nivou je veoma razvijena. Samo treba primijeniti zakone, konvencije i preporuke za tretiranje djece u medijima u politici i neće biti neželjenih slučajeva“, rekla je Duronjić.
Snimanje i prikazivanje reklama na kojima su djeca nije zakonski regulisano u BiH što podstiče njihovo iskorištavanje u marketinške svrhe.
Djeca, osim mogućnosti da vide kako su oni prikazani u medijima, razvijaju sliku medija. Prema riječima Bjelićeve, odgovornost je sa jedne strane na roditeljima, da upravljaju informacijama koje dolaze do djece. Drugi dio odgovornosti je na samim medijima i medijskim radnicima koji iz različitih motiva često podilaze najnižim ljudskim strastima i na taj način povećavaju rizik.
„U vremenu u kome živimo gotovo je nemoguće spriječiti pristup djeci različitim vrstama medija. Čak i kada bi postojali uslovi da to uradimo, prijeti opasnost da dijete bude izolovano od okoline i na taj način uđe u rizik razvoja asocijalnih oblika ponašanja. Svako vrijeme donosi svoje izazove. Tako je u vremenu u kome živimo izazov za roditelje da popunjavaju dječiju maštu sadržajima koji mogu biti korisni za buđenje i prepoznavanje njihovih interesa i razvoj sposobnosti, vrijednosti i stavova. Relativno lako se možemo složiti da u šarolikoj popunjenosti medijskog prostora postoji niz sadržaja koji mogu biti korisni za djecu. Zavisno od uzrasta i ličnih preferencija djece, tu je niz edukativnih sadržaja iz oblasti nauke, kulture, umjetnosti, sportski i drugi sadržaji dostupni roditeljima i djeci na svim vrstama medija, a posebno na internetu“, naglašava Bjelićeva.
Istraživanja pokazuju da se reklame sve češće obraćaju isključivo djeci i adolescentima, koji poslije vrše uticaj na roditelje prilikom kupovine.
Mediji se sve više pojavljuju kao eksploatatori, jer u vijestima i reklamama stvaraju provokativne predstave o djeci. Među brojnim negativnim uticajima koji mediji imaju na djecu, moguće je pronaći i pozitivne primjere. Prema riječima stručnjaka, dobar primjer su sportske emisije i prenosi sportskih događaja koji mogu pozitivno uticati na povećanje motivacije za bavljenje sportom kod djece.
Najčešće greške koje bh. novinari prave kada su u pitanju maloljetnici jesu otkrivanje identiteta djece koja su žrtve ili zlostavljači i objavljivanje fotografija na kojima se vide lica.
„Mediji ponekad prekorače granicu dobrog ukusa i osnovnih novinarskih načela i pravila profesionalne etike. Često se u produkciji medijskog sadržaja prednost pruži eksluzivnoj informaciji umjesto profesionalnoj normi. To, naravno, nije dobro ni za medij ni za publiku, jer se stvara iluzija da je to dio profesionalnog standarda. Da li su svjesni da to rade, ne znam, ali novinari sigurno znaju kad rade pod pritiskom, a kada su slobodni u svom radu“, priča Duronjić.
Pojavom interneta, mladi su izloženi velikom broju informacija i podataka, koji su često netačni. Takve informacije mogu kod djece stvoriti iskrivljen pogled na stvarnost, jer često nisu u mogućnosti napraviti razliku između istine i laži.
BiH je 2006. godine ratifikovala Konvenciju o sajber kriminalu Vijeća Evrope kojom se regulišu problemi u vezi sa korištenjem i prenosom informacija i podataka na internetu.
Kako podučiti dijete da bude kritično prema medijima?
Bjelićeva ističe da je to moguće kao i u svim drugim slučajevima u kojima roditelji utiču na načine ponašanja djece.
„Najbolji način da dijete prihvati neki model ponašanja je lični primjer roditelja. Ako roditelji vrijeme u kontaktu s medijima provode konzumirajući medijske sadžaje koji obiluju nasiljem i promocijom upitnih vrijednosnih i moralnih stavova, velika je vjerovatnoća da će i djeca slijedeći taj obrazac usvojiti iste modele ponašanja. Treba napomenuti da su mediji kanal i sredstvo komunikacije, a da je konačan izbor u krajnjoj liniji na regulatorima medijskog prostora široj društvenoj zajednici i roditeljima“, rekla je Tamara Bjelić.
Savjeti stručnjaka za roditelje
- o posljedicama skoro svakodnevno slušate u medijima, te je važno da u situacijama kada se pojave takve informacije, razgovarate sa djecom o njima
- saslušajte njihovo mišljenje i pomozite im da stvore što realniju sliku situacije
- kada je moguće, gledajte TV sa djecom
- uvedite raspored za radne dane u sedmici (posebno ako idu u školi)
- predložiti im druge aktivnosti
eTrafika.net – Snježana Aničić
[post_ender]
1 Komentar
U Banjaluci je tokom cijele predizborne kampanje za lokalne izbore, na nekoliko mjesta u gradu, stajao ogroman bilbord, sadašnjeg Načelnika odjeljenja za prostorno uređenje, tada kandidata, a na kojem je on sa ćerkicom. Ne sjećam se da je iko našao za shodno da ga kazni što iskorištava SVOJE dijete u političke svrhe.