“Za ostvarivanje dječijih prava, a naročito za njihovu zaštitu, osnovni preduslov su kvalitetni domaći zakoni koji dosljedno odražavaju principe i standarde Konvencije o pravima djeteta”, naglašava Ombudsman za djecu RS Nada Grahovac na početku razgovora sa novinarom portala eTrafika.
Usklađivanje postojećih zakona sa zahtjevima Konvencije mora biti konstantni proces kako bi izmjene i dopune važećih zakona razmotrile ne samo svaki član Konvencije, već i Konvenciju u cjelini. Pri tome, posebno je važno da zakoni jasno utvrde koja prava djeca imaju, odnosno da daju efikasna pravna sredstva u slučajevima kršenja tih prava. Međutim, zakoni kod nas još nisu prepoznali zahtjeve Konvencije što svakako dovodi u pitanje ostvarivanje prava djeteta.
Na njenu inicijativu, u brojnim zakonima izvršene su izmjene i dopune ali se i dalje insistira na izmjenama i dopunama Porodičnog zakona.
„Što se tiče ovog zakona, pokušavamo da izmijenimo dijelove koji se odnose na usvajanje djece, ostvarivanje prava djece u postupku razvoda braka i prava djece na izdržavanje. Takođe, radi se i na izmjenama i dopunama Krivičnog zakona i zaštite djece žrtava različitih oblika nasilja kao i na izmjenama i dopunama Zakona o osnovnom i srednjem obrazovanju“, istakla je Grahovčeva.
Pored toga, zakonom je za ostvarivanje određenih dječijih prava u različitim oblastima utvrđena i obaveza donošenja podzakonskih akata u predviđenom roku.
„Nažalost, i nekoliko godina nakon stupanja zakona na snagu, ti normativi nisu usvojeni čime je u velikoj mjeri dovedeno u pitanje ostvarivanje prava djeteta koja su utvrđena zakonima, a pri tome izostaje analiza stvarnih efekata primjene zakona u tom dijelu. Kada je riječ o primjeni određenog zakona, najčešći propusti na koje se ukazuje, a koji takođe dovode u pitanje ostvarivanje prava djeteta odnose se na činjenicu da se po zahtjevu stranke ne donose odluke u predviđenom roku, da se ne poštuje odluka drugostepenog organa, da postupci za ostvarivanje određenih prava predugo traju, da djeca ne učestvuju u postupcima koji se njih tiču, te da se ne koriste ovlaštenja utvrđena Zakonom u zaštiti prava i interesa djece“, rekla je ona.
U skladu sa ovlaštenjima utvrđenim zakonom, Ombudsman za djecu RS je podnio i inicijativu za izmjene i dopune Porodičnog zakona RS.
„Izmjene postojećeg Porodičnog zakona su neophodne kako bi novi standardi u oblasti prava djeteta omogućili da dijete bude subjekt u porodičnim odnosima, da mu se omogući ostvarivanje prava koje garantuje Konvencija o pravima djeteta i da se roditelji učine odgovornijim za postupanje u interesu djeteta, a rad nadležnih organa kvalitetniji. Očekujem da će nadležno ministarstvo razumjeti potrebu za usklađivanjem Porodičnog zakona sa novim standardima u oblasti prava djeteta, kao i da će preduzeti potrebne aktivnosti“, istakla je Grahovčeva.
Takođe, Ombudsman za djecu u skladu sa članom 9. Zakona o Ombudsmanu za djecu u nekoliko navrata resornom ministarstvu je predlagao izmjene i dopune Krivičnog zakona koje će pooštriti sankcije protiv počinioca ovih djela, povećati dobnu granicu na dobrovoljni pristanak na polni odnos, te zakonom utvrditi i dodatne mjere prema počiniocima ovih djela poslije izdržane kazne, odnosno da se pored kazne zatvora za počinioce ovih djela utvrde i odgovarajuće mjere liječenja.
„Svako nasilje nad djetetom je trauma sa teškim i trajnim posljedicama na njegov razvoj i odrastanje. Najteži oblik nasilja nad djecom je seksualno nasilje i zlostavljanje kao najgori vid demonstracije moći kojim počinilac koristi svoju emocionanu i ekonomsku moć, kao i autoritet da bi zadovoljio svoje seksualne potrebe. Različitim oblicima nasilja nad djetetom, posebno seksualnog zlostavljanja i iskorištavanja osnovna prava svakog djetata kao što su pravo na život i pravo na razvoj ne samo da su povrijeđena, već i ozbiljno ugrožena.”
Ona dalje navodi da djeca danas teško mogu prepoznati ovu vrstu nasilja koje im se dešava, a kad to i prepoznaju o tome ne govore jer se boje i stide.
“Oni žive u patnji i strahu, poniženi i povrijeđeni i potpuno sami. Upravo zato vrlo rijetko prijavljuju zlostavljača što upućuje da statistički podaci ne odražavaju stvarno stanje i da su ‘tamne brojke’ mnogo veće. Ono što je za ova djela posebno važno je i pitanje dobne granice za dobrovoljni pristanak na polni odnos. Znatan broj evropskih zemalja odlučio se za dobnu granicu od 16 godina kao mogućnost ličnog izbora i dobrovoljnog pristanka na seksualni odnos. Prema važećem Krivičnom zakonu za počinioca nema krivične odgovornosti kada dijete koje napuni 14 godina života kaže da je u odnosu bilo dobrovoljno. Sve je to razlog više da dijete treba dodatnu zaštitu od onih koji njime manipulišu ili ga zloupotrebljavaju i iskorištavaju, što ukazuje na potrebu da se postojeća dobna granica od 14 godina za dobrovoljni pristanak na polni odnos poveća“, naglasila je Grahovčeva, te dodala da sistem pod hitno mora pronaći adekvatne mehanizme pomoći i podrške djeci koje su žrtve bilo kojeg oblika nasilja, i učiniti da kaznena politika bude adekvatna težini počinjenog djela i da bude u funkciji prevencije.
Grahovac kaže da je prijedlogom Zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona Republike Srpske prihvaćeno nekoliko preporuka.
„Te preporuke se odnose na zastaru za počinjeno krivično djelo tako da, prema članu 19. Prijedloga Zakona, zastarjevanje za krivična djela protiv polnog integriteta, braka i porodice učinjena na štetu lica mlađih od 18 godina počinje teći od dana punoljetstva oštećenog, na obavezan psihosocijalni tretman, tako da, prema članu 18. Prijedloga zakona (član 62b), počiniocu koji je počinio krivično djelo sa elementima nasilja sud može izreći obavezan psihosocijalni tretman pod uslovima utvrđenim zakonom, na uspostavljanje registra odnosno baze podataka počinilaca krivičnih djela na štetu djece, te na zabranu obavljanja poziva, dužnosti ili djelatnosti, ali samo za počinioca koji je zloupotrijebio svoj poziv“, zaključila je Ombudsman za djecu RS u razgovoru za portal eTrafika.
eTrafika.net – Goran Maksimović
[post_ender]
