Širom Evrope 18. oktobra obilježava se Dan borbe protiv trgovine ljudima. Među svim kategorijama žrtava ovog krivičnog djela, po svojoj osjetljivosti posebno se izdvajaju djeca prisiljena na rad, čime im je uskraćeno obrazovanje, socijalna i zdravstvena zaštita, pravilan rast i razvoj, sticanje znanja i vještina potrebnih za funkcionisanje u društvu…

Tokom juna i jula 2016. godine, Regionalna mreža za djecu uključenu u život i/ili rad na ulici uz podršku organizacije Save the children sprovela je regionalno istraživanje rasprostranjenosti fenomena djece ulice u Albaniji, BiH, Crnoj Gori i Srbiji. Istraživanje je sprovedeno u šest lokalnih zajednica – Bihać, Brčko, Beograd, Novi Sad, Podgorica i Tirana, gdje je obuhvaćeno više od hiljadu domaćinstava u kojima živi preko 3000 djece koja žive i/ili rade na ulici. Glavni zaključci su da se djeca uključena u život/ili rad na ulici, kao i djeca u riziku, suočavaju sa brojnim poteškoćama svakoga dana – neredovna i oskudna ishrana, neadekvatna garderoba, psiho-fizičko nasilje, dugi radni dani, česte selidbe, na ulici borave u prosjeku od 6 do 9 sati, nisu uključena u obrazovni sistem, nisu upisana u matične knjige rođenih, a samim tim su im uskraćena socijalna i zdravstvena prava…

Tokom istraživanja došlo se do zaključka da ne postoji uopštena definicija djece uključene u život i/ili rad na ulici, ali ni razumijevanje za ovaj fenomen. On se uglavnom posmatra kao izolovani i kulturološki, a ne društveni problem. Djeca i njihove porodice suočavaju se sa diskiminacijom i predrasudama od strane ostatka društva, koje ih uopšte ne posmatra kao žrtve. Servisi pomoći namijenjeni njima su ograničeni ljudskim i finansijskim resursima, kao i investiranjem u prevenciju trgovine ljudima.

Studija nastala tokom istraživanja preporučuje definisanje samog fenomena djece uključene u život/ili rad na ulici i djece u riziku, međudisciplinarni i međusektorski pristup svih relevantnih učesnika, stvaranje sistema podataka, te sprovođenje daljih istraživanja kako bi se što bolje shvatio položaj ove djece.

„Najčešće žrtve trgovine ljudima su djeca i žene, a najzastupljeniji oblik jeste prosjačenje. Ono o čemu građani BiH najčešće ne razmišljaju jeste da davanjem novca prosjacima podstiču ovo krivično djelo, te da je jedini ispravan način pozvati policiju i prijaviti prosjačenje. Nakon prijave, dijete bi trebalo biti evidentirano u policijskoj stanici i predato u nadležnosti Centra za socijalni rad, koji dijete smiješta u Prihvatnu stanicu i utvrđuje okolnosti usred kojih je došlo do prisilnog rada“, navode iz Udruženja Nova generacija.

Prosjaci najčešće ne rade za sebe, već za takozvane gazde, kojima jedno dijete mjesečno donese dobit od otprilike 5.000 KM. Radi se o odlično organizovanom biznisu, koji bh. institucije još uvijek ne mogu spriječiti, jer su sami organizatori prosjačenja nedodirljivi. Djeca se nerijetko dovoze iz susjednih zemalja, a zatim sele iz grada u grad. Najpogodniji za prosjačenje su manja djeca i djevojčice koji potiču iz siromašnih i disfunkcionalnih porodica.

Veliku ulogu u poboljšanju položaja djece koja su uključena u život/ili rad na ulici i djece u riziku imaju Dnevni centri, gdje oni mogu koristiti različite usluge koje im se nude. U sklopu Dnevnog centra u Banjaluci, djeca i mladi mogu dobiti čistu odjeću i obuću, obrok, higijenske uslove, kao i psiho-socijalno savjetovanje. Takođe, na području cijele BiH djeci i mladima dostupna je savjetodavna linija Plavi telefon, putem koje mogu dobiti podršku i savjet u vezi različitih oblasti, ali i prijaviti nasilje, zlostavljanje ili prosjačenje. Linija je potpuno anonimna, a zahvaljujući kompaniji m:tel pozivi ka broju 080 05 03 05 su besplatni bez obzira na mrežu.

[post_ender]

Napiši komentar